Dok se u Bosni i Hercegovini pale predizborni reflektori za oktobarske izbore, politička scena nudi dobro poznati scenarij. Ipak, na marginama te rigidne arene izdvaja se pet imena iz svijeta kulture: Marijela Margeta Hašimbegović, Mirvad Kurić, Jasna Ornela Bery, Miomirka Mila Melank, Damir Nikšić i Samir Avdić. Jesu li oni tek prepoznatljiva lica za privlačenje glasova ili stvarni korektiv vlasti?

Između scene i parlamenta

Ulazak u bh. politiku za ljude iz kulture rijetko je komfor; češće je to čin nužde. Sistem u kojem krovne institucije kulture desetljećima životare natjerao je autore da scenu zamijene skupštinskim klupama. No, njihove su strategije potpuno različite.

Dok Marijela Margeta Hašimbegović (DF) kroz stranački sistem traži institucionalna rješenja, Damir Nikšić igra ulogu političkog gerilca, autsajdera i nezavisnog kandidata koji klasičnu kampanju mijenja viralnim ratom na društvenim mrežama. Glumac Mirvad Kurić (SBB) kao nositelj državne liste igra na kartu provjerenog političkog teškaša, dok viši kustos etnolog Zemaljskog muzeja BiH Samir Avdić (SDP) u političku arenu ulazi izravno s prve linije borbe za opstanak ugrožene bh. baštine. Jasna Bery (SBB) glumačku scenu ponovo mijenja političkom. 

S druge strane, dizajnerica Mila Melank (Naša stranka) personificira naličje ovog angažmana – opasnost da umjetnički, provokativni habitus u sudaru s bh. društvom preraste u politički skandal. Njen je mandat obilježio žestok zemljotres u javnosti kada je procurio njen interni e-mail u kojem se ezan problematizira kao "ideološko-propagandni džingl" i "ispiranje mozga". Iako se branila da je riječ o prenošenju anonimnih stavova građana u sklopu istraživanja, slučaj je pokazao koliko je sklizak teren kada umjetnik pokuša secirati religiju i tradiciju u bh. političkom prostoru.

Birokratija protiv kreativnog procesa

O ovom frontalnom sudaru umjetničkog bića i hladnog državnog aparata svjedoči Marijela Margeta Hašimbegović. Kao arhitektica, scenografkinja i bivša direktorica Narodnog pozorišta Sarajevo, ona povlači direktnu paralelu između dva svijeta.

- Kada uporedim svoje djelovanje u oblasti kulture i u politici, uviđam da je njihova suštinska svrha identična. Umjetnošću nastojimo mijenjati društvo i svijet jednim mehanizmima, dok u politici koristimo druge instrumente. Umjetnici, posredstvom svoje specifične empatije i lične percepcije, mogu donijeti dragocjenu vrijednost i prijeko potrebne promjene. Njihova pristupačnost i drugačiji pogled na stvarnost često služe kao inspiracija za rješavanje složenih društvenih procesa i problema. Svakako, najznačajniji doprinos umjetnika u politici ogleda se u sferi kulture. Kao profesionalci s dugogodišnjim iskustvom, znanjem i ličnim integritetom, možemo pružiti ključnu podršku kako u zakonodavnoj, tako i u izvršnoj vlasti - mišljenja je Hašimbegović. 

Upozorava da donošenje zakona bez konsultacija sa strukom stvara apsurdne, neizvedive administrativne prepreke.

- Oblast umjetnosti i kulture izuzetno je specifična te zahtijeva kontinuiran dijalog sa strukom. U suprotnom, donošenje neadekvatnih odluka i zakonskih rješenja može proizvesti trajne i štetne posljedice po ključne kulturne procese. Ilustrativan primjer jeste tretiranje umjetničkog kadra poput bilo kojeg drugog radnog mjesta u pogledu fiksnog osmočasovnog radnog vremena, što je praksa koju diktiraju opšti propisi. U realnosti je takav model neizvodljiv, budući da umjetnici imaju specifičan radni proces koji obuhvata pripreme, probe i izvedbe (kada govorimo o pozorišnoj umjetnosti). Upravo zbog toga od presudne je važnosti osigurati prisustvo struke i glas umjetnika u zakonodavnim tijelima — kako bi se kreirali zakoni koji štite i unapređuju rad umjetnika, a ne oni koji ga sputavaju - kaže Hašimbegović. 

Njen dosadašnji rad u Komisiji za kulturu i sport Skupštine Kantona Sarajevo pokazao je da su pomaci mogući, no predstojeći mandat donosi znatno teže izazove, s posebnim naglaskom na propast domaće filmske industrije. 

- Moja dosadašnja iskustva u političkom djelovanju izuzetno su pozitivna, iako je djelovanje iz opozicije često složeno kada je riječ o ostvarivanju konkretnih rezultata. U aktuelnom sazivu Skupštine Kantona Sarajevo članica sam Komisije za kulturu i sport, te s ponosom mogu istaknuti da je naš zajednički rad rezultirao značajnim i vidljivim pomacima. Kultura je ogledalo našeg društva, temelj našeg identiteta i vrijednost koju moramo odgovorno čuvati, njegovati i razvijati. Pred nama su ozbiljni zadaci — od zaštite i očuvanja kulturne baštine, do stvaranja boljih radnih uslova i sistemske sigurnosti za sve stvaraoce. Poražavajuća je činjenica da smo kao društvo dopustili potpunu degradaciju kinematografije, i to je pitanje čijem se rješavanju u predstojećem mandatu mora pristupiti s najvišim prioritetom - zaključila je Hašimbegović. 

Alarmantna statistika i odbrana identiteta

Paradoks ovogodišnjih izbora leži u činjenici da je stvarna zastupljenost autentičnih umjetnika na listama pala na historijski minimum. To je jasan signal da političke mašinerije sve teže podnose nekonvencionalne glasove. Neophodno je stvoriti prostor i priliku u kojoj će se prepoznati njihov rad, stručni kapaciteti i iznad svega, iskrena motivacija za društveni angažman. 

Kada se zatvore birališta, pred ovom grupom stoji isti zid bh. realnosti. Ulazak u skupštinske klupe ili parlament za umjetnika znači pristanak na igru u kojoj se empatija često smatra slabošću. Pa ipak, njihova borba nije samo borba za budžetske stavke i sate glumačkih proba – to je odbrana identiteta društva koje se predugo gradi na barikadama, a prekratko na stvaralaštvu.

Za kulturnu scenu odavno je aktuelna Shakespereova "To be or not to be" (Biti ili ne biti), a koliko ova šačica umjetnika u politici to može promijeniti, vrijeme će pokazati.