Institucije pravosuđa BiH morale bi konačno preispitati aferu Viaduct, koja je praktično opljačkala 112 miliona maraka od građana BiH.

Prije godinu objavljena  je vijest da je slovenačka kompanija Viaduct dobila spor protiv Bosne i Hercegovine na Arbitražnom sudu u Washingtonu, što je primoralo BiH da joj isplati više od 56 miliona eura odštete. Nije li vrijeme da se traži povratak tih para u državnu kasu i da se povedu sudski procesi na očigledna kršenja Ustava i zakona ove države.  

Prema zvaničnoj informaciji Viaduct je podnio zahtjev za arbitražu jer su mu vlasti u Banjoj Luci 2013. godine jednostrano oduzele 165 miliona eura vrijednu koncesiju za izgradnju dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas. Tako je počelo. Kompanija je ovaj spor dobila, iako prije toga nije radila ništa od onoga što se koncesijom obavezala. Previše je sumnjivog i kriminalnog u ovoj aferi. Slovenački portal Necenzurirno.si objavio je da je Viaduct promjenio vlasnika. Zaključili su da "nekoliko činjenica ukazuje na to da su glavni akteri ove operacije, nakon što su primili novac iz Bosne i Hercegovine, odlučili da prikriju sve tragove". 

Ovo što je urađeno sa Viaductom od strane RS-a u BiH je antiustavno i nezakonito.

U Ustavu BiH stoji da će "svaki od entiteta poštovati međunarodne obaveze BiH  dok god nije riječ o finansijskoj obavezi preuzetoj od strane jednog entiteta bez saglasnosti drugog." Dodato uz ovaj stav, u Ustavu BiH, u poglavlju "Jurisdikcija", kaže se da je "Ustavni sud jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje."

Dakle, riječ je o svim, pa i finansijskim sporovima. 

"Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta."

Nisam upoznat da su osobe na navedenim pozicijama pokrenule bilo kakav postupak pred Ustavnim sudom BiH oko Viaducta. Bar se u javnosti ne zna da je bilo šta pokrenuto na Ustavnom sudu BiH po pitanju vraćanja novca od RS-a državi BiH, nakon izgubljenog spora na arbitraži u Washingtonu. Nije im ni sada kasno, ako im Dodik i Čović ubrzo ne razore i Ustavni sud, gurajući uz pomoć Trojke svoje ljude u ovu instituciju. Pamtimo slučaj izbora suca Marina Vukoje koji je uguran u Ustavni sud a da nije uspunjavao ni osnovne uvjete. Dakle, sa ovim pacerima Trojke je krenulo ruiniranje čak i Ustavnog suda.

Imaju još vremena da se konačno obrate Ustavnom sudu i za onih "Krnjićevih" 150 miliona KM koje je RS dužna Federaciji. Premda napadaju Zijada Krnjića i rugaju mu se.   

Najočitije kršenje zakona napravljeno je nad Zakonom o koncesijama Bosne i Hercegovine, objavjenom u Službenom glasniku BiH, br. 32/2002. i 56/2004. godine. Upravo zbog bajagi izgubljene koncesije Viaduct je tužio BiH i dobio spor na arbitraži u Washingtonu.

Krenimo redom! Član 26., stav 6. Zakona o koncesijama BiH kaže da se "Ugovor o koncesiji zaključuje i izvršava u skladu sa principima važećeg privrednog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini". Time se bilo kakvi nesporazumi između, koncedenta (davaoca koncesije) i koncesionara (primaoca koncesije) moraju rješavati upravnim postupcima između dvije strane i pred domaćim pravosuđem, na domaćem terenu, prije nego što odu u bilo kakvu međunarodnu arbitražu.

Oduzimanje koncesije Viaductu od entitetske Komisije za sukcesiju RS je moralo biti potvrđeno pred sudom u RS-u.  

Član 27. Zakona o koncesiji BiH kaže da se "ugovor o koncesiji može raskinuti: a) ako je koncesionar nesolventan ili ako bankrotira, b) ako koncesionar ili koncedent ne ispunjavaju ugovorene obaveze." Viaduct je bio totalno nesolventna firma. Niti je šta radio, niti uradio, niti ispunjavao obaveze iz koncesionaog ugovora. Kada su novinari prije gotovo desetak godina pisali da je investicija Viaducta totalna laž, Komisija za koncesije BiH je mogla reagirati. Samo je pitanje jesu li svi iz Federacije znali za arbitražu. Ali ministri finansija BiH bili su redovno iz SNSD-a i HDZ-a. Morala se makar zaustaviti pljačka na dnevnoj osnovi, jer je na račun ovog svjesno i namjerno izgubljenog procesa dug dnevno rastao 18.000 KM ili 9.500 eura.     

Računi Viaducta su bili blokirani u više navrata. Prvi put od oktobra 2007. godine do augusta 2008. godine. Nakon toga  je račun Viaducta bio blokiran pune četiri godine od 2012. do 2016. godine. Viaduct nema zaposlenih, niti je godinama imao bilo kakav prihod od poslovanja. U okvoru te četiri godine blokade računa i totalne nesolventnosti Viaduct 2013. godine predaje žalbu Arbitražnom sudu u Washingtonu jer su mu vlasti RS-a oduzele koncesiju. 

Osnovno: nije poznato da li je vršen nadzor i provjera rada koncesionara Viaducta, koju Zakon o koncesijama BiH izričito traži. Ako jeste, šta u tim izvještajima o kontroli piše. Time bi se moralo pozabaviti pravosuđe u BiH.

Premda se pare nakon arbitražnog postupka ne mogu vratiti, može se oteto vratiti od glavnog krivca Republike Srpske.  

Dokumenti Centralne banke BiH pokazuju i da je preduzeću HES Vrbas samo nekoliko mjeseci nakon dobijanja koncesije od Vlade Republike Srpske bio blokiran račun. Taj dokument pokazuje da je HES Vrbasu 18. jula 2005. godine blokiran račun, što je nepunih osam mjeseci od zaključenja ugovora o koncesiji s Vladom Republike Srpske, jer je ugovor potpisan 25. novembra 2004. godine. Nakon svega Viaduct postaje koncesionar i praktično svojom nepostojećom investicijom poklapa preduzeće HES Vrbas. I jedna i druga firma frontalni su kokuzi. To znači da su sva sredstva za realizaciju projekta procijenjenog na 165 miliona eura mogli dobiti jedino iz kredita. Ali, nema te banke ili druge finansijske institucije koja bi dala kredit dvjema tašna-mašna firmama u katastrofalnom stanju - HES Vrbasu i Viaductu...

Očito je u pitaju bila dugo planirana i provedena velika međunarodna zavjera. Nije se moglo ništa napraviti bez slovenskih i RS političkih prevaranta. Milorad Dodik je imao imovinu u Sloveniji i po nekim novinarima goleme sume novca. Njegov lik se može vidjeti na fotografijama sa vlasnicima Viaducta.      

Slovenačke tašna - mašna firme su i prije pokušavale opljačkati BiH. Na čelu tih firmi bili su neki od najviših tamošnjih političkih funkcionera. Oni su se kandidirali za bajagi gradnju hidroelektrana na Neretvi, ali im prevara nije uspjela. Ali, jeste uspjela Viaductu.

Raskid koncesionog ugovora sa Viaductom bio je jedino normalno i zakonsko rješenje, što je i urađeno u RS-u. Kada je Viaduct predao zahtjev za arbitražu u Washingtonu 2013. koga je recimo obavijestio tadašnji ministar finansija i trezora Nikola Špirić? Je li javnost sa tom činjenicom o arbitraži upoznao njegov nasljednik Vjekoslav Bevanda? Šta je Bevandin nasljednik Zoran Tegeltija uradio oko te arbitraže u Washingtonu? Šta je uradio Srđan Amidžić, koji je evo tri godine ministar finansija? Sve je to niz koji mora odgovarati za nerad i svjesno prikrivanje pljačke ove države. Je li moguće da su ministri finansija BiH iz SNSD-a i HDZ-a čuvali ovu arbitražu kao tajnu više od 13 godina?      

Je li ministar Amidžić u tri godine vlasti, recimo, obavijestio Ekonomski forum BiH, gdje upravo on predsjedava i gdje mu je zamjenik Elmedin Konaković? Viaduct je firma potpune finansijske i poslovne katastrofe, bez sjedišta, bez ispostave u RS-u i BiH, tašna-mašna firma potpuno nesolventna, kojoj su blokirani računi... Očito, Viaduct je postojao samo kao sredstvo velike međunarodne prevare i pljačke Bosne i Hercegovine. Zašto niko u Sarajevu nije znao da interes BiH u Washingtonu brani advokat iz Afrike. Vjerovatno ministar Amidžić zna koji je ministar poslao tog afričkog advokata, rodom iz Zambije, da odigra jeftinu ulogu luzera pred sudom u Washingtonu i izgubi arbitražu. Ono ključno: Kako je moguće da jedna firma katastrofe i besparice i pomisli da ode u Washington na arbitražni spor.

Očito je riječ o širokoj međunarodnoj uroti. Zavjerenika je na sve strane svijeta. Golema je suma od 56 miliona eura i za moćne države, a ne za siromašnu BiH.  

U BiH Viaduct nije imao ništa osim svojih advokata u Banjoj Luci i Sarajevu. O kakvoj firmi se radi najviše govori i podatak iz finansijskog izvještaja, u kojem je navedeno da od 2010. godine Viaduct nema nijednog zaposlenog radnika, ni u Sloveniji, ni u BiH, niti igdje drugo. A ugled u rangu ćumeza ugrozilo mu je oduzimanje koncesije.

U članu 21. Zakona o koncesijama BiH stoje uvjeti za odobravanje koncesionog projekta. Jedan od važnijih stavova tiče se pitanja "da li projekat donosi dobit Bosni i Hercegovini". Projekat nas je opljačkao i donio dobit političkim prevarantima u RS-u i Sloveniji, Makedoniji i bogzna još gdje.

Komisije za koncesiju imenuju se na sljedeći način: po jedan član iz Federacije BiH, RS i Brčko Distrikta BiH na pet godina, po jedan član iz Federacije BiH i RS na tri i po jedan član iz FBiH i RS na dvije godine. Čitav proces se odvijao u Republici Srpskoj, pa je nemoguće znati šta su o ovoj aferi mogli i morali znati članovi Komisije za koncesije BiH. Tužilaštva bi morala sve njih ispitati i doći do dokumentacije o ovoj aferi.

Predsjedavajući Komisije za koncesiju može u pisanoj formi ovlastiti drugo lice da vrši nadzor i provjeru rada koncesionara. U članu 6. stoji da "koncesionar niti bilo koje drugo lice ne smije ometati rad ovlaštenog lica." Je li ovlašteno lice ikada bilo u kontrolama Viaducta? Gdje su zapisnici iz tih kontrola? Jesu li od Komisije za koncesiju RS-a dostavljeni bilo kakvi izvještaji članovima Komisije za koncesiju BiH? O tim detaljima istraga bi morala otkriti niz ljudi na visokim položajima koji su dozvolili ovu mega pljačku

Nikad i ništa nije urađeno u izgradnji dvije HE na Vrbasu. Postoje li zapisnici tih kontrola? I ako postoje, šta se konkretno preduzelo za više od dva desetljeća postojanja problema?   

Član 28.: "Koncesionar je pravno lice osnovano u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine, sa kojim koncedent zaključuje ugovor o koncesiji, i ima prava i obaveze utvrđene ugovorom i ovim zakonom."

Postoje i entitetski zakoni o koncesiji, pa i onaj za RS. U članu 63. stoji da se "sporovi koji nastanu na osnovu ugovora o koncesiji rješavaju pred nadležnim sudom u Republici Srpskoj." Ima li kakva presuda za Viaduct?     

Zašto ministri finansija nisu riješili spor sa Viaductom odmah, a ne čekali čitavo desetljeće i gomilanje novca. Viaduct je strana firma ali je, prema zakonima, morao imati registriranu firmu podružnicu u BiH, kako bi kao koncesionar bio odgovoran pred domaćim pravosuđem. Gdje joj je bila adresa podružnice u BiH ako su imali samo davno zaključanih par kvadrata u Sloveniji.  

Postoji nekoliko svjetski uglednih međunarodnih arbitražnih sudova. Arbitražni sud u Washingtonu ICSID- Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova je instituciju Svjetske banke. To je vodeće globalno tijelo za rješavanje sporova između stranih investitora i država. S jedne strane je privatni strani ulagač, a s druge strane država domaćin investicije. Postupci se vode s ciljem zaštite kapitala od političkih rizika ili nepravednog tretmana. Ali, koji crni kapital se štitio kad je jasno da je Viaduct otkad je nastao bio frontalni kokuz i sirotinja blokiranog računa. Sve u svemu, ništa hohštapleri iz RS-a ne bi mogla uraditi da nisu imala podršku političkih mešetara iz Slovenije. Sve djeluje kao dobro režirana zavjera protiv BiH. Dokazi iz procesa u RS-u mogu samo pokazati odgovornost nekih ljudi. Ali i to je važno za naplatu potraživanja države BiH od RS-a.  

Ministar Srđan Amidžić mora dati odgovore da li je iko i ako jeste ko je od političke, izvršne  i zakonodavne vlasti BiH i Federacije u vrijeme njegovog mandata obaviješten o procesu u Washingtonu. Neka to uradi pred tužiocima koji moraju otvoriti ovu katastrofalnu aferu. I  neka objasni ko je angažirao nekakvog afričkog advokata iz Zambije da brani interese BIH? Koliko se zna, nije bilo obavijesti, niti učešća ljudi iz institucija BiH i Federacije, niti bilo kakve kontrole od države BiH ovog arbitražnog procesa. Premijer Federacije Fadil Novalić čami godinama u zatvoru zbog 10 miliona KM u sumnjivom procesu, a Amidžiću, niti njegovim prethodnicima Špiriću, Bevandi, Tegeltiji ni riječi za pronevjeru 112 miliona maraka.

Poseban je užas da država BiH uplati sumu na račun off shore poreskih utočišta.    

Proces se mora otvoriti, jer BiH prijete i druge slične i još gore prevare. 

BiH je davno morala krenuti u prisilnu naplatu ovog duga unutar domaćeg pravnog okvira, ali, koliko se zna Trojka ništa nije uradila po to pitanju.

Treba pomno pratiti i odmah reagirati prema Ustavnom sudu BiH i tražiti pravdu za aferu Viaduct da bi se spriječila još jedna pljačke ove države. A ona je moguća sa novim RS-slovenačkim kombinacijama i izmišljanjima dugova, kakav je onaj o predratnim investicijama Slovenije u TE Ugljevik, gdje su u igri nekoliko stotina miliona eura. Ono što je danas najbitnije, treba pokrenuti opširan pravosudni proces protiv aktera afere Viaduct i tražiti da probosanski članovi Parlamenta BiH rade oprezno svoj posao za koji su debelo plaćeni, da se ne dogodi još jedna preskupa podvala. Prije svega treba pokrenuti sudski proces protiv ministra Srđana Amidžića, ali ne zbog njegovih laži i vrijeđanja Bošnjaka, nego i zbog njegove uloge u aferi Viaduct. Tu sve vrvi od nezakonitosti i antiustavnog djelovanja. Kako smo vidjeli, jedino pravo rješenje za ovaj višegodišnji užas mora se tražiti od Ustavnog suda BiH. Što prije to bolje.