Tremori zemljotresa koji je pogodio Republikansku narodnu partiju (CHP) prošlog četvrka (14. augusta) nikako da prestanu.
Uprkos vrlo vrućim i dinamičnim vanjskopolitičkim dešavanjima, kao što su samiti na Aljasci i Washingtonu, dominantna tema informativnih televizija i novina je prelazak gradonačelnika i predsjednika općina iz redova CHP-a u redove Partije pravde i razvoja (AKP).
Na ceremoniji obilježavanja 24. godišnjice osnivanja AK partije devetoro funkcionera izabranih na lokalnim izborima prošle godine se priključilo AK partiji. Od toga njih šestoro je istupilo iz CHP-a, dvojica iz Dobre partije (İP) i jedan nezavisni. Dok ta vrsta transfera nije nešto što do sada nije viđeno - od lokalnih izbora do sada se AK partiji pridružilo čak sedam predsjednika općina iz Dobre partije - prelazak iz CHP-a u AK partiju je mnogo rjeđi, s obzirom na to da su to ideološke suprotnosti.
Međutim, ono što ovaj transfer čini specijalno bolnim za CHP je da je među tih šestoro izuzetno popularna gradonačelnica Metropolitanske općine Aydın, Özlem Çerçioğlu. Zapravo, cijela medijska frtutma se vrti oko nje.
Pedesetsedmogodišnja Özlem Çerçioğlu je veteran CHP-a. Od 2002. je bila zastupnica u parlamentu u dva mandata, a prošle godine je treći put uzastopno bila izabrana za gradonačelnicu Metropolitanske općine Aydın u zapadnoj Turskoj. Njena popularnost se, između ostalih stvari, može vidjeti i po nadimku "Topuklu Efe", što u prevodu znači "Efe na visokim potpeticama", pri čemu je Efe kako ljudi Aydına (i malo šire - jugozapada Turske) nazivaju sami sebe.
U svom pismu ostavke Çerçioğlu je napisala: "Zbog antidemokratskih praksi koje su se odvijale, kao i mojih temeljnih principa poštenja, službe u okviru zakona i beskompromisnog javnog morala, više nemam priliku slijediti isti put kao Republikanska narodna stranka. U konačnici, podnosim ostavku na članstvo u stranci jer više nemam priliku da se bavim politikom unutar Republikanske narodne stranke i smatram je neophodnom."
Da su glasine o njenoj ostavci bile kredibilne, moglo se vidjeti po "preventivnoj" kampanji blaćenja Çerçioğluove, koju je započela CHP-ova armija trolova i botova na društvenim mrežama. Međutim, nije trebalo puno vremena da i šira javnost sazna šta je uzrokovalo razlaz sa partijom čiji je istaknuti i lojalni član bila preko 20 godina.
Njene nevolje sa CHP-om su počele juna prošle godine kada se na njenom stolu našao plan za promjenu prostornog plana koju je odobrila općinska skupština popularnog turističkog naselja Kuşadası.
Plan koji je CHP, unatoč žestokom protivljenju zastupnika AK partije, progurao kroz općinsku skupštinu je bio potpuno protivan propisima i uključivao je značajne promjene kako bi se omogućilo više gradnje na površini od 60.000 kvadratnih metara (575 nogometnih terena).
Plan je uključivao pretvaranje zelenih površina u stambene zone, što bi dovelo do nezarađenog, odnosno nelegalnog, profita od najmanje šest milijardi turskih lira (skoro 126 miliona evra).
Odbacila je plan i time je stala na žulj partijskoj građevinskoj mafiji i produbilo sukob sa Bülentom Tezcanom, potpredsjednikom CHP-a i zastupnikom u parlamentu. Sukob o kojem se mjesecima, čak i godinama, piše i raspravlja i u aydinskoj lokalnoj štampi i iza kulisa CHP-a.
Kada je stvar iznijela predsjedniku CHP-a Özgüru Özelu naišla je na šutnju. Po njenim riječima, kampanja linča na društvenim mrežama je počela upravo nakon sastanka sa Özelom.
Međutim, ta "preventivna" kampanja nije ništa u poređenju na ono što doživljava sada. Niskost i bijeda sadašnjih napada, koji su, između ostalog, ciljani i na njenu porodicu računajući tu i djecu (Özlem ima četvoro djece, od kojih je dvoje usvojeno), prevazilazi gadosti na koje je turska javnost navikla od CHP-a. No, to je novi "stil" koji je u partijsku politiku vođenu iskjučivo profitom, a po sistemu organizovanog kriminala, uveo Ekrem İmamoğlu, koji zapravo iz pritvora i dalje upravlja partijom.
Narativ Özgüra Özela, odnosno CHP-a, je da je Özlem Çerçioğlu bila "ucijenjena" stavljanjem pred izbor ili da se priključi AK partiji ili da bude istraživana i suđena za korupciju. Za neobavještene mase privlačan narativ. Jedini problem je što je "slučaj korupcije" o kome on govori, sve mašući sa tri fascikle na mitingu pred zgradom Metropolitanske općine Aydın, već istraživan (kako od tužilaštva u Aydınu, tako i od Revizorskog suda, koji vrši inspekciju općina) i odbačen kao neosnovan, o čemu on očigledno nema pojma, pa će morati odgovarati za klevetu po tužbi Çerçioğluove.
Kad već pomenuh taj miting. Dok su se trg i publika na njemu (kapacitet max. 20 hiljada doveženih iz svih krajeva provincije i šire) kupali u svjetlu, praktično nije bilo reflektora koji bi osvijetlio Özela na autobusu/bini, jedino svijetlo na njemu je bilo od pulta (odozdo), kad bi stajao za njim, a mahom nije, što znači da je zapravo uglavnom govorio iz mraka. Nalazim to kao zanimljivu simboliku.
Iz tog mraka je izgovorio prijetnju: "Pobjegla si jer si se bojala, ali od sada ćeš se i dalje bojati i bježaćeš do kraja života. A mi ćemo te progoniti." Prilično mafijaški zvuči, zar ne?
Glede afere Kuşadası Mahmut Övür, dobar poznavalac CHP-a, piše u Sabahu: "Ova situacija nije jedinstvena za Aydın. Danas, duž puta CHP-a, koji se proteže od Istanbula do Balıkesira i Antalye do Izmira, postoji zatišje pred buru, da tako kažem. Mnogi gradovi su zreli za ozbiljnu političku eksploziju. Unutrašnje tenzije unutar CHP-a, potaknute i profiterstvom i političkom pripadnošću, dostižu neodrživu tačku. Politika stranke, posebno ona koncentrisane na İmamoğlua i prihvatanje korupcije u svim općinama, pogoršava ovu napetost i ozbiljno se dovodi u pitanje."
Glasine, a sve uvijek počinje glasinama koje se ispostave kao tačne, kažu da još mnogo CHP-ovih gradonačelnika i predsjednika općina stoji u redu pred vratima AK partije, što bi potvrdilo Övürov citat. Međutim, teško da je svima njima motiv etika kakvu je pokazala Özlem Çerçioğlu bjegom od kriminala, već naprotiv (baš u skladu sa Özelovim narativom) misao/nada da će ih transfer poštediti istraga.
Na primjer, novinar i kolumnista Mustafa Gündoğ, vlasnik Bodrum Newsa, napisao je nedavno u svojoj kolumni da se Ahmet Aras (CHP) svim silama bori da se pridruži AK partiji, ali da ga je AK partija odbila. Ahmet Aras je bivši neuspješni predsjednik općine Bodrum (2019-2024.), koji je, nakon što je gradiću ostavio za sobom besmislen i ružan spomenik morskoj spužvi, kandidovan i izabran za gradonačelnika Metropolitanske općine Muğla, gdje je podjednako neefikasan. Svježa istraživanja javnog mnijenja pokazuju da 60,7 posto stanovnika Muğla vjeruje da je Aras korumpiran, da mu je stopa podrške 29,1 posto, dok 70,3 posto odgovara negativno na pitanje "da li je doprinio razvoju grada?"
Zaključak, da bi bilo ako ne nekorisno, a ono vrlo vjerovatno štetno, primiti nepopularnog i neefikasnog gradonačelnika u svoje redove, se nameće sam. Kvantitet ne znači uvijek i kvalitet, a AK partija je izgradila svoju reputaciju, naročito na lokalnom nivou na osnovu ovog drugog.
"Dok se Turska bori s događajima u okolnom području i nastoji eliminirati terorizam, najosnovniji problem posljednjih 50 godina, CHP ili brani korupciju u Metropolitanskoj općini Istanbul koja je razotkrivena i otvoreno priznata ili je zaokupljena unutarstranačkim sporovima oko 'profita, prijestolja i bogatstva'," piše Övür.
Bivši ministar Mehmet Sevigen (CHP), pripadnik "stare garde", koja se grozi toga šta dvojac İmamoğlu - Özel rade partiji, je 20. aigusta na jednoj televiziji rekao da mu je Özlem Çerçioğlu rekla da se 10.000 (deset hiljada) članova CHP-a Aydına već ispisalo iz partije, a da se isti broj (deset hiljada) sprema da vrati partijske knjižice.
Tremori političkog zemljotresa od 14. augusta će se, sva je prilika, nastaviti.
