Svojevremeno je bošnjački književni genije Abdulah Sidran je zapisao: "Bošnjaci su narod koji ima historijsko pravo na paranoju ali ga nedovoljno koristi."
Nakon presude u korist Viaducta dug dnevno raste blizu dvadeset hiljada BAM i dostigao je 110 miliona. Političari u vlasti pa i opoziciji tek se povremeno jave na ovu temu. Izgleda nevjerovatno da su se samo u nekoliko navrta sa svojim prijedlozima javili časni finansijski eksperti o ovoj stravičnoj pljačkaškoj aferi i mogućim rješenjima, dok šute mnogi stručnjaci čije smo finasijske savjete i govore godinama morali slušati. Šta je rješenje iz ove tragične situacije?
Štetu je napravila vlast RS, ali je isplata zatražena od države BiH, jer entitet RS nije međunarodni subjekt.
Pogledajmo ovaj čitav proces sa druge strane. Treba se upitati, kako bi rekao Sidran, sa opravdanom dozom paranoje, kako je moguće da veliki svjetski sudovi odluče u korist Viaducta.
Na svakom i najnižem sudu, gleda se kredibilitet stranaka, od tužitelja, tuženog do svjedoka. Nevjerovatno izgleda da veliki međunarodni parnični sudovi od Washingtona do Brisela ne provjere da je firma Viaduct bez adrese, bez poslovnog prostora, bez zaposlelnih, ugašenog računa i bez ikakvih poslovnih rezultata. Navodno, kao obična zidarska firma pravila je kuće i vikendice.
Viaduct nema ništa, osim svojih advokata u Banjoj Luci i Sarajevu. O kakvoj firmi se radi najviše govori i podatak iz finansijskog izvještaja, u kojem se navodi da od 2010. godine Viaduct nema nijednog zaposlenog radnika. Oni koji su zastupali BiH pred sudom u Washingtonu vjerovatno trebaju odgovarati zašto su izgubili proces koji je po svemu morao biti dobijen.
Vlasnici ove firmice su Boris Goljevšček i Vladimir Zevnik, koji su zajedno vlasnici još nekoliko kompanija u Sloveniji. Nisu dostupni na Googlu.
Za posjetioce je nevidljivo sjedište Viaducta u Portorožu. Zanimljivo je da je u tom primorskom gradiću svoje nekretnine imao Milorad Dodik, predsjednik RS, gdje se često sastajao sa političkim vrhom Slovenije, Zoranom Jankovićem, gradonačelnikom Ljubljane, Borisom Popovićem, nekada županom Kopra...
Zijad Bećirović, direktor Instituta za balkanske i bliskoistočne studije u Ljubljani (IFIMES), kaže da je Slovenija, nažalost, postala "oaza sumnjive prestonice Milorada Dodika i njegovih tajkuna".
Nema sumnje da se radi o pljački ove države, za koju bi se moglo čak i reći da podsjeća na dobro režiran kriminal. Akteri te pljačke bi se mogli pronaći u Bosni i Hercegovini i u mnogim državama izvan nje. Stotine džaba miliona se rijetko mogu pronaći, osim ponekad na međunarodnim sudovima.
Dakle, tašna-mašna firmi Viaduct, koja je većinski vlasnik firme "HES Vrbas" Banja Luka, koja je trebalo da gradi dvije hidroelektrane na Vrbasu, godinama unazad blokiran je račun u Sloveniji. U Bosni su davno pogasili tašna -mašna firme, u Sloveniji nisu, pa traže poslove u BiH. I prije su neke slovenačke firme, na čijem su čelu bili najviši tamošnji politički funkcioneri i kandidirali se za bajagi gradnju hidroelektrana na Neretvi, ali im nije uspjelo. O tome neki drugi put. Ali, jeste Viaductu jer najviše sumnje da se radi o prevari upravo ima u indolentnom ponašanju vlasti u RS u ovom procesu.
Slovenačka firmica Viaduct je ponudila sporazumni raskid koncesijskog ugovora, što je Vlada RS-a odbila, nakon čega je odšteta zatražena pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu. Državni nivo BiH nije bio direktno uključen u ovaj ugovor jer radilo se o koncesiji koju je dodijelio entitet RS, što će kasnije imati implikacije u pravnim sporovima.
Pred sarajevskim sudom je Viaduct dodatno zatražio izvršenje nad novcem države na računima banaka, a pred sudovima u Luksemburgu i Belgiji nad imovinom i računima BiH u inostranstvu. I to je, prema pisanju medija, odobreno na Kantonalnom sudu u Sarajevu i potvrđeno na Vrhovnom sudu Federacije. Pravobranilaštvo BiH je, prema tim medijima, prepustilo vođenje spora institucijama Republike Srpske, što je suludim nazvao sarajevski advokat Sead Miljković, koji se specijalizirao za privredno pravo i arbitražne sporove. Konačno je makar neko rekao istinu o ovom, po svemu sudeći, kriminalnom procesu. Trojka je u rasulu i izgubila je sve konce vlasti u državi.
Zamjenik ministra finansija i trezora BiH Muhamed Hasanović izjavio je za Faktor da niko iz BiH nije odlučivao koja će imovina biti predmet izvršenja u slučaju presude u korist slovenačke kompanije Viaduct. Prema njegovim riječima, advokati u Luksemburgu su samostalno utvrdili da je određena državna imovina dostupna i taj prijedlog dostavili sudu.
- Mogla je biti bilo koja imovina, ali su oni predložili Centralnu banku BiH i račun BHANSA-e kod Eurocontrola - kaže Hasanović.
Treba biti naivan pa misliti da timu advokatima iz Luksemburga nije šapnuto da ciljaju na dvije posebno važne državne institucije BHANSA, koja je pitanje krvotoka i ugleda ove države i Centralnu banku koja čuva finansijsku stabilnost Bosne i Hercegovine. Samo bi naivni povjerovali da ovdje nema opake igre protiv BiH. Uzimanje BHANSA i Centralne banke BiH za taoce je i jedna vrsta potvrde ove široke unutarnje i međunarodne urote protiv BiH.
RS ima svoju imovinu u inostranstvu, osam konzulata od Izraela preko SAD do Rusije. Zašto se ta imovina nije stavila na doboš?
Vijeće ministara je na sjednici 15. aprila 2025. godine donijelo zaključak da se pristupi izvršenju arbitražne presude, da država isplati dug, a onda regresnom tužbom naplati štete od RS. Uvođenje regresne tužbe u proces naplate, postalo bi model rješavanja svih stravičnih dugovanja RS u iznosu od blizu dvije milijarde. To je gotovo jedan i po godišnji budžet države.
Kad se govori o regresnoj tužbi, treba se prisjetiti slučaja sa Ukio bankom kada su Litvanci tražili 70 miliona zbog štete koju su podnijeli. Banka Srpske koja je bila njihov partner u tom poslu već 12 godina od sloma još uvijek je pod stečajem. RS njene dugove napravljene tada u iznosu od 170 miliona jednostavno ne može vratiti. Nema ništa ni od vraćanja bilo kakvih sredstava od ovog potpuno nesolventnog dijela BiH.
Potreban je hitan i efikasan angažman Tužilaštva BiH i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, da se slučaj ispita i da se odgovorni kazne. Uz ove tužilačke akcije politika bi morala razmisliti da se što prije riješi problem unutar BiH. Prije potvrđivanja regresne tužbe treba iznaći druge mogućnsti. Sud BiH ima svoj Odjel za upravne i civilne poslove i ima nadležnost u sporovima gdje je strana u postupku država BiH i različiti nivoi vlasti.
U prilog nadležnosti Suda BiH ide i činjenica da je Sporazum iz 2017. godine između Vijeća ministara BiH i Vlade RS akt na državnom nivou. U tom ugovoru je mogućnost za rješavanje međuvladinih sporova unutar države pa i finansijskih obaveza između nivoa vlasti. Dakle, postoji sporazum Vijeća ministara BiH i Vlade RS-a na čijem čelu je tad bila sadašnja članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, prema kojem je ona prihvatila da će RS platiti sve obaveze iz arbitražnog postupka. Nema sumnje da bi Sud BiH imao lagan posao, ako ga želi obaviti prema ovim jasnim dokazima. Postoji destine načina naplate štete od RS-a, ali je pitanje samo kako će biti moguće doći do imovine entiteta.
Neposredno po dobijanju koncesije, došlo je do promjene vlasničke strukture HES Vrbasa. Uz saglasnost Komisije za koncesije Republike Srpske u decembru 2004. HES Vrbas je prenio 79 posto svojih prava i beneficija na njemačku kompaniju MBB WS Energy GmbH iz Minhena. Struktura vlasništva HES Vrbasa tada je bila: MBB WS Energy – 79 posto, Viaduct (Portorož) – 20, te Građevinar Kraljevo – 1 posto.
Ubrzo se otkrilo da ni ta podjela dionica ne važi. U novoj struktura vlasništva u HES Vrbasu, Viaduct ima 97 posto vlasništva, profesor na Ekonomiji u Banja Luci Dragan Gligorić dva posto, a Građevinar Dušana Kozića iz Kraljeva jedan posto udjela u kapitalu ove firme. Dakle, zašto se uopšte pojavila pa nestala ova firma iz Minhena. U informaciji radne grupe Vlade Republike Srpske, koja je sačinjena 2006. godine, navedeno je da je ta njemačka firma iz Minhena, kao većinski akcionar HES Vrbasa dostavila Vladi garanciju uz potpis na iznos od 1.028.000 evra, kojom garantuje ispunjenje prethodnih uslova iz ugovora o koncesiji. Nakon svega se ispostavilo da nigdje nema deponovane ni te garancije, a magijski je nestala i firma iz Minhena.
Računi Viaducta su su bili blokirani u više navrata. Prvi put od oktobra 2007. godine, koji je odblokiran u avgustu 2008. godine. Nakon toga je račun Viaducta bio blikiran pune četiri godine od 2012. do 2016. godine. Viaduct nema zaposlenih, niti je godinama imao bilo kakav prihod od poslovanja. U vlasništvu je Borisa Goljevščeka i Vladimira Zevnika, koje Google nalazi samo u rukovodstvu Sindikata pomoraca Slovenije.
Dokumenti Centralne banke BiH pokazuju i da je preduzeću HES Vrbas samo nekoliko mjeseci nakon dobijanja koncesije od Vlade Republike Srpske bio blokiran račun. Taj dokument pokazuje da je HES Vrbasu 18. jula 2005. godine blokiran račun, što je nepunih osam mjeseci od zaključivanja ugovora o koncesiji s Vladom Republike Srpske, jer je ugovor potpisan 25. novembra 2004. godine. To znači da je sva sredstva za realizaciju projekta procijenjenog na 165 miliona evra trebalo da obezbijede jedino iz kredita. Dakle Viaduct, tašna-mašna firma, HES Vrba“ firma sa blokiranim računima...
Dakle, kako bi ovi potpuni finansijski luzeri pravili hidroeletranu vrijednu 165 miliona BAM? Očito je u pitnaju bila velika međunarodna prevara da se krene i na drugom kraju dođe do stotina miliona od građana Bosne i Hercegovine.
Guvernerka Centralne banke BiH Jasmina Selimović odbila je da učestvuje u ovoj finansijskoj prevari, rekavši da Centralna banka BiH nije strana u ovom postupku i da su, putem Pravobranilaštva BiH, u zakonom propisanom roku uputili prigovor na rješenje Općinskog suda u Mostaru o zapljeni imovine Centralne banke BiH u tom gradu. Kako nam sporo rade sudovi brzina kojom su reagirali u jednom općinskom sudu kakav je onaj u Mostaru je znakovita. Naime, Viaduct je maju prošle godine zatražio zapljenu tri zgrade Centralne banke BiH u Banjoj Luci, Brčkom i Mostaru pred lokalnim sudovima, što je Općinski sud u Mostaru prihvatio sredinom marta ove godine, dok se čekaju presude ostalih sudova.
Guvernerka Selimović istakla je odlučnost rukovodstva Centralne banke BiH da zaštiti imovinu ove institucije i sačuva monetarnu i finansijsku stabilnost države koja je u njihovim rukama. Iz te institucije je objavljeno da neće biti izvršena uplata dobiti od 244 miloina BAM na račun Ministarstva finansija i trezora BiH, što je tražio Dodikov ministar finansija Srđan Amidžić.
Kao najpoželjniji scenarij bilo bi to da RS dobrovoljno izvrši presudu. U drugom slučaju BiH bi morala krenuti u prisilnu naplatu unutar domaćeg pravnog okvira. Mnogi su skloni da kažu kako će prisilna naplata ići kao i hapšenje Dodika.
Neko iz Slovenije i Republike Srpske je došao na ideju i krenuo gologuz po državne milione Bosne i Hercegovine. Sve za sada izgleda kao dobro režirana igra. I, premda to oni na vlasti ne vide, riječ je o najvećem iskušenju BiH.
