Otac Yanisa Varoufakisa bio je hemijski inžinjer koji je radio u čeličani blizu Atine. Jednom je kući donio nekoliko komada raznih metala i pokazao ih malenom Yanisu, kako bi mu prenio svoju fascinaciju njima. Ti metali i čovjekova sposobnost da ih transformira u predmete i alate, rekao mu je, omogućili su mu da ostavi prahistoriju iza sebe i stigne u modernost.
Varoufakisov otac bio je komunista. I premda je bio razočaran smjerom koji su zauzele zemlje u sovjetskoj orbiti, i bio je itekako svjestan zla koje je industrijalizacija nanijela mnogim izrabljivanim radnicima, bio je uvjeren da bi se čovjek mogao emancipirati i živjeti u blagostanju, slobodi i jednakosti, ako bi mogao ovladati tehnologijom.
Djelimično zahvaljujući očevim učenjima, mali Yanis će na kraju postati kontroverzni ljevičarski ekonomista, vođa nove marksističke misli i autor bestselera kao što je „Globalni minotaur“, u kojem je razradio složenu — i vrlo spornu — teoriju o ulozi Sjedinjenih Država i dolara u evropskoj finansijskoj krizi u prošlom desetljeću.
A kasnije, nakon što je imenovan grčkim ministrom finansija i suočio se s Evropskom komisijom i Međunarodnim monetarnim fondom, postat će globalna politička slavna osoba. No, Varoufakis je dokazao da je mnogo bolji intelektualac i aktivista nego političar, a nakon što je nakon samo šest mjeseci napustio dužnost ministra, vratio se redovnom radu kao pisac i predavač.
Objavio je nekoliko „tankih“ knjiga o budućnosti kapitalizma te takođe nekoliko briljantnih memoara. Stvorio je međunarodnu progresivnu mrežu i stranku aktivnu u Evropi i Grčkoj, koje nisu dale značajnije političke rezultate. Poput mnogih ljevičara njegove generacije, njegova je karijera čudan niz velikih uspjeha i strašnih neuspjeha.
Nedavno je objavljena još jedna njegova zanimljiva knjiga: „Technofeudalism: The Stealthy Successor of Capitalism“, koja ima oblik dugog pisma napisanog njegovom ocu, u kojem mu govori da je njegov emancipatorski san propao: ne samo da ljudska bića nisu uspjela ovladati tehnologijom, već se posljednjih godina, s usponom interneta, mobilnih telefona, društvenih mreža i velikih digitalnih kompanija, dogodilo upravo suprotno.
Tehnologija, kojom dominiraju beskrupulozni milioneri koji imaju pretjeranu političku moć, sve nas porobljava. Knjiga je vrlo ilustrativna za Varoufakisove vrline i nedostatke: on je sposoban postavljati diskutabilne, ali inteligentne i originalne dijagnoze, ali njegovi prijedlozi za njihovo rješavanje često su neizvedivi i potencijalno katastrofalni.
Glavna teza tehnofeudalizma je vrlo hrabra. Prema Varoufakisu, kapitalizam je mrtav i zamijenjen je novim ekonomskim sistemom čiji smo mi samo kmetovi. Ekonomijom više ne upravljaju tržišta i konkurencija, što je bila bit kapitalizma, već tehnološki monopoli koji nas sprječavaju da ekonomski djelujemo izvan njih, zarobljavaju naše rente i tjeraju nas da radimo besplatno.
- Svaki put kada idemo na internet kako bismo uživali u uslugama ovih algoritama, nemamo izbora nego sklopiti faustovski pakt s njihovim vlasnicima -, kaže Varoufakis. - Kako bismo koristili personalizirane usluge koje nude njihovi algoritmi, moramo se podvrgnuti poslovnom modelu koji se temelji na prikupljanju naših podataka, praćenju naših aktivnosti i nevidljivom odabiru našeg sadržaja. Kad to učinimo, algoritam je zauzet prodajom stvari dok prodaje našu pozornost trećim stranama. –
Dakle, ekonomska aktivnost nije slobodna, kao što se pretpostavlja da je u kapitalizmu; A također se preselila u oblak (cloud), gdje vrijede drugačija pravila proizvodnje. - Kapital u oblaku - , kaže on, - može sam sebe reproducirati bez najamnog rada. Kako? Nametnuvši gotovo cijelom čovječanstvu da doprinosi njegovoj reprodukciji – besplatno! -
Svi smo mi, dakle, sluge oblaka, koji je, objašnjava Varoufakis u nekim od najtežih, ali zanimljivih i diskutabilnih odlomaka knjige, imao koristi od monetarne politike koju su centralne banke uvele kako bi Sjedinjene Države i Evropu izvukle iz finansijske krize prije petnaest godina. Prema Varoufakisu, kapitalizam je mrtav i zamijenjen je novim ekonomskim sistemom čiji smo mi samo sluge.
Kakva rješenja predlaže Varoufakis? Radikalna promjena u prirodi novca, poslovnih i radnih odnosa, te transformacija oblaka u digitalni ekvivalent javnog trga pod kontrolom susjeda. Ali za to je, kaže, potrebna koalicija bez presedana – tvornički radnici, operateri mašina, učitelji i medicinske sestre – i uključuje proletere iz oblaka i kmetove iz oblaka. Drugim riječima, sve građane svijeta.
Tvrdi kako - samo velika koalicija koja uključuje sve njih može dovoljno oslabiti tehno-feudalizam. Možda se čini da je to težak posao, a jeste -, priznaje. To je doista tako. Jer čak i ako je Varoufakis u pravu u svojoj dijagnozi - a ponekad je prilično uvjerljiv - zamisliti politički plan koji nužno uključuje sve građane svijeta koji se pobune protiv Applea, Microsofta, Amazona ili Googlea ne samo da je nemoguće. Gotovo je gore nego uopće ne predložiti rješenje. EL CONFIDENCIAL