Decenijama prije nego što su vrtložni, potresni ritmovi salse eksplodirali u globalni fenomen, oni su izronili iz blještavih njujorških mambo klubova 1940-ih i 1950-ih i stigli na ulice španskog Harlema.

New York City je tokom 1940-ih i 1950-ih bio savršeno tlo za razvoj muzike. Nova kubanska muzika s afričkim korijenima stapala se sa živahnom gradskom big band jazz scenom. Kako su decenije prolazile, ogroman val Portorikanaca koji su se doselili u New York, skoro 900.000 između sredine 1940-ih i sredine 1960-ih, tražio je novi identitet u svom novom domu, podstičući svježu, snažnu muziku s vlastitim prepoznatljivim glasom.

- Salsa je pružila ritam i muziku uz koju smo mogli živjeti, disati i voditi ljubav. To je bila suština latino duše - objasnila je Izzy Sanabria, promotorica i izdavačica latino muzike, u dokumentarnoj TV seriji "Latin Music USA".

U New Yorku se mambo stapa s Big Band Jazzom

Salsa se razvila iz mamba, koji i sam vuče korijene iz sona, brze urbane folk muzike iz istočne Kube koja se transformirala na svom putu do Havane, a potom i do klubova i ulica New Yorka. Najpopularniji rani ambasadori mamba u New Yorku bili su Machito i njegovi Afro-Cubansi, bend koji se pojavio na gradskoj muzičkoj sceni 1940-ih i revolucionirao mambo.

Mario Bauza, osnivač i muzički direktor benda rođen na Kubi, bio je privučen slobodom i energijom Harlema. Nakon što se tamo nastanio 1930-ih, ubrzo je svirao trubu i aranžirao melodije za big band jazz ansamble pod vodstvom dirigenata poput Chicka Webba i Caba Callowaya.

Kasnije je angažirao svog šuru Francisca Gutierreza Grilla, poznatijeg kao Machito, da bude pjevač i frontmen novog benda s jedinstvenim latino zvukom, podsjeća washingtonski novinar Ivan Roman.

Taj zvuk je, prema riječima dugogodišnjeg muzičara i pedagoga Bobbyja Sanabrie, bio prvi put da je veliki bend koristio trio bubnjeva s Kube kako bi svirao afro-kubanski ritam - bongose koje su stvorili kreoli, timbale izvedene iz evropskih timpana, te konge, novitet u popularnoj muzici s najdirektnijom vezom s ritmovima i kulturom zapadne Afrike.

Mnogo prije nego što je postalo kulturološki popularno isticati afričke korijene, ime benda je namjerno naglašavalo tu činjenicu.

- Ja sam afričkog porijekla. A ritmovi koji stvaraju muziku koju sviramo su afrički. Jeste li ikada čuli za izraz pita od limuna i meringuea? To je upravo to. Jazz na vrhu, a afro-kubanski ritam na dnu - objasnio je Bauza u serijalu "Latin Music USA".

Njegov bend je bio glavna atrakcija 1947. godine na prvoj latino večeri u dvorani Palladium Ballroom, smještenoj na Lower East Sideu Manhattana, koja će ubrzo postati poznata kao "dom mamba". Policija je morala zatvarati ulice oko kluba kako bi obuzdala stotine fanova, od kojih su mnogi plesali u redu čekajući na ulaz.

Radnici u javnom prijevozu, bankovni službenici, krojačice i intelektualci, svi dotjerani do savršenstva, rušili su rasne, etničke i klasne barijere dok su njihali bokovima uz pulsirajuće bubnjeve i trube. Čuveno rivalstvo između tri velika benda - predvođena Machitom, zgodnim pjevačem Titom Rodriguezom i virtuozom na timbalima i showmanom Titom Puenteom - podiglo je kulturnu vrijednost mamba u gradu na nove visine.

Palladium je postao mjesto gdje su se mogli vidjeti svi koji su bili "in". Srijedom, nakon što bi završile broadwayjske matineje, slavne ličnosti bi dolazile na zabavu. Sammy Davis Jr. je svirao bongose, a Marlon Brando je dobijao visoke ocjene za svoje sviranje konge. Jazz trubač i vođa benda Dizzy Gillespie, koji je kasnije spojio afrički zvuk s elementima vlastitog bebop jazza, pojavio se s pjevačicom Sarah Vaughan. Dean Martin, Rita Hayworth, Kim Novak također su bili dio te mješavine. Prema riječima jednog od profesionalnih plesača kluba, Pedra "Cuban Petea" Aguilara, Ava Gardner bi dolazila i birala muškarce za ples.

- Imao sam privilegiju plesati jednu pjesmu s Elizabeth Taylor - zapisao je on u knjizi "The Palladium: Where Mambo Was King".

Salsa bilježi porast popularnosti

Palladium je zatvoren 1966. godine. Drugi klubovi su neko vrijeme održavali muziku u životu, ali ludilo za mambom je jenjavalo. U međuvremenu, nova generacija portorikanskih migranata u New Yorku, nazvanih Nuyoricans, budila se s novim osjećajem ponosa, potvrđujući vlastiti identitet i građanska prava tokom turbulentnih 1960-ih i 70-ih, prenio je History.

Učinili su to, dijelom, kroz muziku koja će se nazvati salsa. Kubanska muzika bila je srž salse, navodi etnomuzikolog Peter Manuel, ali ta muzika se "opet rodila kao simbol njujorškog i, šire gledano, panlatino etničkog identiteta".

Trombonista Willie Colon i salsa/jazz pijanista Eddie Palmieri postavili su trombone u prvi plan svojih bendova kako bi stvorili dublji, oštriji i agresivniji zvuk koji je Palmieri nazvao "rikom slonova". Ta rika se čula posvuda na ulicama, dopirući iz stanova, brijačnica i uličnih prodavnica (bodega) u španskom Harlemu, poznatom kao El Barrio, te u četvrti Lower East Sidea s nadimkom Loisaida.

Neke žestoke melodije bile su prožete nostalgijom za domovinom, Portorikom, odakle su i brojni drugi bendovi donosili svoju muziku na rastuću međunarodnu salsa scenu. Na asfaltiranim ulicama tokom festivala, mase u New Yorku uživale su u zvuku truba i iskrenim tekstovima koji su prepričavali njihove teške živote u krugu gradske radničke klase.

Fania Records, izdavačka kuća u usponu

Velik dio tih snažnih ritmova producirala je legendarna Fania Records. Dominikanski muzičar i vođa benda Johnny Pacheco pokrenuo je ovu izdavačku kuću 1964. godine, prodajući ploče direktno iz gepeka svog Mercedesa. Njegov partner, italijansko-američki advokat i bivši policajac Jerry Masucci, posudio je 2.500 dolara od svoje majke kako bi pokrenuo diskografsku kuću koja će internacionalizirati latino muziku iz New Yorka.

Fanijine velike zvijezde, kao što su Ray Barretto, Larry Harlow, Cheo Feliciano, Bobby Valentin, Hector Lavoe i Celia Cruz, snimali su vlastite albume. No, Pacheco ih je većinu okupio u supergrupu nazvanu Fania All-Stars za epske koncerte koji su obišli Sjevernu Ameriku i svijet. Nakon što su u augustu 1971. više nego udvostručili kapacitet manhattanskog Cheetah Cluba (a kasnije objavili i dva uživo albuma s tog događaja), All-Stars su postali senzacija, okupivši 40.000 ljubitelja salse na Yankee Stadiumu 1973. godine, dok su godinu dana kasnije svirali pred 80.000 ljudi na stadionu u Zairu.

Ironično, upravo pred kraj postojanja Fanije, kuća je 1978. godine objavila ono što se smatra najprodavanijim i najutjecajnijim salsa albumom u historiji - "Siembra" (Sjetva). Colon i panamski salsa pjevač i kompozitor Ruben Blades udružili su snage i kroz nekonvencionalan zvuk detaljno opisali tugu urbanog života u pjesmama poput "Pedro Navaja". U pjesmi "Plastico" su pozivali ljude da odbace lažni konzumerizam disco ere, da se probude i spoznaju pravu istinu o svojim životima i svom narodu.

Salsa je kroz decenije prolazila kroz sporije varijacije prožete popom i baladama. Ali za mnoge, suština je uvijek bila u osnovama. Za Palmierija, čiji su hitovi "Puerto Rico" i "Adoracion" postali simboli onoga što je danas poznato kao la salsa vieja (stara salsa) ili la salsa dura (tvrda salsa), ono što pokreće fanove širom svijeta i održava ih emocionalno i kulturno povezanima jeste isključivo ritam.

Kada je Bauza uveo trio bubnjeva, taj inovativni kubanski vođa benda imao je pravu viziju, rekao je Palmieri u dokumentarcu "The Palladium: When Mambo Was King".

- Bubanj, koji oponaša puls života, jeste suština naše muzike - zaključio je on.