"Dobro jutro Vijetnam", vikao je glumac Robin Willliams svako jutro u mikrofon u istoimenom filmu iz 1987. godine. Tako je pokušavao nasmijati američke vojnike poslane u ratom razoreni Vijetnam.

Sada, pedeset godina nakon bombardiranja Hanoja, ta zemlja doživljava neviđeni procvat.

Vijetnam je jedna od ekonomija koja je najviše porasla 2020. godine, godine pandemije, sa skokom BDP-a od 2,9%. Nadmašio je čak Kinu i Tajvan, koji su bile jedine druge dvije zemlje koje su godinu početka kovida završile s pozitivnim brojevima.

Ali vijetnamska ekonomija nadmašila je i samu sebe. Nije zabilježila pad prozvodnje, gotovo da nije bilo firmi i poslova koji su zatvoreni. Ljudi su stalno radili, pandemija je bila pod nadzorom, u zemlji je zabilježeno samo 35 mrtvih i nešto više od hiljadu zaraženih.

Prognoze za 2021. su izvrsne. Svjetska banka predviđa im skok BDP-a od 6,7%, no nedavno istraživanje podiže brojku na čak 9,1%.

Da bismo bolje razumjeli vijetnamski model, moramo započeti isticanjem bitne činjenice: njegove otvorenosti prema svijetu. Uz Maleziju i Singapur, jedina je država koja je istovremeno potpisala tri ključna trgovinska sporazuma.

To je u TPP-u (Sporazum o pacifičkoj ekonomskoj suradnji), Aseanu (Udruženju država jugoistočne Azije) i nedavno RCEP-u, Regionalnom sveobuhvatnom ekonomskom udruženju koje, između ostalih, uključuje Japan, Kinu i Južnu Koreju. Tome se mora dodati nedavni bilateralni trgovinski ugovor koji je Vijetnam potpisao s EU i koji je stupio na snagu 1. januara, a smatra se sporazumom druge generacije koji uključuje različite aspekte, od robe, usluga i zaštite ulaganja.

Vijetnamski izvoz neprestano raste od prošlog juna.

Kada je riječ o privlačenju stranih ulaganja među svoje granice, moraju se uzeti u obzir dva ključna faktora. Vijetnam ima skoro 100 miliona stanovnika pa postoji ogromno domaće tržište.

Istovremeno su im troškovi rada vrlo niski, s plaćama koje iznose oko 350-400 eura mjesečno, a životni troškovi vrlo povoljni, s dnevnim jelovnikom u restoranu koji može koštati manje od pet eura. Vijetnam je također sretan što se, za razliku od susjednog Tajlanda, malo oslanja na turizam, jedan od sektora koji je najteže pogođen pandemijom, pa taj problem nije ni primijećen.

U prilog im je išao i geopolitički kontekst. "S obzirom na to da je Vijetnam bio jedan od glavnih korisnika trenda diverzifikacije i preseljenja opskrbnog lanca iz Kine tijekom posljednjih godina, vidimo veliku maržu rasta vijetnamskog izvoza u sljedećim godinama", prognoza je agencije Fitch u njihovom decembarskom izvještaju.

Glavni trgovinski partner Vijetnamaca su Korejanci, a ne Amerikanci. Trumpova administracija održavala je neprijateljsku politiku prema Hanoju, stavljajući zemlju na crnu listu, optužujući ih za manipulaciju vlastitom valutom.

Vijetnam je iskoristio kineski ekonomski rast. Budući da je kineska privreda tijekom godina povećavala troškove rada, Vijetnam je za mnoge strane firme postao prikladna alternativa. Oni su danas za mnoge kompanije mala Kina. To je zemlja državnog kapitalizma, sa planiranom ekonomijom, ali istodobno vrlo otvorena prema van.

Vijetnam je u modi. Njegov izvoz nije ograničen na prehrambenu robu (njihov biber je visoko cijenjen) i medicinske potrepštine (rukavice i maske), obuću i tkanine, ali se također kreće prema drugim sektorima. Firme poput Applea i Samsunga već imaju tvornice u zemlji.

Slabe tačke se zasada uglavnom odnose na infrastrukturu, poput aerodroma i cesta. A također je i dalje primjetna velika razlika koja i dalje postoji između ruralnog stanovništva i stanovnika velikih gradova poput Ho Chi Minha, što je problem sličan kineskom.