Admir Hadžiemrić rođen je u Travniku 1962. godine. Osnovnu i srednju školu, gimnaziju, završio je u Travniku, a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1986. godine. Od 1986. do 1990. godine zaposlen je u Srednjoj ekonomskoj školi “Travnik” kao profesor. Od 1991. godine do kandidature za načelnika Općine vodio je vlastiti posao u oblasti fotografije, dizajna i trgovine. Učesnik je odbrambeno-oslobodilačkog rata od 24. aprila 1992. do 22. januara 1996. godine. Od 2008. godine vijećnik je u Općinskom vijeću Travnik uz dužnost predsjednika Kluba vijećnika SDA Travnik.

Prvi put za načelnika Općine Travnik izabran na vanrednim izborima 2011. godine. Na lokalnim izborima 2012. godine također dobiva povjerenje građana. Da vrijedan trud i marljivost građani nagrade, dokazuje ponovo na posljednjim lokalnim izborima 2016. godine, kada je izabran za načelnika Općine Travnik. Za sedmični list Stav govori o dosadašnjim uspjesima u rukovođenju Travnikom, o odnosima s Hrvatima, o funkcioniranju vlasti, o turističkom potencijalu Travnika...

STAV: Kako funkcionira vlast u Općini Travnik s obzirom na Vašu funkciju v. d. načelnika?

HADŽIEMRIĆ: Sada je situacija jasna. Nakon odluke Centralne izborne komisije o nemogućnosti preuzimanja mandata od strane izabranog kandidata, Općinsko vijeće Travnik donijelo je odluku o imenovanju mene kao v. d. načelnika Općine na prijedlog OO SDA Travnik, saglasno odredbama Zakona o izboru, prestanku mandata, opozivu i zamjeni načelnika općina u Federaciji Bosne i Hercegovine, a do primopredaje po dodjeli mandata novom izabranom načelniku. Dakle, moja ovlaštenja u ovom periodu potpuno su definirane i jasna. Međutim, prošli smo kroz jedan period neizvjesnosti, koji smo prevazišli, moram biti neskroman, zahvaljujući našoj upornosti da se pitanje ovlaštenja načelnika definira u periodu koji je, slobodno mogu reći, bio pravna praznina nastala pomjeranjem roka lokalnih izbora od strane Centralne izborne komisije BiH.

Naime, mandati svih izabranih zvaničnika, dakle i općinskih vijećnika i općinskih načelnika, istekli su 1. novembra 2020. godine, a poznato je da su lokalni izbori bili zakazani za 15. decembar 2020. godine. Navedeni period, od prestanka mandata do izbora, pa i do potvrđivanja rezultata izbora, ostao je nedefiniran. U saradnji s našim partnerima, Savezom općina i gradova FBiH, uspjeli smo “legalizirati” ovlaštenja načelnika u ovom periodu. Ne samo načelnika Općine Travnik nego svih načelnika i gradonačelnika u BiH, tako da su, na naše insistiranje da se ovo pitanje definira, reagirali i OHR i visoki predstavnik u BiH. Visoki predstavnik u BiH donio je akt kojim je istaknuo važnost obavljanja funkcija općinskih načelnika i u ovom prelaznom periodu, gdje se primjenom “principa kontinuiteta” načelnicima omogućava obavljanje ove funkcije do primopredaje po objavi rezultata nakon lokalnih izbora.

STAV: Je li bilo indicija da se od Travnika želi napraviti mostarski slučaj?

HADŽIEMRIĆ: Na ovu situaciju smo u Travniku navikli. Kada je riječ o blokadi funkcioniranja Općinskog vijeća i funkcioniranja lokalne samouprave, značajan utjecaj imaju koalicioni partneri, kao i HDZ, koji ima polugu organizacije i sazivanja Vijeća, kao i polugu rukovođenja Vijećem zato što Statut Općine Travnik nije usklađen sa Zakonom o principima lokalne samouprave i nema propisanu proceduru imenovanja zamjenika predsjedavajućeg Općinskog vijeća. Istina je da je Zakon definirao da se u slučaju neusklađivanja Statuta lokalnih zajednica primjenjuje Zakon i da bi se pozicija zamjenika predsjedavajućeg mogla ustanoviti, ali to je stvar političkog dogovora. Predsjedavajući Općinskog vijeća mora biti iz reda drugog naroda u odnosu na načelnika.

U ovom slučaju, predsjedavajući Vijeća treba da bude iz reda hrvatskog naroda. Na taj način, vrlo često imamo blokade funkcioniranja Općinskog vijeća zbog Statuta u kojem nemamo predviđenog zamjenika predsjedavajućeg. Ne bojimo se mi mostarskog scenarija zato što u Travniku većina i vijećnika i stanovnika pripada bošnjačkom narodu. U tom nekom kontekstu, i na izbornim procesima to se pokazuje i to je pokazao i izborni proces u proteklom periodu gdje je rahmetli dr. Mirsad Peco, kandidat za načelnika Općine Travnik ispred SDA, osvojio preko 10 hiljada glasova. Smrt Mirsada Pece, mog prijatelja i uglednog Travničanina, sve nas je vrlo pogodila. Bila je to tragedija. I ne mislim pritom na tragediju koja je otežala izborni proces, mislim na tragediju gubitka kvalitetnog čovjeka.

Po broju glasova iza rahmetli Mirsada Pece bio je kandidat HDZ-a sa šest i po hiljada glasova, a nakon njega, bio je kandidat iz NiP-a s nekih tri ili četiri hiljade. Iza njega je bio kandidat ispred SBB-a s hiljadu i pet stotina glasova. Stoga, kada saberemo glasove za kandidate Bošnjake, vidimo da je to preko 15 hiljada glasova u odnosu na šest i po hiljada glasova za kandidata hrvatske nacionalnosti. Ono što ipak daje polugu HDZ-u jeste ovaj mehanizam funkcioniranja Općinskog vijeća. Odnosno, HDZ je u situaciji da može značajno utjecati na kreiranje i donošenje budžeta i sve ono što je vezano za donošenje odluka koje su u nadležnosti Općinskog vijeća.

STAV: Kada govorite o mehanizmima funkcioniranja vlasti, očito da javnost o tome nije upoznata, što vidimo i po izjavama Dine Konakovića koje su se ticale Travnika i podvalama da ste neka vrsta HDZ “kolaboracionista”. Kako Vi reagirate na takve izjave? Jeste li svaki put iznova začuđeni kada ih čujete?

HADŽIEMRIĆ: Mediji su svakome dali prostor da govori šta god hoće i šta mu odgovara u datom momentu. Ne znam, možda i griješimo kada ne odgovaramo na takve iluzorne pretpostavke ili tvrdnje koje daju neki u medijskom prostoru. Smatramo da je bespotrebno podizati tenzije oko prostora koji pokušavamo održati stabilnim za građane kako bi ostali rasterećeni od ovih problema koje politika unutar sebe mora rješavati. Zaista nastojimo da tu unutrašnju borbu koju ovdje vodimo ne iznosimo vani iz prostog razloga da ne bismo kvarili atmosferu života svih ljudi u općini Travnik. To je uvijek lakše narušiti nego izgraditi.

Jako puno truda smo ovdje uložili da imamo takvu atmosferu kakvu imamo, da građani žive bez tereta unutrašnje borbe politika koje rukovode lokalnom zajednicom. Na svim manifestacijama koje se dešavaju u Travniku uvijek imamo zajedničke nastupe. Podržavamo i one koje su vezane za samo jednu od nacionalnih grupacija. Mi u Travniku imamo četiri javne ustanove kulture koje su na budžetu Općine Travnik. Podržavamo rad i Hrvatskog kazališta Travnik. U Travniku istovremeno, baš kao i u Sarajevu, mogu se čuti i ezani i zvona. Jako dobro sarađujemo i s malim brojem ljudi iz korpusa srpske nacionalnosti. Imamo dobre odnose s našim Goranom Živkovićem, pravoslavnim sveštenikom koji vodi zajednicu Srba u Travniku. Mi smo, slobodno mogu reći, primjer komunikacije između vjerskih službenika, a i između lokalne uprave i svih ljudi unutar nje.

STAV: Znači, ne govorimo ovdje o tome da čuvate koaliciju s HDZ-om, nego karakter multietničnosti – onoga što Travnik jeste, uostalom, što i cijela Bosna jeste?

HADŽIEMRIĆ: Upravo o tome govorimo. U posljednjem periodu u posljednja dva mandata u samom Travniku bajramske, božićne i druge svečanosti održavaju se u Centru za kulturu u Travniku. Ramazanske svečanosti organiziramo na centralnom trgu, kao i “Božićne jaslice”. Normalno se obilježavaju i pravoslavni i katolički Uskrs. Možda je sada korona pomalo usporila cijelu ovu priču pa su posjete manje, ali u prostorima gdje ljudi izlaze i gdje se druže nemamo neke izrazite podjele na bošnjačka, hrvatska i srpska mjesta za izlaske. Ovome je sigurno doprinio i prostor Vlašića, naročito Babanovca, jer su gore napravljeni kompleksi u koje su investirali i jedni i drugi bez prefiksa. To su domaći privrednici svih nacionalnosti, zatim dijaspora i strani investitori.

STAV: Možete li, s obzirom na izrečeno, poslati poruku Konakoviću u vezi s novim izborima za načelnika Travnika, pa ako već želi dokazati svoj probosanski patriotizam, neka podrži načelnika iz SDA?

HADŽIEMRIĆ: Ako želimo dobro ljudima koji se ovdje nalaze, moramo biti jedinstveni u toj priči. Ne mislim da je problem da zajedno radimo i živimo. Činjenica je da najveću štetu od individualnih političkih borbi i interesa imaju građani. Vrlo malu korist imaju oni koji u datom momentu žele ostvariti određeni cilj i broj mandata, a pitanje je koliko mogu učestvovati u donošenju odluka. To se na kraju svede na vrlo mali broj. Kada govorimo o interesima bošnjačkog naroda, ne bi trebalo biti razlika između interesa razvoja lokalne zajednice među Bošnjacima, a i među pripadnicima drugih naroda. U tom kontekstu, ovo je prostor koji će sigurno biti podložan i osjetljiv na promjene. Mislim da je za sve građane najbolji kontinuirani dalji razvoj ovog prostora.

STAV: Da se građanska vizija BiH koju zagovara “Četvorka” obistini i da se insistira da u formiranju vlasti ne mogu učestvovati nacionalne stranke, što bi se hipotetički desilo u Travniku? Je li to uopće moguće?

HADŽIEMRIĆ: To je teško izvesti. Srednja Bosna je prostor u kojem žive i hrvatski narod i bošnjački narod, koji jeste većinski, ali ne zaboravljamo da tu živi i srpski narod. U tom kontekstu, ne znam zašto bi neko izbacivao učesnike u životu određenog prostora. U ovom momentu, kada je riječ o glasanju Hrvata, uvjerljivo najviše glasova na ovom prostoru ima HDZ. Oni su na ovom prostoru legitimni učesnici vlasti. U ovom mandatu, od 31 vijećnika, osam mandata ima HDZ i dva HDZ 1990. U Općinskom vijeću, dakle, 10 vijećnika imaju predstavnici iz reda hrvatskog naroda iz dvije političke opcije, i to je vrlo blizu jedne trećine političkog utjecaja na odluke. To je i realnost prostora u kojem živimo.

Ako mi zaista želimo Bosnu i Hercegovinu u kojoj smo mi svi jednaki, u kojoj štitimo i svoja individualna ljudska prava, kao i nacionalna prava i naše potrebe, moramo poštovati ta prava, kako svoja, tako i prava naših komšija koji žive zajedno s nama. Stoga, ne vidim svrhu niti mogućnost izbacivanja HDZ-a kako bismo trenirali neku strogoću ili dokazivali nekome nešto.

STAV: Kako je onda moguće plasirati priču da se tri nacionalne stranke, u Vašem slučaju dvije, dogovaraju, a sve na štetu građana koji žele slobodu od nacionalnih politika, torova i slično? Kako je moguće da do sada nismo uspjeli objasniti građanima kako mehanizmi ove zemlje funkcioniraju?

HADŽIEMRIĆ: Taj mehanizam tako funkcionira i postavljen je u Dejtonskom mirovnom sporazumu. To je zaštita nacionalnih interesa i to je naš Ustav. Da li nam se on sviđa ili ne, to je drugo pitanje. Ali to su pravila i to je okvir u kojem se BiH trenutno ponaša i nalazi. Mi zaista moramo živjeti i sazrijevati, praviti demokratiju i odnose među ljudima i među nacionalnim grupama tako da iskristaliziramo potrebe svih. Te potrebe su neminovne i one pripadaju uz to tijelo. To treba poštovati i istovremeno željeti da svi zajedno živimo u jednom prostoru. Mi ustvari trebamo izgraditi ljubav prema prostoru na kojem se nalazimo kod svih građana koji ovdje žive. Trebamo svi voljeti Bosnu i Hercegovinu u kojoj će biti sigurni svi interesi svakog naroda, a do toga je vrlo teško doći.

STAV: Možete li prognozirati rezultat prijevremenih izbora za načelnika Travnika?

HADŽIEMRIĆ: Izbori će biti 11. aprila. CIK treba uraditi dosta posla, političke partije kandidirati i prijaviti kandidate, Općinska izborna komisija treba ponovo organizirati isti broj biračkih odbora koji je bio i na prethodnim izborima. U tom kontekstu mislimo da je ovo dobar rok da se ovo sve može stići organizirati.

STAV: Ima li SDA kandidata? Hoćete li Vi biti kandidat?

HADŽIEMRIĆ: Ja poštujem stav stranke kojoj pripadam i koja me i kandidirala na ovu poziciju na kojoj sam već desetu godinu, odnosno dva i po mandata. Ono što organi stranke u Travniku predlože ja ću poštovati, stojim na raspolaganju sa svim svojim stečenim iskustvom u ovom periodu, ponosan sam što sam načelnik s najdužim “načelničkim” stažom u Općini Travnik u posljednjih nekoliko decenija.

STAV: Rekli ste da je SDA dominirajuća stranka u Travniku. Šta to konkretno znači ako se mjeri u rezultatima rada?

HADŽIEMRIĆ: Moram reći da se u Travniku u proteklih deset godina uradilo jako mnogo. Možda to nije bilo intenzivno kao posljednjih godina, ali smo radili na organizaciji sistema funkcioniranja lokalne samouprave, na stabiliziranju svih onih elemenata koji čine našu nadležnost, odnosno nadležnost lokalne samouprave u odnosu prema građanima. Zahvaljujući radu privrednih subjekata, poduzetničke inicijative, zahvaljujući pretvorbi kapitala od državnog u privatni kapital, maloj privatizaciji, zahvaljujući generalno investiranju privrednika, kako domaćih, tako i stranih, na ovom prostoru budžet je rastao svake godine, kontinuirano, a nismo imali značajnih padova niti situacija da se nalazimo u deficitu, dugovima. Ono što nije vizualno prezentirano, a što moram naglasiti, jeste da smo stabilizirali javne ustanove.

Kada smo došli, zatekli smo Dom zdravlja na gubitku. Sada je on izišao na zelene grane, proširio svoje aktivnosti i mnogo je poboljšao mrežu. Uradili smo stabilizaciju i stečaj komunalnog preduzeća, koje je bilo u jako lošoj situaciji, kao i većina komunalnih preduzeća, ne s likvidacijom, već sa stabilizacijom. To je prvo komunalno preduzeće u BiH s najkraćim stečajnim postupkom. Svoj stečajni plan završilo je u julu 2020. godine, nakon čega je izišlo kao zdravo preduzeće. U međuvremenu se opremilo, ušlo u procese dalje stabilizacije svoje djelatnosti. Unutar tog preduzeća jeste i vodovod, i odvoz smeća, i održavanje javnih površina. Sve javne ustanove kojima je osnivač Općina Travnik dobile su svoje zasluženo mjestu u sistemu funkcioniranja. Od osam javnih ustanova, šest je u sistemu trezorskog poslovanja, dakle jedne finansijske sigurnosti i stabilnosti. To su JU Centar za kulturu Općine Travnik, JU Centar za socijalni rad, JU Obdanište Travnik, JU Zavičajni muzej, JU Gradska biblioteka, JU Hrvatski kulturni centar. Dvije javne ustanove podliježu drugačijem sistemu i posebnim propisima su definirana, njihov rad pratimo, izvještaje razmatramo, sarađujemo, ali nisu u sistemu trezora.

To su JU Dom zdravlja Travnik i Ljekarna/Apoteka Travnik. U sistem finansiranja, dakle i u sistem trezorskog poslovanja, preuzete su i Upravna organizacija Teritorijalna vatrogasna jedinica, kao i Općinsko pravobranilaštvo. Sve se one nalaze u sistemu trezorskog poslovanja, što podrazumijeva da imaju stabilne plaće i materijalne troškove, tako da su okrenuti ka razvoju bez briga oko egzistencijalnih pitanja. To se pokazalo jako dobro, pogotovo kada je riječ o kulturnom životu i ponudi i razmjeni kulturnog života u samom Travniku. Mislim da smo, većim dijelom, uspjeli vratiti onaj prefiks urbanog kulturnog centra kakav je Travnik nekada bio.

STAV: Može li se reći da upravo kultura, koja se prečesto potcjenjuje, građanima daje osjećaj perspektivnosti? Vi slovite za načelnika koji je pokrovitelj kulture i zagovornik jačanja kulturnih institucija.

HADŽIEMRIĆ: Moram reći da smo ponosni na niz kulturnih događaja koji su produkt i našeg rada i zalaganja u oblasti kulture. Projekt “Dan Općine Travnik” jedan je od tih. Poslije rata pa sve do 2012. godine Općina Travnik nije imala svoj dan, kao ni zastavu ni grb. Godine 2012. uspjeli smo se usaglasiti kroz procedure i javne pozive, konkurse, rad komisija, vijeća da dobijemo grb Općine i zastavu i da ustanovimo instituciju Dana Općine. To je više festival koji se svake godine održava u trajanju od petnaestak dana. Tada u ovom festivalu učestvuju svi, cijeli grad, od najmlađih do najstarijih. Cijeli grad oživi. Prošle godine 21. marta nismo održavali ovaj festival zbog pandemije. Bio je početak pandemije pa smo odgodili sve događaje, iako je sve bilo pripremljeno, program utvrđen, plakati odštampani.

Ove godine objavili smo javni poziv, s tim što smo stavili da svi događaji koji trebaju biti bazirani na programu Dana Općine moraju biti prilagođeni epidemiološkoj situaciji. Masovnost događaja će sigurno izostati, ali mi na ovaj način želimo održati kontinuitet rada svih onih koji se bave očuvanjem tradicije. U vrijeme pandemije najveći udar podnijele su institucije koje rade na očuvanju tradicije i kulture prostora na kojem živimo. Sva dešavanja počinju s Danom Općine Travnik, nastavljaju se s “Travničkim večerima”, zatim s “Ljetom na Starom gradu”, zatim s “Danima Ilhamije”, “Andrićevim danima”, obilježavanjem godišnjica, s obilježavanjem vjerskih praznika i onda sa završnim koncertima na kraju godine.

STAV: Šta su konkretni rezultati ulaganja u sport u Travniku?

HADŽIEMRIĆ: Trenutno je najveće težište na NK “Travnik”, koji se nalazi u Ligi Federacije negdje na sredini tabele. Naši juniori nalaze se u Ligi Federacije u fudbalu i to nam je najvidljiviji sport oko kojeg se trenutno radi. Cilj nam je bio da imamo dobru školu nogometa, da imamo nekoliko privatnih škola. To je sport koji dominira. Nadalje, Travnik je postao poznat i po borilačkim sportovima, gdje su karate i džudo-klubovi rasadnici potencijalnih mladih kapaciteta. Dobar primjer jeste Larisa Cerić. Ona je potekla iz Judo kluba “Travnik”. Travnik ima i karate-klub i juniorske prvake mlađe kategorije koji stalno donose zlato i srebro. Taj sport je izuzetno popularan i u koroni je najlakše preživio tu priču. Rukomet je zbog nedostatka prostora trenutno u jednom latentnom djelovanju. Košarka je solidna i tu smo postigli određene rezultate.

STAV: Travnik i Jajce dva su grada u Srednjobosanskom kantonu s najjačim turističkim potencijalom. Jeste li osjetili pad na ovom planu sada u vremenu pandemije?

HADŽIEMRIĆ: Apsolutno. Individualno se ulaže u turizam, a pomaže i lokalna zajednica. O turizmu bismo mogli jako mnogo govoriti. Travnik ima sve što je potrebno za jedno zanimljivo turističko središte, Travnik ima mnogo zanimljivih priča koje treba prepričavati i podijeliti s turistima. Pomenut ću samo neka od tih mjesta: tvrđavu Stari grad, koja je dominantna i koju primijetite na samom ulazu u Travnik, samostan u Gučoj Gori, zatim kulturno naslijeđe iz osmanskog i austrougarskog perioda koje je sačuvano i koje se održava i obnavlja. Moram naglasiti da je Islamska zajednica u BiH jako mnogo uradila u rekonstrukciji i obnavljanju kulturnog naslijeđa sakralnog karaktera.

Sve džamije su obnovljene i uređene. Ono što je najizrazitije i najuočljivije jeste obnova Šarene džamije, koju je uradila Uprava za vjerske poslove Turske i ovom prilikom im se od srca moram zahvaliti. Također, tu su i pojedinačne donacije za obnovu pojedinih objekata. Travnik fascinira posjetioce koji tu dođu tim postojanjem i nabijenošću kulturnog naslijeđa. Nalazimo se u jednoj kotlini u kojoj je sve skoncentrirano na malom prostoru i vrlo kratkom šetnjom može se vidjeti mnogo toga. Ima još toliko sadržaja koji su itekako zanimljivi, ali ovaj intervju bi svakako bio predugačak za svu ovu priču koja je lijepa i nama Travničanima draga za prepričati. Da ne zaboravim Vlašić, koji je trenutno ogroman potencijal, ogroman prostor na kojem se ima i može toliko toga raditi u budućnosti.

STAV: Kada ste svjesni svog tog potencijala i mogućnosti, ljepote koja građanima omogućava ugodan život i perspektivu i onda to uporedite sa sitnim dnevnopolitičkim igrama u općinskim vijećima, opterećujućim međunacionalnim sukobima – uhvatite li se nekada za glavu i upitate li se šta se to s nama dešava?

HADŽIEMRIĆ: Vrlo često sa svojim bliskim saradnicima, koji mi pomažu u rukovođenju ovom našom općinom, a koji su rukovodeći državni službenici, razgovaram upravo o tome. Nekada napore koje ulaže općina kao lokalna zajednica u rješavanju nekih pitanja niko ne vidi. To su one stvari kojima se bavimo da bismo stvorili pretpostavke da dalje sve skupa funkcionira. Nekada nam nije ni stalo da neko to prepozna, mi znamo da smo stvorili pretpostavku i, kad krene realizacija, postigne se cilj... to je dovoljno.

Dešava se da, nakon svog tog truda, pojave se neki pojedinci koji preokrenu svu ovu priču, trud, zalaganja i nastojanja na neku drugu stranu i sve to se vrati na početak. U tom kontekstu, vrlo je teško uskladiti sve interese i vrlo je teško provesti određeni projekt, od same ideje do realizacije. Uvijek se mora biti spremno da će u tom cijelom procesu biti više onih koji čak i ne znaju o čemu je riječ, ali će a priori biti protiv svega toga. Sve se to mora izdržati i dovesti cijeli taj projekt do kraja, a protivne uvjeriti u pozitivan ishod, iako oni onda radije šute, bez pohvala i priznanja naravno. Sljedeći projekt opet se sve ponavlja i sve tako ukrug. To je naša životna priča.