Dan džamija obilježava se danas, u znak sjećanja na dan kada je u Banjoj Luci 1993. godine minirana i srušena džamija Ferhadija, jedna od najznačajnijih džamija u našoj zemlji.
Banjalučka Ferhadija, monumentalna zadužbina Ferhat-paše Sokolovića, bila je jedna od 16 džamija srušenih u Banjoj Luci tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 7. maj je proglašen Danom džamija, kada se simbolično obilježeva rušenja Ferhadije u Banjoj Luci, ali i ostalih 613 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih objekata u vlasništvu Islamske zajednice.
Ovaj datum je i sjećanje na tragično stradanje rahmetli Murata Badića koji je ubijen 7. maja 2001. godine u Banjoj Luci na dan polaganja kamena temeljca za ponovnu izgradnju Ferhadije.
Tada je oko 4.000 srpskih nacionalista kamenovalo i tuklo oko 300 Bošnjaka koji su prisustvovali svečnosti povodom postavljanja kamen temeljca za obnovu Ferhadije. Mnogo Bošnjaka je primljeno u banjalučku bolnicu, a Cazinjanin Murat Badić je podlegao od zadobijenih povreda.
Program svečanog otvorenja obnovljene Ferhadije održan je također 7. maja 2016. godine, a obnovljene Arnaudije 7. maja 2024. godine, čime se ističe i simbolizira bolji i novi početak.









Povodom Dana džamija za Stav je govorio hafiz Muamer Okanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka.
Kako je naglasio, džamije su duhovni, odgojni, obrazovni, kulturni i civilizacijski orijentiri koji su stoljećima oplemenjivali vjernike s ciljem izgradnje stabilnog pojedinca i društva u cjelini.
- Ističući znamenitost Allahovih kuća, Kur'an Časni upućuje na čistoću prostora čijom blagorodnošću vjernik stasava i upotpunjuje moralne vrijednosti, dočim Bejtullah (Kabu) opisuje pojmovima mesdžid - mjestom gdje se sedžda čini, i harem - svetim prostorom koji podrazumijeva nepovredivost univerzalnih vrijednosti: vjere, života, imetka, časti i razuma. Izgradnjom Poslanikove džamije, načinjen je civilizacijski iskorak ka baštinjenju duhovnog odgoja, naukovanja, te očuvanju bogatstva raznolikosti kultura i tradicija, gdje se potvrdila misija Pečatnog Poslanika a.s. "Mi smo vam, od vas samih, poslanika poslali, da vam znamenja Naša kazuje, da vas očisti, Knjizi i mudrosti pouči i onome što niste znali nauči" (El-Bekare, 151) - kazao je na početku Okanović.
Osnaženi poslaničkim odgojem, čestiti prethodnici gradili su identitet muslimana koji se, čineći sedždu, naukovanjem i duhovnošću, uzdiže, bivajući svjedokom pravednosti i bogobojaznosti, neovisno gdje se nalazio, dodao je hafiz.
- U tradiciji i kulturi bosanskohercegovačkih muslimana, džamija je utočište spoznaje i vrelo sa kojeg su se generacije čestitih ljudi napajale. Izuzetnim arhitektonskim i ambijentalnim izričajem, džamijski prostor odiše smirajem, čistoćom i pronicanjem u suštinu identiteta muslimana, koji je, neovisno o protoku vremena revnosno bdio nad vrijednostima na čijim temeljima Allahove kuće počivaju - izjavio je Okanović.
Ljepotom džamija, na čijim osnovama se snažila stamenost bosanskog muslimana, oslikana je činjenica da džamijski nepovredivi prostor označava dom, te silu integracije za misli, sjećanja i sentimente vjernika, istaknuo je.
- Prošlost, sadašnjost i budućnost nosili su različite dinamizme, ali džamija u životu muslimana odstranjuje neizvjesnosti, te u izobilju pruža svoje savjete kontinuiteta. Bez nje je musliman razbijeno, rasuto biće, jer je svojim raskošom tijelo i duša, čijom potporom su se naši dobri prethodnici postojano sa izazovima života nosili - akcentirao je hafiz.
Izgradnjom džamija u našoj domovini, napomenuo je on, stasavali su gradovi, čaršije i mahale, a svojim vertikalnim zdanjem pobuđivale su apel na svijest o uspravnom i dostojanstvenom hodu na putu dobročinstva, te centralnosti, odnosno osjećaju džemata - zajednice.
- Upravo ta svijest zračila je kur'anskim ajetom: "Džamije su Allaha radi, i pored Allaha, nikome se ne molite" (El-Džin, 18) - naveo je Okanović.
Tokom povijesti, naša domovina se suočavala sa mnogobrojnim izazovima i iskušenjima, gdje je identitet, pa i biološki opstanak muslimana, Bošnjaka, dovođen u pitanje.
- Višedecenijski pokušaji utrnuća vjerske, kulturne i civilizacijske baštine jednog naroda zorno svjedoče pomućenosti umova pojedinaca koji, zaslijepljeni tminom ideologija, ne uviđaju ljepote koje su stoljećima Bosnu i Hercegovinu krasile - kazao je on.
Posljednja agresija na našu domovinu, pored mnogobrojnih ugašenih života, označila je i sistemsko rušenje džamija, mesdžida, mekteba, tekija i brojnih objekata vjerskog i kulturnog značaja.
- Rušenjem Ferhadije, Arnaudije, Aladže i drugih džamija širom Bosne i Hercegovine, istaknut je naum brisanja identiteta i svih tragova koji bi na postojanje neprekinute tradicije ukazivali. Sam čin uklanjanja temelja pokazatelj je namjera utrnuća svijesti, dostojanstva i kolektivne veze za duhovni dom - džamiju. Sedmog maja 1993. godine u Banjoj Luci su do temelja srušene dvije džamije, dvije sestre, koje su povijesno i duhovno bivale integralnim dijelom grada. Vođeni bezumljem, zločinci su oskrnavili ono što civilizirana osoba poštuje, a musliman doživljava svetim, čistim i nepovredivim, slijedeći istinitost kur'anskog teksta "Ima li većeg nasilnika od onoga koji zabranjuje da se u Allahovim kućama ime Njegovo spominje i radi na tome da se one poruše? Takvi bi samo sa strahom u njih ulaziti trebali. Na ovom svijetu doživjet će sramotu, a na svijetu budućem patnju veliku" (El-Bekare, 114) - izjavio je on.

Hafiz Muamer Okanović
Allahovom milošću i odredbom, svjetlo vjere i duhovnosti nije ugašeno, istaknuo je naš sagovornik.
- Svijest muslimana koji džamije neizostavnim svjetionicima dobročinstva osjećaju, probudila je potrebu ponovnog podizanja stjecišta duše, koja ljepotom i blistavošću potvrđuju kolektivni identitet dostojanstva čuvanja emaneta i sjećanja na iskušenja kojima vjernik zrije i raste - akcentirao je hafiz.
Sjećanjem na dane kada su džamije do temelja porušene, potcrtao je on, osvještava se kolektivni osjećaj neraskidive veze sa duhovnim domom, koji džamija podrazumijeva, a koji se nikada iz srca otrgnuti ne može.
- Evocirajući tmurne slike bezumlja uništavanja, razumni ljudi uviđaju ljepotu vizionarsta graditelja Ferhadije, Arnaudije i ostalih džamija, dočim tarih na ulazu u prelijepu džamiju Hasana defterdara živućim svjedočanstvom biva:
"Kad podiže ovu džamiju taj oprobani dobročinilac,
Radi zadovoljstva Božijeg, imetak svoj potroši,
I napravi lijepu građevinu, mjesto časno,
Neka mu je nagrada od Boga, jer to je utočište ljudi dobrih."
Džamije će biti i ostati ušćem ljepote i života, a muslimani, takvalukom osnaženi, baštinici dobročinstva koji džamijski prostor oživljuju. Bdijući nad duhovnim naslijeđem, srčanom pronicljivošću svijest o Allahovim kućama - zemaljskim sazviježđima, čuvajući, ljudi istančanog razuma bivat će trajnim graditeljima, a nikada rušiteljima; ključevima dobra, a katancima zla; primjerima čestitosti, a brana bezumlju. U vremenima izazova i smutnji, iskrenošću, širokogrudnošću, plemenitim ćudima, i stalnom budnošću, plemići dobra će emanete povjerene dostojanstveno nositi - poručio je u razgovoru za Stav hafiz Muamer Okanović.


