Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kojom je potvrđena ustavnost izmjena Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, na papiru predstavlja trijumf prava i odlučnu odbranu ustavno-pravnog poretka države. Ipak, u bh. realnosti, gdje pravda često ima cijenu izraženu u KM-ovima, ova odluka je samo Pirova pobjeda.

Podsjetimo, najviša sudska instanca odbacila je zahtjev 32 poslanika iz entiteta Republika Srpska, potvrdivši da je član 203a. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, onaj po kojem je Milorad Dodik prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja, u potpunosti usklađen s Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Sud je jasno poručio da su zaštita vladavine prava i funkcioniranja države legitimne vrijednosti koje se moraju braniti krivičnopravnim sankcijama.

Međutim, građani svjedoče poraznom saznanju da Milorad Dodik, uprkos presudi, vjerovatno nikada neće vidjeti unutrašnjost zatvorske ćelije. Najveći propust domaćeg pravosudnog sistema leži u zakonskoj mogućnosti da se zatvorske kazne do godinu dana mogu "otkupiti". To praktično znači da politički moćnici, koji decenijama crpe resurse ove države, mogu platiti svoju slobodu i nastaviti tamo gdje su stali.

Dok god zakon dozvoljava da se udar na državu i nepoštovanje njenih institucija tretira kao prekršaj koji se rješava gotovinom, svaka presuda Ustavnog suda ostaje tek mrtvo slovo na papiru. Prava pravda bi podrazumijevala da se ovakva antiustavna ponašanja kažnjavaju isključivo i beskompromisno zatvorskom kaznom, bez ikakve mogućnosti zamjene za novčani iznos.

U pauzama vođenja pravne bitke u Sarajevu, Milorad Dodik i njegov SNSD ne miruju na međunarodnom planu. Prema dostupnim informacijama, nastavlja se intenzivno i efikasno lobiranje u SAD-u. Cilj je izdejstvovati političko pomilovanje ili pritisak na pravosuđe kako bi se Dodik oslobodio zvanične presude i dobio novi legitimitet za daljnje podrivanje države.

Činjenica da jedan zvaničnik pod američkim sankcijama i s presudom za neizvršavanje odluka visokog predstavnika i dalje ima resurse i kanale da lobira u srcu svjetske demokratije, porazna je za bh. diplomatiju i suverenitet.

Jasno je da kozmetičke promjene i pojedinačne presude neće zaustaviti procese razgradnje Bosne i Hercegovine. Jedini stvarni lijek za hroničnu nestabilnost bio bi radikalan rez, a to je uvođenje obaveznih zatvorskih kazni za antiustavno djelovanje i, što je još važnije, potpuna zabrana političkog rada ne samo za Dodika, već za kompletnu kadrovsku strukturu ljudi u njegovom najbližem okruženju.

Uklanjanje jednog čovjeka neće donijeti mir dokle god je cijela jedna mašinerija poslušnika spremna da nastavi provoditi politiku secesionizma i opstrukcije. Nažalost, s obzirom na trenutni odnos snaga i tromost pravosuđa, ovakav odlučan rasplet događaja je teško očekivati.

Bosni i Hercegovini tako preostaje daljnja, iscrpljujuća borba protiv onih koji je rastakaju iznutra. Odluka Ustavnog suda je važan bedem, ali bedem koji će srušiti prvi sljedeći "otkup" kazne ili uspješan lobistički ručak u Washingtonu. Borba protiv antidržavnih elemenata, koji već više od tri decenije parazitiraju na sistemu dok ga istovremeno ruše, očigledno je sudbina koja nam je namijenjena do daljnjeg.