Suđenje čovjeku optuženom da je izbo nožem Salmana Rushdieja, ostavivši ga slijepim na jedno oko, počelo je u ponedjeljak u zgradi suda Chautauqua u sjevernoj državi New York. Hadi Matar (27), libanskog porijekla, morat će odgovarati za napad na autora „Sotonskih stihova“ koji je počinio u augustu 2022. tokom predstavljanja Rushdijeve knjige u Mayvilleu, gradiću od jedva hiljadu stanovnika. Matar je vikao "Sloboda Palestini" dok je ulazio u sudnicu, koja se nalazi nekoliko minuta vožnje automobilom od mjesta gdje je napadnut britansko-američki pisac indijskog porijekla.
Porota od 12 ljudi odlučit će o sudbini Matara, koji se suočava s desetljećima zatvora ako bude proglašen krivim. Sjednica je u ponedjeljak počela iznošenjem argumenata stranaka, iako je odbrana, koju čini pet advokata, pokušavala odugovlačiti suđenje zbog bolesti glavnog advokata. Sudija u predmetu odbio je zahtjev za odgodom i istakna da se okrivljenik proglasio nevinim kada mu je pročitana optužnica. Očekuje se da će suđenje, na kojem su u ponedjeljak svjedočila i prva dva svjedoka, trajati od sedam do deset dana.
Matar je optužen da je istrčao na pozornicu i ubo Rushdieja do 10 puta u napadu koji mu je također oštetio jetru i paralizirao ruku dok je pokušavao spriječiti da ga udara nožem. No, Matar se takođe suočava s odvojenim saveznim optužbama zbog svoje navodne podrške Hezbollahu, libanskoj šiitskoj miliciji koja je na američkoj i EU crnoj listi terorističkih organizacija.
Rushide, vitez Reda Britanskog Carstva, proveo je nekoliko godina u skrivanju nakon objavljivanja svoje četvrte knjige, „Satanski stihovi“, izmišljene priče inspirirane životom Poslanika Muhameda a.s. , nakon što je tadašnji vođa Irana, ajatolah Ruhollah Homeini, izdao fetvu 14. februara 1989. pozivajući na njegovo ubistvo zbog bogohuljenja.
Taj je vjerski dekret teoretski poništen 1998. godine, kada je iranska teokratija izjavila da neće primjenjivati fetvu niti poticati bilo koga na to, iako se to pokazalo kao poluistina, jer je 2022. pisca smatrala odgovornim za napad jer je “uvrijedio islam”. Teheranska vlada negirala je bilo kakvu povezanost s napadačem.
Rushdie je bio prisiljen skrivati se gotovo cijelo desetljeće i trebao je tjelohranitelje zbog prijetnji. Iz Ujedinjenog Kraljevstva preselio se u New York, gdje se činilo da mu je njegov novi život slavne osobe u živahnim književnim i kulturnim krugovima omogućio predah od prijetnji i progona koje je pretrpio sve dok Matar nije odlučio uzeti pravdu u svoje ruke.
Prikaz Poslanika Muhameda a.s. u knjizi i njeno spominjanje vjere, uključujući likove dviju prostitutki koje je Rushdie nazvao po dvjema Muhamedovim suprugama, izazvalo je široke proteste protiv knjige, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, a knjiga je zabranjena u nekoliko većinski muslimanskih zemalja.
Takođe su napadnuti i Rushdijevi prevodioci, Japanac je ubijen 1991. godine, a Talijan je izboden nožem, ali je preživio napad iste godine. Nakon napada na Rushdieja, njegovi prijatelji u New Yorku i Pen Clubu, uključujući Paula Austera, koji je tada već bio teško bolestan iako nije objavio da ima rak koji mu je okončao život, održali su javni događaj u njujorškoj biblioteci u odbranu slobode izražavanja.
Rushdie je o napadu i teškom postoperativnom razdoblju, nakon nekoliko sedmica u bolnici, pisao u svojoj posljednjoj knjizi „Knife/Nož“, u kojoj svog napadača naziva A. i govori kako mu je supruga sedmicama branila da se pogleda u ogledalo kako ne bi vidio nepopravljivu štetu na njegovom licu.
