Nakon što je na sjednici Predsjedništva SNSD-a u Banjoj Luci ispostavio do sada najtvrđe ultimatume za formiranje novog saziva Vijeća ministara BiH, prije svega zahtjev za eliminacijom stranih sudija i etničkim paritetom u Ustavnom sudu BiH te revizijom odluka OHR-a, Milorad Dodik je nazvao partnerstvo s Draganom Čovićem i HDZ-om neupitnim, a probosanskim političkim akterima je kategorično poručio da u vlasti nema mjesta za Stranku za BiH.
Ovakav izričit veto, izrečen bez dubljeg i konkretnog obrazloženja izuzev paušalne etikete da je SBiH "neprijateljski nastrojena prema Rs-u", nije dugo čekao na odgovor. Delegat SBiH u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i novoizabrani državni zastupnik Džemal Smajić poručio je kako je Dodikova reakcija zapravo najbolja potvrda da ova stranka stoji na pravoj strani jer "ne pristaje na kompromise kojima se slabe državne institucije i urušava ustavni poredak". Smajić je podsjetio da Dodik sa svojih šest zastupnika u Predstavničkom domu ne može diktirati uvjete bloku od 23 probosanska zastupnika, osim ako neko od njih opet ne pristane na političku trgovinu na štetu države.
Na prvi pogled, Dodikova fiksacija na eliminaciju SBiH djeluje, u najmanju ruku, neobično. Milorad Dodik i njegov SNSD nemaju nikakva direktna institucionalna iskustva, bilo pozitivna ili negativna, u zajedničkom vršenju vlasti sa SBiH pod novim vodstvom Semira Efendića. Nikada nisu činili vladajuću većinu niti su Efendić i Dodik imali priliku direktno testirati međusobne političke relacije u praksi. Uz to, Dodik još jednom demonstrira apsurdnu nedosljednost zato što oštro odbacuje bilo kakvo miješanje iz FBiH u to ko predstavlja Rs, dok istovremeno bez ustručavanja pokušava kadrirati i birati "podobne" predstavnike iz reda bošnjačkog naroda.
Uprkos navedenom, treba podsjetiti da je aktuelni predsjednik SBiH tokom pregovora o formiranju vlasti još 2022. godine zastupao stav da probosanske stranke na državnom nivou ipak ne trebaju formirati vlast sa SNSD-om, čime se sadašnji potezi Milorada Dodika mogu ocijeniti kao svojevrsna osveta Semiru Efendiću. Naime, SBiH je prije četiri godine otvoreno upozoravala na opasnost stvaranja vlasti koja će biti pod kontrolom Dodika i Čovića. Iako su učestvovali na nekoliko sastanaka, SBiH nije bio dio vlasti.
Ipak, djeluje da se iza ove naizgled neobjašnjive netrpeljivosti Milorada Dodika ne krije nikakav hir ili povrijeđeni ego, već hladna i dobro razrađena politička strategija.
S obzirom na to da je SBiH, nakon SDA, ostvarila značajan izborni rast i pozicionirala se kao ključna politička organizacija s podrškom pretežno bošnjačkog biračkog tijela, njeno uvezivanje u vlast, o čemu su već otvoreno govorili iz SDA najavljujući blok sa SBiH i DF-om, za Dodika predstavlja nepremostivu prepreku. Takav probosanski blok, neopterećen unutrašnjim podjelama i čvrsto ukopan u zaštiti institucija, unaprijed zatvara vrata bilo kakvoj trgovini Ustavnim sudom BiH ili državnom imovinom.
Upravo zato lider SNSD-a umjesto SBiH-a daleko više priželjkuje SDP, što je i Čovićeva otvorena želja.
Iako su se u javnosti često razmjenjivale teške riječi, političko iskustvo Dodika uči pragmatizmu. Sada već raspala koalicija Trojka, koju su činili SDP, NiP i Naša stranka, u mandatu koji je iza nas pokazala je izrazitu sklonost pravljenju golemih programskih i kadrovskih ustupaka politikama SNSD-a i HDZ-a zarad pukog opstanka u vlasti. SDP se u protekle četiri godine pokazao kao partner s kojim se, uprkos retoričkim iskrama, na koncu moglo dogovoriti i progurati gotovo sve što je osovina Dodik-Čović stavila na dnevni red. A jedno od prvih propuštanja bilo je imenovanje direktora UIO još 2023. godine kada je Zoran Tegeltija (SNSD) napustio Vijeće ministara BiH i dobio četverogodišnji mandat.
Uprkos činjenici da sami vrh SDP-a danas oprezno poručuje kako ova partija nakon svega "neće širiti ruke bez uvjeta", jasno je da SNSD u njemu i dalje vidi znatno mekšeg i poželjnijeg partnera. Dodikov ultimatum protiv SBiH zapravo je preventivni udar na formiranje kompaktnog, beskompromisnog patriotskog bloka. Crtajući metu na SBiH-u, a prethodno i na DF-u i Željku Komšiću, Dodik i Čović pripremaju teren za novu rundu političke trgovine s onima čiju su popustljivost već uspješno testirali.


