Četrnaest najviših planinskih vrhova na svijetu, poznatih i kao “osam hiljadaši”, zato što su svi na više od 8.000 metara nadmorske visine, raspoređeno je u planinskim lancima Himalaja i Karakoruma. Oni nisu samo čuda prirode, već i magneti za avanturiste i ekstremne sportiste. Sam Mont Everest , kao najviša planina na Zemlji, svake godine privlači stotine penjača koji žele dosegnuti njegov vrh.
S današnjom opremom, penjanje na sve “osam hiljadaša” više nije teško kao početkom 20. stoljeća, ali nijedan takav poduhvat ne treba shvatiti olahko.
Kao što pokazuje ova infografika, inspirirana prezentacijom analitičara podataka Ervina Vinzona, smrtni slučajevi na “osam hiljadašima” nisu neuobičajeni.
Prema podacima iz Himalajske baze podataka i Mountainiq.com , glavni vrh masiva Annapurna visok 8.091 metar najopasniji je od svih planina. Procjenjuje se da su od 1900. godine 244 ekspedicije dovele do 72 smrti, odnosno, u skoro jednom od tri uspona jedan učesnik nije se vratio.
Nerijetko su pogođene i “Šerpe”, koji za život zarađuju planinskim turizmom.
I put do 8.586 metara visokog vrha Kangchenjunga često je bez povratka (29,1 posto).
Planina koja se smatra najopasnijom među penjačima zbog svojih strmih prolaza i stalne opasnosti od lavina jeste K2. Sa 8.611 metara, to je najviša planina u Karakoramu i druga po visini od “osam hiljadaša”, nakon Everesta. Podaci iz 2018. godine pokazuju da je jedna od pet ekspedicija na K2 doživjela smrtni ishod.
U apsolutnom broju, najviše ljudi umrlo je na Mount Everestu. Međutim, to je i najčešće penjana “osmohiljadašica” s više od 2.000 ekspedicija. Stopa smrtnosti na Qomolangmi, kako je zovu Tibetanci, približno je 14 posto.
(Izvor: Statista)
