Svako ko podržava Palestinu i glasno govori o nepravdi koju trpe Palestinci koji žive pod brutalnom izraelskom vojnom okupacijom trebao bi biti spreman da bude meta i ocrnjen od strane cionističkih lobističkih grupa. Ovo je zapanjujuće upozorenje popularnog muslimanskog akademika Tarika Ramadana kojeg je švicarski sud prošle sedmice oslobodio optužbi za silovanje i seksualnu prisilu, čime je okončana šestogodišnja pravna borba.

U ekskluzivnom intervjuu za MEMO, Ramadan mi je ispričao o svojim strahovima nakon što je izašao kao pobjednik iz iskušenja za koje vjeruje da su ga orkestrirali režimi u Saudijskoj Arabiji i UAE koji su, zajedno s Izraelom, otišli do krajnjih granica da slome Muslimansko bratstvo, narodni pokret koji je u Egiptu osnovao Ramadanov djed, Hassan Al-Banna. Kontroverzan među sekularistima koji ga vide kao pristalicu političkog islama, Ramadanov doktorat sa Univerziteta u Ženevi fokusiran je na Al-Bannin rad.

Ramadan, koji je švicarski državljanin, oduvijek je vjerovao da su sudski postupci koji su protiv njega pokrenuti u Švicarskoj i Francuskoj bili politički motivirani. Posljednju je donijela Švicarka koja ga je optužila za silovanje u hotelu u Ženevi 2008. godine. Međutim, njen dokaz su advokati usitnjavali tokom suđenja, a daleko od toga da je akademik označen kao seksualni predator, ona je razotkrivena kao opsesivna žena koja je pokušala da zavede poznatog bivšeg profesora Univerziteta Oksford i nemilosrdno ga progonila.

Njegov tužitelj je prešao na islam i bio je pobornik stavova Ramadana. Ona je na sudu rekla da je bila podvrgnuta brutalnom seksualnom napadu, premlaćivanju i uvredama, od čega nijedan nije potvrđen naučnim ili forenzičkim dokazima. Navela je da se napad dogodio nakon što ju je tadašnji akademik s Oksforda pozvao na kafu nakon konferencije.

Izašavši iz suda kao slobodan čovjek, Ramadan je odbacio tvrdnje da se njegovo suđenje odnosilo na prava žena i pokret #MeToo. Ako ništa drugo, rekao je, njegovo mučenje je diskreditovalo i jedno i drugo kada se ispostavilo da su ga njegove optužbe u Švicarskoj i Francuskoj, u stvari, iskorištavale i progonile zbog njegovog broja telefona i kompanije. "Sudija je bio vrlo jasan u svom rezimiranju da su oni pokušali da me zavedu tako što su bili veoma uporni", rekao je otac četvora dece.

Također je otkriveno da su Ramadanove tužiteljice bile u kontaktu jedna s drugom i da su planirale njegov pad. To sam nagovijestio u novembru 2020. godine kada sam dovodio u pitanje postupanje prema profesoru nakon optužbi za seksualno zlostavljanje.

Ramazanov slučaj se godinama odugovlači na francuskim sudovima, razotkrivajući usput još više dvostrukih standarda. Oduvijek je bilo jasno da je u igri bila antimuslimanska agenda. Kada su se optužbe pojavile 2017. godine, bio je primoran da uzme odsustvo sa svog posla na Univerzitetu Oksford.

Ovaj 60-godišnjak je uporno negirao sve optužbe protiv njega. Optužbe su, insistira on, politički motivisane i osmišljene da ga diskredituju zbog njegovog efikasnog islamskog zagovaranja i kritike francuske države.

Njegovi francuski i švicarski advokati doveli su u pitanje istinitost njegovih tužitelja, navodeći nedosljednosti oko datuma navodnih napada. Njegov branilac otišao je toliko daleko da je optužbe opisao kao "lude". U svom svjedočenju na sudu, Ramadan je tražio da mu se ne sudi na osnovu njegove "stvarne ili navodne ideologije".

Iako je u Švicarskoj dobio dozvolu, ovo bi moglo biti samo prvo od nekoliko suđenja. U Francuskoj, tužioci još uvijek procjenjuju da li bi daljnje optužbe za silovanje protiv njega trebale ići na sud. Čini se da im treba neuobičajeno dugo da odluče šta da rade. Za sve moje novinarske godine, nikada nisam znao za slučaj protiv nekoga kome je trebalo toliko vremena da dođe do suda.

U 2018. Ramadan je proveo 10 mjeseci u zatvoru u Parizu bez optužnice. Na kraju je oslobođen, ali samo pod strogim uslovima kaucije. Zatim je 2020. godine oko 150 međunarodnih naučnika, političara, društvenih aktivista i novinara, uključujući mene, opisali događaje kao "maskaradu pravde" s pristrasnim sudijama koji ignorišu ključne dokaze i sudski proces koji pretpostavlja da je on kriv čak i prije nego što se održi bilo kakvo suđenje.

U međuvremenu, pisci i kolumnisti iz krajnje desnice širom Evrope gomilali su pritisak u onome što se može opisati samo kao lov na vještice. U jednom intervjuu za francuske novine, Ramadan je sebe nazvao žrtvom "žestokog sudskog procesa". U Francuskoj je, istakao je, protiv njega bilo pet prijava, a šesta u Švicarskoj. „Svjedoci su lagali. Većina ovih žena se međusobno poznaje i u savezu su sa mojim najvećim ideološkim neprijateljima... Prve dvije podnositeljice žalbe, koje su tvrdile da se ne poznaju, razmijenile su više od 350 tekstova sa novinarkom Caroline Fourest (njegovom žestokom protivnicom) šest mjeseci prije i nakon žalbe."

Iako je Ramadan očito zaprepašten negativnom reakcijom nekih njegovih sljedbenika, on ima više od dva miliona na društvenim mrežama, on se sada plaši za one u muslimanskoj zajednici koji su posebno glasni i kritični prema izraelskoj okupaciji Palestine.

"Bio sam glasan i oni su krenuli da unište moju reputaciju i da me ukinu iz medija", rekao mi je. "Veze između Izraela i Francuske su očigledne i važno je da muslimani shvate da bi i oni mogli biti meta. Nikada nisam koristio islam kao sredstvo da stupim u kontakt sa bilo kojom od žena koje optužuju, ali sam bio postavljen u zamku. Muslimani bi trebali biti svjesni da su namamljeni u zamke koje ih prisiljavaju da moraliziraju i osuđuju druge."

Prisiljavanjem njegovih sljedbenika da se fokusiraju na moralna pitanja suđenja to je značilo da su muslimani izbjegavali zauzimanje političkog stava, što je, kako je istakao, olakšalo ubistvo njegovog lika. "Muslimani su me izbjegavali i bojali su se pokazati podršku. Nedostajalo je hrabrosti i razumijevanja kako se Zapad igra s nama."

On je uporan da su "na sastanku u Dubaiju" njegovi neprijatelji u Saudijskoj Arabiji i UAE planirali njegov pad 2017.

"Oni su radili zajedno sa cionistima na tome. Svi mi moramo biti spremni da budemo meta zbog naših principa i morala i da se naša religija igra i koristi protiv nas. Oni se plaše našeg prisustva na Zapadu jer mijenja javno mnijenje povećanjem podrške Palestincima. Nastavak normalizacije našeg prisustva u Evropi mijenja percepciju javnosti o Izraelu. Tako da sada žele prikazati muslimane kao neprijatelje Zapada."

Prema novinaru Adamu Shatzu, francuska elita je počela da smatra Ramadana prijetnjom. "Misle da on podstiče nemirne, otuđene muslimane motiviše na islamizaciju, ili čak na džihadizam. Ramadanu je teško organizirati javne sastanke sa svojim pristalicama u Francuskoj; njegov pokušaj [2016.] da podnese zahtjev za državljanstvo (njegovo supruga ima francusko državljanstvo) nije uspjela."

U svom članku za New Yorker, Shatz je ucrtao uspon i pad akademika: „2009. godine preuzeo je katedru na Oksfordu, koju je finansirao emirat Katar, preko jedne od njegovih fondacija, i sada provodi veći dio svog vremena u Dohi, gdje vodi vladino subvencionirani centar za islamsko pravo i etiku. Ovih dana su njegovi sagovornici vjerojatnije da su ortodoksni klerici u muslimanskom svijetu nego evropski intelektualci.

"Većina francuskih muslimana se ili umorila od njegovog tvrdoglavog kulta ličnosti ili ga je jednostavno prerasla. Što se tiče džihadista Islamske države, s kojima teoretičari zavjere na francuskoj desnici vjeruju da je u dosluhu, oni su ga osudili kao otpadnik zbog svog vjerovanja u demokratiju."

Šta je sljedeće za Tarika Ramadana? Rekao mi je da planira da ažurira svoju knjigu Duty of Truth. Prvi put objavljen na francuskom, izazvao je pozive da se zabrani 2019. godine nakon što je identificirao svoje tužitelje. Takođe planira da objavi prevod na engleski.

Ramadan je opće prihvaćen kao progresivni, svjetski poznati akademik, pisac i javni govornik poznat po svojim doprinosima islamskoj učenosti i savremenoj islamskoj misli. Bio je na akademskim pozicijama na raznim prestižnim institucijama, uključujući univerzitete u Ženevi, Fribourgu i Oxfordu. Njegovo istraživanje i podučavanje su se fokusirali na teme kao što su islamsko pravo, etika, integracija muslimana koji žive u zapadnim društvima i izazovi sa kojima se suočavaju savremeni muslimani, posebno u Evropi.

Ramazan je čekao šest godina da dobije pravdu u svojoj domovini. Može se utješiti činjenicom da su Palestinci morali pokazati znatno više strpljenja dok čekaju na pravdu u svojoj. U međuvremenu, on zna da se njegova lična borba da potpuno očisti svoje ime nastavlja, čak i dok se cionisti u Tel Avivu, Rijadu i Abu Dabiju pregrupiraju da ga sruše.