Za ratne zločine počinjene na području općine Derventa do sada je na dva suda osuđeno sedam pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i jedna pripadnica Hrvatske vojske (HV) i HVO-a. Izrečena im je ukupna kazna od 48 godina i 6 mjeseci zatvora. Sud BiH osudio je četvero optuženih na ukupnu kaznu od 32 godine zatvora, a Okružni sud u Doboju četvoricu na 16,5 godina zatvora.

Prvi je na optuženičku klupu sjeo Ivica Vrdoljak. Sud BiH ga je osudio na pet godina zatvora. Kao pripadnik 103. derventske brigade HVO-a, od kraja juna do kraja jula 1992. nehumano je postupao prema civilima srpske nacionalnosti zatvorenim u objektu “Silos” u Polju u Derventi i skladištu robne kuće “Beograd” u naselju Tulek u Bosanskom Brodu. Krajem juna 1992. u “Silosu” je naredio svim zatočenicima da stanu uza zid i drže ruke prekrižene preko vrata, a one koji nisu to učinili izveli su u drugu prostoriju i premlatili. Presuda Ivici Vrdoljaku pravosnažna je od 29. januara 2009. godine.

Od osam osuđenih, jedino je Damir Lipovac priznao krivicu. Sud BiH mu je izrekao kaznu od sedam godina zatvora. I on je bio pripadnik 103. brigade, ali i komandir logora oformljenog u prostorijama osnovne škole u Poljarima. Lipovac je učestvovao u hapšenjima, ubistvima, raznim oblicima fizičkog i psihičkog zlostavljanja i pljačkanju civila srpske nacionalnosti. U prvoj polovini juna 1992. izveo je Borisa Stjepanovića i ubio ga, a onda i Boru Markovića, kojem je stavio cijev pištolja u usta i pucao; u junu 1992. prostro je ćebe na pod zatočeničke prostorije i rekao da svi stave dragocjenosti i novac, a onda je zavio deku i odnio sve položeno. Presuda Lipovcu izrečena je 9. februara 2016. godine.

Najveća kazna izrečena je Azri Bašić, koja se sve do 2016. godine krila u Americi. Nju je Sud BiH osudio na 14 godina zatvora. Zbog njenih nedjela prozvali su je “Krvava Azra” ili “Azra Dva Noža”. Ona je, kao pripadnica 305. brigade HV-a, a kasnije 103. brigade HVO-a, od 26. aprila do maja 1992. učestvovala u ubistvima, mučenjima, nanošenjima velikih patnji civilima srpske nacionalnosti u Domu JNA u Derventi i u selu Polje. U popodnevnim satima 26. aprila 1992. godine, s više njoj poznatih vojnika HV-a i HVO-a, među kojima su bila braća Esad i Derviš Čavalić, u Domu JNA je učestvovala u premlaćivanju Blagoja Đuraša, a onda je naredila Ostoji Šarčeviću i Radojici Gariću da ga podignu s poda. Kada su ovi podigli Blagoja na koljena, prišla je i zabola mu nož u vrat, lišivši ga života. Na kraju se obratila ostalim zarobljenicima: “Neka vam vojvoda sada lakše diše.” Poslije je tjerala zatočenike da s poda, s čizama na nogama vojnika i s tijela ubijenog Blagoja Đuraša ližu krv. Tijelo Blagoja Đuraša ekshumirano je 24. juna 2003. u naselju Živinice pored Dervente.

Azra Bašić je, s drugim vojnicima HV-a i HVO-a, natjerala civile Radojicu Garića, Ostoju Šarčevića, Čedu Rodića, Luku Patkovića, Momira Lazića, Zorana Radiškovića, Stanimira Pijetlovića i Boru Miodanića da se skinu goli do pojasa, da pojedu jugoslavenske dinare koje su imali kod sebe, da ljube hrvatsku zastavu, te da bosi hodaju po podu prekrivenom polomljenim staklom. Naređivala je Stanimiru Pijetloviću i Slobodanu Joviću da četveronoške gaze po staklu dok ih je ona jahala. Pitala je Čedu Rodića da li ima djece, a kada je ovaj odgovorio da ima, rekla mu je: “E sada ih više nećeš imati”; tada mu je naredila da raširi noge i svom snagom ga udarila nogom u međunožje. Radojicu Garića je pitala da li je kršten, a kada je odgovorio da jeste, rekla mu je: “E sada ću te ja krstiti” te mu je nožem urezala krst preko leđa; zatim mu je na ranu sipala so i tjerala ga da je jede, udarajući ga drškom noža po glavi, usljed čega je pao na pod prekriven razbijenim staklom. Luki Patkoviću je prijetila da će ga osunetiti, a onda ga je udarila tvrdim predmetom po glavi te je pao na pod prekriven staklom, da bi ga na kraju udarila nogom u  genitalije. Iliju Ćuka tukla je drvenim štapom po leđima i glavi, a onda mu je nožem urezala krst i slovo S na čelo i leđa. Momira Lazića je udarila šakom u glavu i oborila ga na pod prekriven razbijenim staklom.

Azra Bašić je s nekoliko vojnika učestvovala u premlaćivanju civila Bore Miodanića, kojem su naredili da se skine go, tukli su ga šakama, nogama, bejzbol-palicama, kundacima i cijevima pušaka, a kada je pao, svi su ga nastavili udarati nogama i skakati po njemu. Neđu Blagojevića snažno je udarila šakom u glavu, ovaj je posrnuo, ali su ga dva vojnika koja su ga držala spriječila da padne, a ona mu je nožem zadala tri ubodne rane s lijeve strane, potom ga snažno odgurnula te je udario glavom o zid; kada je pao, jedan od vojnika ga je udario nogom u glavu i on je izgubio svijest. Miletu Kuzmanoviću je makazama za voće rasjekla lijevu ušnu školjku. Čedu Marića udarila je nogom i oborila ga na pod; onda je nastavila da ga udara i da skače po njemu, a na kraju mu je urezala krst na čelo. Naredila je njoj poznatim vojnicima da ispred Doma na navodno strijeljanje izvedu Stanimira Pijetlovića, Zorana Radiškovića, Mila Kuzmanovića... Vojnici su izvodili zatočenike i postrojavali ih uza zid te im pucali iznad glava.

Azra Bašić je u Polju 2. maja 1992. godine, u jednoj kući u koju su dovođeni civili srpske nacionalnosti, ispitivala civile Boru i Petra Markovića tvrdeći da skrivaju radiostanicu kojom dojavljuju “srpskoj vojsci položaje hrvatske vojske”, udarala ih je rukama i nogama i prijetila Petru da će ga zaklati. Presuda Azri Bašić pravosnažna je od 31. maja 2018. godine.

Braća Esad i Derviš Čavalić izvedeni su pred Okružni sud u Doboju i osuđeni na pet godina, odnosno na pet i po godina zatvora. Pored toga što su učestvovali u premlaćivanju Blagoja Đuraša, kojeg će Azra Bašić ubiti, i još nekih civila u Domu JNA, oni su zlostavljali i zatočenike u logoru Rabić. Presuda je pravosnažna od 25. maja 2015.

I preostala trojica pripadnika HVO-a osuđena su za zločine u logorima. Okružni sud u Doboju osudio je Ivicu Perkovića na četiri godine zatvora. Kao pripadnik Vojne policije, on je maltretirao srpske civile iz derventskog naselja Čardak. Tako je 26. aprila 1992. tukao dvojicu civila, tjerao ih da se međusobno udaraju, a jednom je sipao so u usta i tjerao ga da je guta. Dva dana kasnije, kao i 9. maja i neutvrđenog datuma u drugoj polovini juna, ispitivao je civila izvan Doma JNA i hangara Rabić, davao naredbe vojnicima HVO-a da ga tuku, pištoljem simulirajući “ruski rulet” ispred glave. Jednom civilu je 7. maja dao upaljene svijeće u ruke i tukao ga prijeteći mu da će ga  ubiti ako se ugase. U drugoj polovini maja u hangaru Rabić maltretirao je osam civila, a jednog je oborio na pod i tukao ga. Presuda Ivici Perkoviću pravosnažna je od 12. maja 2016.

Nihad Hamzić je pred Okružnim sudom u Doboju osuđen na dvije godine zatvora. Bio je stražar u logorima. U aprilu 1992. zlostavljao je civile srpske nacionalnosti u logorima Rabić u Derventi i Tulek u Bosanskom Brodu. Presuda Hamziću pravosnažna je od 21. marta 2013. godine.

Almaz Nezirović je 2015. izručen iz SAD. Osuđen je pred Sudom BiH na šest godina zatvora. Bio je pripadnik Vojne policije 103. derventske brigade HVO-a. Od kraja aprila do kraja juna 1992. mučio je civile srpske nacionalnosti u logorima Rabić i Silos, te u logoru Tulek u Bosanskom Brodu. Tukao ih je palicama, rukama, nogama i kundakom. Stanimira Pijetlovića je mlatio palicom i zabijao mu nož po prstima, Slobodana Jovića je tjerao da pase travu, a sve zarobljenike da pjevaju ustaške pjesme. Presuda Neziroviću pravosnažna je od 8. juna 2018. godine.

Za zločine počinjene u općini Derventa bio je optužen i Zoran Ivanković. On se godinama skrivao u Hrvatskoj. Umro je kao bjegunac te je Okružni sud u Doboju 30. jula 2013. obustavio krivično gonjenje, kako je to potvrdila Slobodanka Lukić, službenica ovog suda za informisanje. Optužnica koju je Okružno javno tužilaštvo iz Doboja podiglo 18. juna 2012. godine teretila je Ivankovića da je, kao pripadnik 103. brigade HVO-a, u maju 1992. vršio nezakonito privođenje civila i njihovo zlostavljanje u Domu JNA, te da je silovao jednu žensku osobu koja je bila zatočena u podrumu.

Gotovo cijelo desetljeće u bijegu je i Jozo Brico. Pred Okružnim sudom u Doboju optužen je da je, kao pripadnik 103. derventske brigade HVO-a, u svojstvu stražara i upravnika logora, tukao protupravno zatočene civile u Domu JNA, vojnom hangaru Rabić, OŠ “Poljari”, tvornici “Silos” na području Dervente i u skladištu robne kuće u naselju Tulek u Bosanskom Brodu. U novembru 2013. godine nije se pojavio na izjašnjenju o krivici iako mu je Ministarstvo pravosuđa Hrvatske uredno uručilo poziv.

I Damir Bubalo nalazi se u inostranstvu, ali on se 27. decembra 2021. pojavio pred Okružnim sudom u Doboju i izjasnio se da nije kriv. Tada je kazao da mu je prebivalište u Hrvatskoj, a boravište u Njemačkoj. Međutim, nije se pojavio 4. marta 2022. na statusnoj konferenciji, a ni 27. maja 2022, kada mu je trebalo početi suđenje. Onda je novi početak glavnog pretresa zakazan za 14. oktobar, ali se Bubalo ni tada nije pojavio pa je novi početak suđenja zakazan za 23. april 2023. godine. Treba da mu se sudi po optužnici Okružnog javnog tužilaštva iz Doboja od 12. augusta 2021. Tereti ga da je izvršio ratni zločin nad civilnim stanovništvom, odnosno da je u periodu od 28. aprila do 7. maja 1992. godine u hodnik Doma JNA, gdje su bili zatočeni civili srpske nacionalnosti, izveo S. Ž., a jedan od vojnika mu je nepoznatim predmetom zadao udarac u glavu, od čega je izgubio svijest, da bi ga narednog dana opet izveli na hodnik i udarali ga rukama, nogama i palicama; da je, s još nekoliko pripadnika HVO-a, u više navrata od 26. aprila 1992. ulazio u prostoriju u kojoj je bio zatočen N. P. i tukao ga, a više puta su ga skinuli golog, natjerali da stane uza zid te ga palicom tukli u predjelu bubrega; da je 10. maja 1992. godine, s još jednim pripadnikom HVO-a, bez službenog naloga, lišio slobode civila Đ. Ž. i zatočio ga u Dom JNA; te da je u periodu od 19. do 29. maja 1992. u više navrata na hodnik izvodio zatočenog R. V. i tukao ga bejzbol-palicom po cijelom tijelu, a najviše po koljenima, te da ga je jedne prilike izveo pred Dom JNA i udario ga kundakom u bubrege.

Okružni sud u Doboju je početkom oktobra 2022. potvrdio optužnicu protiv Dražena Čička. Optužen je za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno da je u maju 1992, kao pripadnik HVO-a, u logoru u zgradi Doma JNA, prilikom ispitivanja B. N. o njegovom članstvu u SDS-u, učešću u borbama oko Čardaka kod Dervente, naoružanju i drugom, “zatvorenika svezao policijskim lisicama za radijator i tukao ga nogama, šakama, palicom i drškom od pištolja”. Premlaćivanje se odvijalo u prisustvu još dvojice pripadnika HVO-a i trajalo je oko dva sata, a B. N. je izgubio svijest, piše u optužnici. Iz tužilaštva su naveli da Dražen Čičak živi u Zagrebu.