Zaim Topčić bio je bošnjački i bh. pripovjedač, romansijer, putopisac i dramatičar. Iako je rođen 28. februara 1920. godine u Glamoču, gradiću na jugozapadu naše zemlje, gotovo cijeli životni vijek proveo je u Sarajevu. Uprkos činjenici da je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, posebno mjesto u njegovom životu imala je književnost kojom se bavio sve do smrti.
On je autor značajnog historijskog romana "Zemlja heretika" koji je uvršten u ediciju 100 knjiga bošnjačke književnosti. Objavio je zbirke novela "Nad bezdanom" i "U susret danu", romane "Grumen sunca", "Crni snjegovi", "More među jablanima", "Zemlja heretika", "Dobijeni svijet", "Ljudolovka Jasenovac i Valter", "Matoš", dramu "Sjene jeseni" te putopise "Panorama našega vremena".
Jedan je od rijetkih pisaca koji su dva puta osvojili Godišnju nagradu Društva pisaca Bosne i Hercegovine i to za romane "Grumen sunca" i "Crni snjegovi". Zanimljivo je da ovaj Zaimov uspjeh ponovio i njegov sin Zlatko Topčić.
Djela Zaima Topčića su prevedena na brojne jezike i uvrštena u nekoliko domaćih i internacionalnih antologija.
Bio je član Udruženja književnika BiH (kasnije Društvo pisaca BiH) i Kraljevskog instituta za međunarodne poslove u Londonu (Chatham House).
U Drugi svjetski rat, tačnije u Narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije, bio je uključen od početka. Naime, od 1941. godine borio se na strani partizana da bi 1943. godine završio u zloglasnom logoru Jasenovac. Na svu sreću, kasnije je razmijenjen. Upravo je stradanje u logoru Jasenovac do u najsitnije detalje opisao u zbirci novela "Nad bezdanom" te u romanima "Grumen sunca" i "Ljudolovka Jasenovac".
Preminuo je u Sarajevu na današnji dan prije tačno 31 godinu.
