Kada je Klaus Müller prihvatio posao šefa Federalne mrežne agencije, njemačkog regulatora za električnu energiju, prirodni plin, telekomunikacije, poštu i željeznička tržišta, nadao se da će svoje vrijeme potrošiti na širenje obnovljivih izvora energije i polaganje optičkih kablova. Bivši državni ministar za okoliš i poljoprivredu u Schleswig-Holsteinu blizak je Robertu Habecku, saveznom ministru ekonomije i kolegi u stranci Zelenih. Njemu je duboko stalo do omiljenih tema Zelenih, kao što je brzi prelazak na život bez emisija štetnih plinova, što izaziva nelagodu kod glavnih ljude njemačke industrije.

Ti prioriteti morat će pričekati, priznaje Müller za The Economist. On je preuzeo dužnost nekoliko dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu. Od prvog dana proveo je većinu vremena razmišljajući o snabdijevanju i distribuciji prirodnog gasa – žili kucavici njemačke industrijske ekonomije, čiji je tok Rusija zaustavila kao odgovor na zapadne sankcije. “U znatno smo boljoj formi nego što su svi predviđali ovog ljeta”, kaže on umirujuće. Ali, brzo dodaje, nije sve do kraja čisto.

Rat u Ukrajini pretvorio je Müllera iz anonimnog birokrate u slavnu ličnost. Čest je gost popularnih tv emisija i ima desetke hiljada pratilaca na Twitteru. Detaljna ažuriranja njegove agencije svakog radnog dana o stanju snabdijevanja plinom čitaju milioni. Kada on udari optimističnu notu, nacija kolektivno odahne s olakšanjem. Kada pošalje poruku opreza, kao što je to učinio u tvitu od 28. novembra, upozorenjem da će temperatura u Njemačkoj u narednih sedam dana biti 2°C ispod prosjeka za period u protekle četiri godine, onda zadrhti.

Razlog zašto Nijemci – a posebno njemački industrijalci – drže do svake riječi Klausa Müllera jeste taj što bi on mogao biti zadužen za racionalizaciju plina u državi. Ako bi vlada poduzela korak bez presedana, proglašavanja vanredne situacije s plinom, njegova agencija spremna je mobilizirati 75 djelatnika, koji bi radili u smjenama danonoćno, iz soba bez prozora u jednom od neupadljivih uredskih blokova agencije iz 1960-ih, opremljenih ogromnim komunikacijskim terminalima, vlastitim dizel generatorom za struju, rezervoarom za vodu, tuševima, s dvadesetak kamp kreveta i zalihama smrznute hrane.

Bolnice, škole, vrtići, oružane snage, policija, vatrogasne službe, zatvori, domaćinstva i mala preduzeća, kao što su pekare, imali bi prioritet, objašnjava Müller. Veliki biznisi (kao i luksuzi gladni energije, kao što su grijani bazeni, saune i slično) bili bi prvi u redu za znatne rezove. Osim toga, kaže Müller, ne postoji unaprijed određena naredba kome se plin prvi prekida. Odluka će uzeti u obzir šest kriterija, uključujući veličinu kompanije, šta proizvodi (proizvođači hrane i lijekova vjerovatno bi bili pošteđeni) i koliko vremena kompaniji treba da smanji proizvodnju bez oštećenja postrojenja i opreme. Kako bi pojednostavila proces, agencija je razvila digitalnu platformu za sigurnost plina za 2.500 najvećih korporativnih korisnika plina u zemlji.

Ipak, čak i uz pažljivo upravljanje, takva vanredna situacija s plinom mogla bi dovesti do ozbiljnog prekida lanaca snabdijevanja, do bankrota i nezaposlenosti. Jedna posebno sumorna prognoza, koju su krajem septembra dali IFO institut u Münchenu i drugi vodeći ekonomsko-istraživački instituti, procijenila je da bi njemački BDP mogao pasti za 7,9 posto sljedeće godine ako se proglasi takva vanredna situacija. To bi bilo gore od recesije izazvane globalnom finansijskom krizom 2007-2009 i pandemijom covid-19.

Ovaj horor scenarij mogao bi se izbjeći ove zime. Postrojenja za skladištenje plina do vrha su ispunjena ruskim gasom uvezenim ranije ove godine, prije nego što je Vladimir Putin, skoro zatvorio slavine u septembru (Rusija je osiguravala 55 posto njemačkog uvoza gasa). Glavni njemački dobavljač plina iz cijevi sada je Norveška, a slijede je Holandija, Belgija i Francuska. Njemačka će do Božića imati tri plutajuća uvozna terminala za tečni prirodni plin (LNG) u Wilhelmshavenu, Lubminu i Brunsbüttelu, izgrađena u rekordnom roku. Do sljedeće zime zemlja bi trebala imati još tri ili četiri LNG terminala.

Čak ni to neće nadoknaditi gubitak ruskog plina, ističe Müller. Njemačka treba nastaviti da koristi 20 posto manje plina, što će biti sve teže kako dani budu hladniji. “Molim vas, štedite benzin uprkos hladnoći!”, tvitovao je zajedno s prognozom temperature za 28. novembar.

Do sada su Nijemci slušali njegove molbe. Studija Hertie univerziteta, objavljena 1. novembra, pokazala je da je njemačka industrija u septembru koristila 19 posto manje plina nego što bi se inače očekivalo za ovo doba godine; domaćinstva i manja preduzeća smanjili su potrošnju plina za čak 36 posto. INFO institut objavio je 22. novembra istraživanje koje pokazuje da je među 59 posto proizvođača koji koriste prirodni plin za svoju proizvodnju njih tri četvrtine uspjelo uštedjeti plin bez smanjenja proizvodnje.

“Pripreme Njemačke za ovu krizu bile su neoptimalne,” priznaje Müller. On ipak smatra da je Njemačka iz energetske krize naučila barem tri lekcije. Prvo, “naučili smo da se nikada više ne izlažemo takvom riziku ”, kaže on, govoreći o historijskom pretjeranom oslanjanju Njemačke na ruski plin. Ova spoznaja već utječe na raspravu širom zemlje o dubokim ekonomskim vezama zemlje s drugom autokratijom – Kinom. Njegove druge dvije lekcije – potreba da bude manje ovisan o fosilnim gorivima i da se masovno okrene obnovljivim izvorima – također bi trebale dugoročno učiniti zemlju otpornijom. To omogućava gospodinu Mülleru da razmisli o nekim od prioriteta Zelenih za Njemačku za koje se nadao da će biti u njegovom fokusu.

(Izvor: The Economist)