Azra Hodžić-Kadić profesorica je bosanskog i hrvatskog jezika na Sprachenzentrumu (Centar za strane jezike) na Univerzitetu u Beču te ujedno radi na projektu na Akademiji za nauku u Austriji iz oblasti manjinskih jezika. Predavala je francuski, hrvatski, srpski i njemački jezik na više visokoškolskih ustanova u Beču (Akademija za sigurnost, Vojna akademija, PH Linz). Doktorandica je i slavistike u Beču. Njena područja istraživanja jesu manjinski jezici, višejezičnost, proučavanje bosanskog jezika u višejezičnom društvu, kao i uloga maternjih jezika u formiranju policentričnog identiteta.
Azra govori aktivno osam jezika. Pokretačica je projekta “Otkrij bosanski – Entdecke Bosnisch – Discover Bosnian” i predsjednica istoimenog udruženja u Beču koje ima za cilj promoviranje bosanskog jezika i višejezičnosti u inostranstvu. Autorica je prvog višejezičnog udžbenika za bosanski kao drugi / strani jezik (Otkrij bosanski 1). U pripremi je još jedan udžbenik (Otkrij bosanski 2) i gramatički priručnik. Predsjednica je i osnivačica udruženja “Intiative Mehrsprachigkeit und Interkulturalität”, koje promovira višejezičnost u širem smislu.
Učestvovala je na više naučnih međunarodnih konferencija i držala predavanja na više evropskih univerziteta u Finskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Danskoj, Turskoj, Njemačkoj i BiH. Autorica je knjige Dreikopfwelt – Troglavi svijet. Članica je više slavističkih i lingvističkih udruženja (Wiener Sprachgesellschaft, Slavic Linguistic Society, EURASLA, KOMBI). Za Stav govori o važnosti očuvanja bosanskog jezika u dijaspori, aktivnostima udruženja “Otkrij bosanski”, uvođenja bosanskog jezika na Univerzitetu u Beču i sličnim temama.
STAV: Krajem prošle godine Vašim naporom konačno je bosanski jezik uveden na Univerzitetu u Beču. Zbog čega ste se odlučili na ovaj potez te šta će to ubuduće značiti za građane bh. porijekla u Austriji?
HODŽIĆ-KADIĆ: Takav potez je bio neminovan jer bosanski jezik je potisnut u velikoj mjeri u odnosu na srpski i hrvatski jezik u svim domenima, pa tako i u akademskom smislu. Žalosno je da takvi potezi dolaze od pojedinaca i da se takvim veoma važnim pitanjima ne bave institucije, ambasade ili različiti konzulati. To je proces koji je otprilike trajao tri godine, ali to u ovom trenutku nije važno, važno je da studenti tri ciklusa mogu učiti bosanski jezik na Univerzitetu u Beču i dobiti za to 3 ili 4 ECTS, zavisno da li je riječ o izbornom ili studijskom predmetu. To nam mnogo svima znači iz više razloga. Prvi put se zasebno na Univerzitetu bosanski jezik tretira kao zaseban jezik, cijeli plan i program je prilagođen samo bosanskom jeziku, bosanskohercegovačkoj kulturi i tradiciji, književnosti i svim resursima koji su vezani za BiH. Budući da danas živi oko 200.000 ljudi porijeklom iz BiH u Austriji i da već imamo druge i treće generacije ljudi kojima je bosanski jezik postao drugi ili strani jezik i da studiraju na jednom od najvećih univerziteta u svijetu, prijeko je bilo nešto poduzeti po tom pitanju.
STAV: Dugo se godina bavite izučavanjem bosanskog jezika, s posebnim fokusom na njegovo promoviranje u dijaspori. Prema Vašem mišljenju, kakvo je interesiranje naših iseljenika za izučavanje bosanskog jezika?
HODŽIĆ-KADIĆ: Uglavnom se sve svodi na pojedinačne borbe i inicijative za očuvanje bosanskog jezika. Ako gledamo globalno situaciju, onda ću reći da je veoma loša. Ispred Odsjeka za lingvistiku sam učestvovala u jednom istraživanju koje je u vezi s očuvanjem manjinskih ili migrantskih jezika u Austriji. Istraživanje je obuhvatalo 23 migrantska jezika i svi smo sprovodili istu anketu među učenicima. Jedno od pitanja je glasilo: “Koji je vaš maternji jezik? Njemački ili bosanski?” 87,9 ispitanika je odgovorilo njemački. Riječ je o djeci koja imaju od 12 do 16 godina. To sve govori kakva je situacija na terenu. Ja se bavim ovom temom intenzivno i dugi niz godina te mogu reći da mi imamo kompleks u očuvanju jezika i identiteta u višejezičnoj sredini i tome sve, naravno, doprinosi politička i ekonomska situacija u matici te nebriga za iseljeništvo. U susjednim zemljama je situacija potpuno drugačija i puno se radi na očuvanju hrvatskog i srpskog jezika izvan domovine te na promoviranju hrvatskog i srpskog kao drugog ili stranog jezika.
STAV: Osnivač ste Udruženja “Otkrij bosanski”, koje egzistira na području Austrije. Koji su ciljevi ovog Udruženja i koji su to projekti u smjeru promocije bosanskog jezika koje ste do sada realizirali?
HODŽIĆ-KADIĆ: Ja sam godinama čekala da se pojavi slično udruženje koje bi imalo iste ciljeve. Zašto? Zato što se niko ne bavi bosanskim jezikom u ovom kontekstu. Niko se ne brine za nastavnike koji predaju izvan matice i o njihovim potrebama koje su specifične i koje se moraju tretirati na poseban način. Niko se na pravi metodičko-didaktički pristup nije posvetio nastavnom procesu bosanskog kao drugog ili stranog jezika. To u Hrvatskoj i Srbiji rade posebni timovi koje finansira država. Ja nisam htjela da gubimo više vrijeme i odlučila sam krenuti u realizaciju potreba svih onih koji žele očuvati bosanski jezik izvan BiH. Za cilj imamo izdati 4 višejezična udžbenika za bosanski jezik kao drugi ili strani jezik, 2 gramatička priručnika te jedan udžbenik za poslovni bosanski jezik. Svi udžbenici zadovoljavaju evropske reference te su trojezični.
Drago mi je istaknuti da se prevode i na druge jezike. U ovom momentu aktuelni su prijevodi na 6 drugih stranih jezika, ali postoji inicijativa da se prevedu na što veći broj jezika. Prvi udžbenik je ugledao svjetlo dana, a još dva će biti izdata do kraja godine. Druga stvar koja nam je veoma bitna jeste stručno usavršavanje nastavnika bosanskog jezika izvan domovine kroz različite seminare, radionice i kongrese. Dosad smo održali uspješno tri seminara za nastavnike iz 12 država. Jedan od predavača je bio i prof. dr. Halid Bulić Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Sljedeći seminar je u septembru, na koji su se već prijavili nastavnici iz 10 različitih zemalja, to jest dosad smo uspjeli okupiti nastavnike bosanskog jezika iz 22 različite zemlje, koji predaju bosanski jezik ili su u dogovoru s našim Udruženjem odlučili pokrenuti dopunske škole u zemljama u kojima žive.
U oktobru ove godine održat ćemo i prvi seminar za nastavnike i lektore bosanskog kao stranog jezika u saradnji s Univerzitetom Humboldt u Berlinu, a prvi internacionalni kongres za bosanski kao drugi ili strani jezik održat će se u Beču 2023. godine. Učestvovat će poznati lingvisti iz 7 različitih zemalja koji se bave višejezičnošću, metodikom i didaktikom stranih jezika. Pokušavamo uzdignuti bosanski jezik u inostranstvu na što bolji akademski nivo, jer samo tako će biti vrijedan pažnje u društvima i državama u kojima smo nastanjeni i u kojima naša djeca odrastaju.
STAV: U dijaspori često možemo vidjeti da se bosanski jezik naziva maternji, naš jezik i slično, bez isticanja imena bosanski. Zbog čega imamo ovakve pojave koje u konačnici imaju za cilj nametanje nekog “zajedničkog jezika”, te da li su one štetne u kontekstu očuvanja bosanskog jezika?
HODŽIĆ-KADIĆ: Na samom početku sam rekla da ljudi imaju polomljene identitete i da misle da nekog vrijeđaju ako kažu da su govornici jednog utemeljenog jezika koji im je osporavan godinama. Kurdi će s ponosom reći da govore kurdski jezik bez obzira na različite poglede i osporavanja njihovog jezika, jer zajednice u kojima odrastaju ulijevaju im ponos u sve ono što pripada njima. Demokratija nije osporavanje, nego prihvatanje. Često kada držim seminare o ulozi maternjeg jezika u formiranju identiteta za sve roditelje kojima je njemački jezik nematernji jezik podijelim roditeljima anketu od deset pitanja i jedno od pitanja jeste Koji je Vaš maternji jezik i roditelji koji su porijeklom iz BiH napišu veoma često srpskohrvatski jezik.
Niko im ne brani da napišu bosanski jezik, ali oni još uvijek žive u neosviještenom jezičkom bunilu i to prenose na djecu. Naravno da i određena udruženja žele u dijaspori da gaje bratstvo i jedinstvo rušeći sve što je etiketirano nazivom bosanski. I jasno je da prvo strada jezik. Međutim, ako govorimo o višejezičnom društvu i ako je kolektivni naziv za označavanje jezika određenih pripadnika maternji jezik, onda je to opravdano. Često je komplicirano navoditi sve maternje jezike unutar jedne države i onda se koristi termin maternji ili prvi jezik. Meni je ipak topliji naziv maternji nego prvi jezik. Prvi jezik me asocira na otuđivanje od matice.
STAV: Činjenica je da širom svijeta postoje mnogobrojne dopunske škole bosanskog jezika. U mnogim zemljama, primjerice Velikoj Britaniji, bh. građani su zbog manjka interesiranja bili primorani zatvoriti neke od njih. Na dalekom Islandu je 1996. godine postojala jedna takva škola, ali danas nije u funkciji. Kako sačuvati i unaprijediti dopunske škole bosanskog jezika u dijaspori?
HODŽIĆ-KADIĆ: Naše udruženje je nastalo upravo zbog takvih potreba. Želimo reći nastavnicima da nisu sami i da rade najhumaniji posao vezan za svoju domovinu i porijeklo. Želimo ih uključiti u rad, dati im podršku u vidu nastavnog materijala, uputiti ih na prave adrese u njihovim državama. Naravno da je ta podrška vrijedna, ali prava podrška treba doći i od nadležnih vlasti iz BiH. Mnogo se treba raditi i unutar zajednica u dijaspori, na revitalizaciji identiteta i na njegovanju bosanskog jezika kroz različita udruženja, vjerske zajednice, klubove itd.
STAV: U srbijanskom dijelu Sandžaka od 2013. godine do danas primjetno je kontinuirano povećanje broja učenika koji se opredjeljuju za učenje bosanskog jezika. Slično je i u drugim domovinskim zemljama. Prama Vašem mišljenju, šta treba konkretno poduzeti da u dijaspori dođe do povećanja interesa za učenjem bosanskog jezika?
HODŽIĆ-KADIĆ: Treba sistematski razraditi plan i posvetiti se djeci na poseban način. Nažalost, to je njima postao drugi jezik i u nekim zemljama čak strani. Treba insistirati na uvođenju bosanskog jezika u škole kao što to rade većinske zajednice u svijetu. Treba nam kadar koji će posvetiti radni vijek bosanskom jeziku, lektorati bosanskog jezika u svijetu, ambasade koje će se aktivno uključiti u očuvanje jezika. Slovenija je veoma mala država i ima malu dijasporu u svijetu, a ima 76 lektorata, od Japana do Finske, i tako širi pozitivnu sliku svoje države. Prema statistici, svaki novi lektorat im donosi godišnje preko novih 50.000 turističkih posjeta. Korist je višestruka.
STAV: Koliko institucije koje se bave bosanskim jezikom na akademskom nivou, ali i vlast, mogu doprinijeti očuvanju bosanskog jezika izvan Bosne i Hercegovine?
HODŽIĆ-KADIĆ: Svi mogu doprinijeti koji žele i pravilno postupe. Međutim, bez saradnje s ljudima i stručnjacima na terenu ta saradnja nije plodonosna. Zašto? Zato što je pristup jeziku posve drugačiji i zato što stručnjaci i lingvisti znaju kakvo je stanje na terenu. Zato što nije bilo zdrave saradnje, od početka imamo rezultat da udžbenici koji su pravljeni za dijasporu stoje na policama u kućama naših ljudi, a ne u školama. Udžbenici nisu zadovoljili potrebe udžbenika niti su odobreni u Evropi. Pristup nije prilagođen našoj djeci u dijaspori i metodičko-didaktički se ne poklapa s nastavnim procesom bosanskog izvan domovine. Ne treba se gledati na saradnju kao na rivalstvo, nego na zajedničku korist u ime svih nas. Jezik ne treba privatizirati, nego ga uzdignuti i svima približiti. Promoviranjem jezika promoviramo nas, našu kulturu, tradiciju, književnost i pravimo svima nama ljepše i eminentnije mjesto u svijetu.
