Zadnjih godina u dijaspori broj dopunskih škola koje realiziraju nastavu na bosanskom jeziku ubrzano se smanjuje, što je najvidljiviji pokazatelj asimilacije naših sunarodnjaka van zemlje. I 30 godina nakon stjecanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine bosanski jezik ugrožena je kategorija u manjem bh. entitetu, kao i u dijelovima FBiH gdje su Bošnjaci manjina. Proteklih su godina Bošnjaci u domovinskim zemljama ostvarili veliki napredak u realizaciji prava na izučavanje bosanskog jezika kao i izradi udžbenika. Po ovom se pitanju posebno ističe sjeverni Sandžak. S druge strane, stanje u dijaspori po pitanju bosanskog jezika izuzetno je složeno i primjetan je negativni trend smanjenja broja škola i učenika.
Bosanski jezik u dijaspori najbolje se očuvao tamo gdje djeluju jaka kulturna ili sportska udruženja, odnosno džemati. Broj dopunskih škola i njihovih učenika polahko se smanjuje zbog brze integracije naših dijasporalnih zajednica u nova društva i slabog interesa roditelja da njihova djeca pohađaju dopunsku nastavu na bosanskom jeziku. Dodatni problem jeste nedostatak udžbenika, odnosno zastarjeli i neadekvatni udžbenici, kao i deficit kadra.
Kad je u pitanju izrada novih udžbenika, postoji više osoba ili grupa koje rade na pisanju novih udžbenika, a naše zajednice u pojedinim državama imaju svoje udžbenike prilagođene lokalnim potrebama i okolnostima. U iščekivanju rješenja za udžbenike broj djece ubrzano se smanjuje, a brojne se škole zatvaraju.
U Danskoj su se u 2019. godini zatvorile dvije dopunske škole, jedna zbog nedostatka djece, a druga zbog nedovoljnog kadra, tako da je broj dopunskih škola u Danskoj spao na pet. Od 1993. do 1995. godine u Danskoj osnovano je 53 osnovne škole i 12 gimnazija na bosanskom jeziku. Nažalost, zbog smanjenje interesa za nastavu na bosanskom jeziku, Parlament Danske je 2000. godine prekinuo finansiranje i prebacio nadležnost na općine, koje su kasnije zbog ušteda i smanjenja interesa potpuno obustavile nastavu bosanskog jezika u danskim školama.
Slično je stanje i u Velikoj Britaniji, gdje živi oko 10.000 osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Krajem 90-tih u Britaniji dopunske škole su djelovale u jedanaest engleskih gradova, a danas ih radi samo šest. U svemu tome izuzetno je pozitivna činjenica da su godišnji susreti dopunskih škola u Britaniji najmasovnije okupljanje naših zemljaka, a kroz aktivnosti dopunskih škola obilježavaju se bitni datumi i realiziraju brojni projekti. Nažalost, nadležna ministarstva na različitim nivoima vlasti se ne trude dovoljno da ulažu u projekte dopunskih škola u dijaspori jer je očito da su uglavnom Bošnjaci korisnici tih projekata. Odnos bosanskohercegovačke diplomatije prema dopunskim školama isti je ili sličan kao i prema obilježavanju državnih praznika (ambasadori iz reda srpskog i hrvatskog naroda nisu zainteresirani).
Bosanska dopunska škola u glavnom gradu Katara jeste najmlađa i jedina u Aziji. Škola u Dohi pokrenuta je u januaru 2021. godine kao pokazatelj sve većeg prisustva državljana Bosne i Hercegovine u ovoj arapskoj monarhiji. Okolnosti uzrokovane pandemijom našu su djecu u Dohi dodatno izložile negativnom djelovanju engleskog jezika, što je bila motivacija maloj, ali odabranoj grupi entuzijasta koji su se organizirali i povezali s dopunskim školama u Njemačkoj i Skandinaviji.
“Škola je besplatna, što u Kataru puno znači s obzirom na visok standard i da se sve plaća. Godinama je mekteb bio jedino mjesto gdje su djeca koristila isključivo bosanski jezik. Nažalost, većina mladih miješa bosanski i engleski u svakodnevnoj komunikaciji. Zbog pandemije, prekinuta je redovna nastava i djeca su počela sve više koristiti engleski jezik. Da se ne bi izgubio maternji jezik, pokrenuta je dopunska škola”, kaže Tahira Khan Ališić. Cilj škole jeste da djeca dobiju znanje o svojoj domovini i da se sačuva bosanski jezik. Nastava je online i održava se dva puta mjesečno. Na početku je upisano je 35 djece, što nije ukupni broj naše djece u Kataru, zbog čega ima još prostora za rad.
Okolnosti pandemije su nam pokazale i u domovini i dijaspori nužnost digitalizacije nastavnog procesa, što olakšava nastavu i smanjuje troškove. Online udžbenici, aplikacije, multimedijalni sadržaj dali bi novu dinamiku dopunskoj nastavi i približili je djeci u dijaspori. Ovakvi projekti traže velika sredstva, stručno osoblje, koordinaciju i institucionalnu podršku. Postoje brojni primjeri pojedinaca i grupa koje su uspjele pokriti jedan segment ovog izazova, što samo pojačava potrebu strateškog pristupa i sinergijskog djelovanja. Pozitivni primjer u dijaspori jeste mektepska nastava kao najmasovnija aktivnost na bosanskom jeziku u našoj dijaspori. Svakako treba istaći djelovanje Azre Hodžić-Kadić, profesorice bosanskog i hrvatskog jezika na Sprachenzentrumu (Centar za strane jezike) na Univerzitetu u Beču, koja ujedno radi na projektu na Akademiji za nauku u Austriji iz oblasti manjinskih jezika. Pokretačica je projekta “Otkrij bosanski – Entdecke Bosnisch – Discover Bosnian” i predsjednica istoimenog udruženja u Beču, koje ima za cilj promoviranje bosanskog jezika i višejezičnosti u inostranstvu. Autorica je prvog višejezičnog udžbenika za bosanski kao drugi / strani jezik (Otkrij bosanski 1). U pripremi su još jedan udžbenik (Otkrij bosanski 2) i gramatički priručnik.
