U ranim jutarnjim satima 3. februara 1975. godine, arapski svijet je utihnuo.

Više od četiri miliona ljudi preplavilo je ulice Kaira na sahrani koja je po masovnosti bila odmah iza one egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nasera.

Umm Kulthum je ožaljena kao "Dama arapske pjesme", glas koji je decenijama ujedinjavao arapski svijet. Njeni mjesečni radijski koncerti uživo zaustavljali bi život u gradovima, a njeno pjevanje davalo je glas ljubavi, tuzi i čežnji kroz generacije.

Ali njena zaostavština nikada nije bila ograničena samo na pozornicu.

Više od pola vijeka nakon njene smrti, novootkriveni izvještaji bacaju svjetlo na ženu čiji se glas smatrao toliko moćnim da se zbog njega navodno, decenijama ranije, našla na izraelskoj listi za odstrel.

Davno prije nego što su granice očvrsnule zbog sukoba, glas Umme Kulthum služio je kao most preko Levanta. Između 1929. i 1935. godine, posjetila je Palestinu najmanje tri puta, nastupajući u kulturnim centrima Jaffe, Haife i Jerusalema.

Ove posjete, koje je dokumentirao legendarni palestinski muzičar Wasif Jawhariyyeh, ističu period kulturne renesanse i bogatog umjetničkog života. Putujući vozom između gradova, izvodila je svoja rana djela poput "En Kont Asameh" (Ako oprostim).

Navodno je upravo tokom ovih turneja dobila svoju najpoznatiju titulu. Prema lokalnom predanju, jedan fan u pozorištu u Palestini, ponesen njenim nastupom, uzviknuo je "Kawkab al-Sharq", što bi u prijevodu značilo "Zvijezda Istoka".

Ovi nastupi bili su dokaz procvata palestinskog kulturnog miljea koji je uključivao živopisnu pozorišnu i književnu scenu, s ličnostima poput Jamila al-Bahrija i Najiba Nassara, svijeta koji će u velikoj mjeri biti utišan događajima iz Nakbe 1948. godine.

Nacionalna misija

Kako se geopolitički pejzaž mijenjao, mijenjala se i percepcija utjecaja Umm Kulthum. U julu 1949. godine, egipatske novine Al Balagh objavile su da izraelski državni radio svakodnevno emitira "smrtne presude" protiv Umm Kulthum i drugih istaknutih arapskih umjetnika, uključujući Salimu Pashu Murad i Siham Rifqi.

Njihov navodni zločin bio je mobilizacija morala arapske javnosti i podrška arapskim vojskama tokom rata 1948. godine. Iako su ove navodne "presude" kasnije povučene nakon sporazuma o primirju 1949. godine, postavljen je opasan presedan – izraelske vlasti su njen kulturni utjecaj posmatrale kao sigurnosnu prijetnju, a ne kao običnu zabavu.

Ipak, njena politička uloga ušla je u svoje najdramatičnije poglavlje nakon poraza 1967. godine, u arapskom svijetu poznatog kao Naksa.

Umm Kulthum nije htjela šutjeti, a kasnije se osvrnula na taj trenutak.

- Odbila sam se predati očaju nakon Nakse 1967. Imala sam samo dva izbora: ili da šutim i povučem se u ugao psihološkog sloma, ili da krenem naprijed sa svojim oružjem, tj. svojim glasom, i uložim sav trud koji mogu u bitku. Izabrala sam ovo drugo - rekla je u intervjuu za magazin Al-Hilal u oktobru 1971. godine.

Foto: Anadolija

Pokrenula je masovnu kampanju prikupljanja sredstava za jačanje egipatske vojske, opisujući sebe kao osobu u "nacionalnoj misiji".

Ta misija ju je pratila na pozornicama širom arapskog svijeta, te konačno i do pozorišta Olympia u Parizu u novembru 1967. godine, gdje su tenzije dosegle vrhunac.

Sam koncert bio je izuzetan. Historičar Namik Sinan Turan napominje da je direktor Olympije Bruno Coquatrix pozvao Umm Kulthum na nagovor predsjednika Charlesa de Gaullea, koji je navodno bio prisutan.

- Danas će Umm Kulthum pjevati u Parizu, a sutra u okupiranom Jerusalemu - najavio ju je ovim riječima egipatski radijski voditelj Jalal Moawad.

Direktor pozorišta je navodno u panici dotrčao u backstage, strahujući od političkih posljedica. Ona je ostala pri svome, insistirajući da je u nacionalnoj misiji i upozorila da ako ih je zbog toga sramota, spakovat će se i otići.

Dobila je taj spor, a najava je ponovljena uz gromoglasan aplauz.

Operacija "Kravlje oči"

Oslanjajući se na deklasificirane britanske i američke obavještajne dokumente, knjiga na arapskom jeziku "Umm Kulthum i Mossad: Tajne operacije ‘Kravlje oči’" novinara Tawhida Magdyja detaljno opisuje kako je izraelska obavještajna služba pratila Umm Kulthum u sklopu tajne operacije.

Knjiga opisuje kako su izraelski operativci pomno pratili njene aktivnosti prikupljanja sredstava, nadzirali njenu kuću u Kairu, pokušavali postaviti uređaje za prisluškivanje i istraživali načine da je zastraše kako bi odustala od finansijske podrške egipatskoj vojsci.

Obavještajni izvještaji citirani u knjizi sugeriraju da je prikupila dovoljno novca za finansiranje kupovine 12 modernih tenkova ili pet borbenih aviona.

Knjiga dalje opisuje kako je obavještajna agencija Mossad stavila Umm Kulthum na tzv. listu za odstrel i planirala njenu eliminaciju, uključujući pokušaj ubacivanja grčke operativke prerušene u medicinsku sestru kako bi iskoristila njene hronične probleme s koljenom za smrtonosni napad. Operacija je navodno propala, ali ovaj događaj je naglasio njen status stuba arapskog otpora.

Godine 2020. općine Lod i Haifa odlučile su nazvati ulice po Umm Kulthum kao simbol suživota, što je izazvalo žestoko protivljenje. Kritičari su je optuživali za antiizraelske stavove ili za pjevanje pjesama koje su pozivale na ubijanje Jevreja.

U stvarnosti, kontroverza se vrtjela oko pjesme "Asbaha Andi Alana Bunduqiyah" (Sada imam pušku), koju je napisao sirijski pjesnik Nizar Qabbani, a komponirao egipatski pjevač Mohammed Abdel Wahab 1968. godine. Tekst ne sadrži takav rječnik, već govori o otporu, gubitku i razvlaštenju.

Umm Kulthum je tokom svoje karijere sarađivala s egipatskim umjetnicima jevrejskog porijekla, uključujući izvanrednog kompozitora Dawooda Hosnija, rođenog kao David Haim Levy). Jedna od njenih najbližih prijateljica bila je jevrejska glumica Raqiya Ibrahim. Istovremeno, Umm Kulthum je imala jasne anticionističke i antikolonijalne stavove i nije odvajala svoju umjetnost od političke stvarnosti koja je oblikovala regiju.

Do ranih 1970-ih, zdravlje ju je izdavalo. Tokom njenih posljednjih nastupa s pjesmom "Laylat Hob" (Noć ljubavi), muzičari su primijetili da je njen glas, inače sila prirode, drhtao s novom krhkošću. Kada se zavjesa spustila posljednji put, zaglušujuća tišina ispunila je pozornicu. Pola vijeka nakon njene smrti, Umm Kulthum ostaje više od pjevačice. Ona je simbol izgubljene kosmopolitske Palestine i podsjetnik da na Bliskom istoku pjesma može biti snažna poput tvrđave.