Grčki premijer Kyriakos Micotakis pobijedio je na izborima u julu 2019. godine obećavajući stabilizaciju grčke ekonomije i donošenje sigurnosne agende zakona i reda, kako unutar zemlje, tako i u pogledu izbjeglica i tražitelja azila koji pokušavaju doći do grčke teritorije i već su na njoj. Micotakis je na svoj način ispunio ta obećanja. Unajmio je hiljade novih policajaca, ali se uglavnom obračunao sa političkim neistomišljenicima. I smanjio je broj izbjeglica koje su stizale do Grčke, ali je pribjegao ilegalnim i vanzakonitim metodama da to učini. Ipak, on i njegova vladajuća stranka desnog centra Nova demokratija suočavaju se s teškom borbom da održe vlast na vanrednim izborima koji će se održati 21. maja.
Micotakis je bio zainteresovan za kampanju o svom ekonomskom dosijeu. Tvrdi da je nadgledao otvaranje 300.000 novih radnih mjesta, smanjenje stope nezaposlenosti za 6 posto i povećanje isplata penzija i minimalne plate. U smislu BDP-a, grčka ekonomija ima dobre rezultate, a Centralna banka je podigla prognozu rasta za ovu godinu sa 1,5 odsto na 2,2 odsto.
Međutim, ove brojke govore samo pola priče. U realnom smislu, povećanja plata i penzija su u stvari rezovi, s obzirom na to da je inflacija blizu 10 posto. Štaviše, dug Grčke sada iznosi skoro 180 posto BDP-a, što je mnogo više od onoga gdje je bio prije dužničke krize 2010. godine. Grci osjećaju bol, pojačan utjecajem profiterstva koji vlasti ne uspijevaju riješiti. I uprkos hiljadama novih policajaca, stopa kriminala je u porastu.
U međuvremenu, nedavni skandali narušili su popularnost vlade. Željeznička nesreća u Tempiju krajem februara usmrtila je desetine mladih studenata, a kasniji protesti naveli su Micotakisa da odgodi izbore, koji su prvobitno bili planirani za početak aprila. A grčke obavještajne službe, kao i privatni izvođači koji su povezani s elementima u vladajućoj stranci, uhvaćeni su kako prisluškuju novinare i koriste špijunski softver protiv opozicionih političara.
Nova demokratija vidi uticaj skandala, jer njena prednost nad koalicijom SIRIZA bivšeg premijera Aleksisa Ciprasa sada iznosi oko 6 odsto, prema poslednjim anketama. Uz podršku od nešto više od 30 posto, ni izbliza nije u stanju da sama formira vladu.
Sa svoje strane, Cipras i SIRIZA vode kampanju na osnovu obećanja o formiranju „progresivne vlade“ ako dobiju najviše glasova, ali ne i apsolutnu većinu na predstojećim izborima. Njihova glavna obećanja do sada su bila smanjenje poreza na promet namirnica i drugih osnovnih potrepština, poništavanje nepopularnih reformi obrazovanja koje je uvela Mitsotakisova vlada i zaštita primarne stambene jedinice od vraćanja u posjed banaka, što je potonje dugotrajno pitanje koje datira još od dužničke krize.
Cipras je rekao da će Siriza, ako ne pobijedi u potpunosti, nastojati da uspostavi koalicionu vladu uz podršku Nikosa Androulakisa i ranije dominantne stranke lijevog centra PASOK. Androulakis je i sam žrtva skandala prisluškivanja Micotakisove vlade, što čini sličan aranžman između PASOK-a i Nove demokratije krajnje malo vjerojatnim. Iako je Androulakis eksplicitno odbacio takav dogovor ili sa SIRIZOM ili sa Novom demokratijom, Cipras je svoje izjave okarakterisao kao predizbornu taktiku.
Cipras je takođe pozvao druge "progresivne snage" da rade s njim, uključujući Yanisa Varoufakisa—koji je bio Ciprasov ministar ekonomije na vrhuncu dužničke krize prije nego što je svađa dovela do Varufakisove ostavke—i Komunističku partiju Grčke . Ali loša krv između Ciprasa i Varufakisa ostavlja malo prostora za saradnju između SIRIZE i Varufakisove stranke Mera25, pod pretpostavkom da ona uđe u parlament. Još su manje šanse da Komunistička partija uđe u takvu koaliciju.
Jedna od nepredvidivih učesnika na izborima bit će grčka krajnja desnica, uprkos činjenici da je većina rukovodstva zloglasne neonacističke stranke Zlatna zora trenutno iza rešetaka zbog zločina u rasponu od ubistva do iznude i trgovine ljudima. Ilias Kasidiaris, jedan od osuđenih vođa raspuštene stranke, koristi platforme društvenih medija poput YouTube da se obrati svojim pristalicama iz zatvora, gdje je prije dvije godine počeo služiti kaznu od 13 godina. Pored napada na “korumpirani politički režim” u govorima punim mržnje, Kasidiaris je osnovao malu nacionalističku stranku Helenes, koja je stekla preko 134.000 pretplatnika na YouTube.
Čini se da uprkos spektakularnoj imploziji Nove zore, privlačnost krajnje desnice u Grčkoj nije izbljedila. Zakonodavstvo usvojeno u februaru onemogućilo je Helenima učešće na izborima, zbog krivične osude njenog vođe. Ali stranka koristi sve moguće rupe kako bi osigurala svoje učešće i mogla bi premašiti prag od 3 posto za ulazak u Parlament. Odakle dolaze ovi glasovi moglo bi uticati na ukupne rezultate izbora.
Ali možda najveća prepreka koju i Micotakis i Cipras moraju savladati je izborni sistem koji će se koristiti na ovim izborima, koji je zamijenio prethodni sistem bonusa jednostavnom proporcionalnom zastupljenošću. Iako ga je Cipras uveo 2016. godine, prema grčkom zakonu nije se mogao koristiti na izborima 2019. koji su doveli Micotakisa na vlast. Prema novom sistemu, vlada će vjerovatno izgubiti apsolutnu većinu, ali se ne očekuje ni da će niko drugi izaći kao jasni pobjednik. Glasači se već pripremaju za revanš koji će se najvjerovatnije održati u julu. Što još više komplikuje stvar, sve naredne ankete će se provoditi prema izbornom sistemu koji je usvojila Nova demokratija 2020. godine i koji je ponovo uspostavio modificiranu verziju sistema bonusa.
Kako stvari stoje, podrška Nove demokratije iznosi oko 30 posto, daleko ispod većine u parlamentu od 300 mjesta. Ipak, Micotakis je izjavio da će, u nedostatku apsolutne većine, odmah raspisati nove izbore, pod pretpostavkom da nijedna druga stranka ne može formirati vladu nakon prvog kruga. Ako se održe drugi izbori, sistem uveden zakonom iz 2020. godine osigurava apsolutnu većinu sa otprilike 37 posto glasova. Ali ako se tekuće ankete održe, i to bi bilo nedostižno.
Izborni sistem Grčke decenijama je podložan stalnim promjenama. Kritičari sistema bonusa, koji dodeljuje dodatna mjesta, 50 na posljednjih nekoliko izbora, stranci koja osvoji najviše glasova, tvrde da je to značajno iskrivilo izborne rezultate. Prema njegovim pristalicama, osigurala je stabilnu većinu u turbulentnim vremenima.
Ali kako stvari stoje, čak i u slučaju drugih izbora po sistemu bonusa, nijedna stranka se ne bi približila dostizanju apsolutne većine mjesta. Čini se, dakle, da bez obzira na izborni sistem, dani jednopartijskih većinskih vlada koje su se naizmenično smjenjivale između dvije dominantne stranke u Grčkoj su zaista prošli. Nemoguće je ne vidjeti pred nama period političke neizvjesnosti, sa formiranjem i raspadom koalicija, i pozivima na vladu nacionalnog jedinstva.
U tom pogledu, stvari se ne razlikuju mnogo od onih na kojima je država bila prije 10 godina, na vrhuncu dužničke krize. Sada postoji opasnost da bi se klima fatalizma mogla ukorijeniti, čak i dok lešinari, u obliku krajnje desnice, ponovo kruže.
Piše: Yiannis Baboulias
Autor je pisac i analitičar iz Londona. Njegovi radovi se pojavljuju u Foreign Policy, The Spectator, The New Statesman, The Observer, The Atlantic, The London Review of Books i drugdje. On je bivši saradnik Resonant Voices-a na Balkanskoj istraživačkoj mreži, BIRN.
