Britanski The Guardian donosi analizu s tezom da sve veće oslanjanje na umjetnu inteligenciju ne predstavlja samo tehnološki napredak, već i ozbiljan izazov ljudskoj sposobnosti samostalnog razmišljanja. Polazeći od filozofije prosvjetiteljstva i ideja Immanuela Kanta, analiza upozorava da bi umjetna inteligencija mogla postati novi autoritet kojem ljudi, gotovo neprimjetno, prepuštaju vlastito rasuđivanje.

U središtu teksta nalazi se pitanje povjerenja: vjerujemo li danas više vlastitim sposobnostima i drugim ljudima ili algoritmima koji nude brze i naizgled sigurne odgovore? Kao što su se ljudi nekada oslanjali na religiju ili političku vlast kako bi objasnili svijet i donosili odluke, danas tu ulogu sve češće preuzima tehnologija. Problem, prema tekstu, nije u samom postojanju umjetne inteligencije, već u spremnosti društva da joj prepusti odgovornost za razmišljanje, pisanje i odlučivanje.

Posebno zabrinjava činjenica da se umjetna inteligencija sve više koristi ne samo za tehničke zadatke, već i za lične odluke i kreativni rad. Pisanje, koje je tradicionalno služilo kao alat za razmišljanje i samopropitivanje, postaje automatizirano. Time se gubi proces intelektualnog napora koji je ključan za razvoj kritičkog mišljenja. Istraživanja na koja se tekst poziva dodatno potkrepljuju tvrdnju da pretjerana upotreba umjetne inteligencije može voditi ka intelektualnoj pasivnosti.

Analiza upozorava i na dublju opasnost: umjetna inteligencija proizvodi odgovore bez jasnog i transparentnog objašnjenja, čime se racionalno prosuđivanje zamjenjuje vjerovanjem u ispravnost mašine. Umjesto prosvjetiteljskog ideala 'imaj hrabrosti da misliš', prijeti povratak u stanje komfora i poslušnosti, ovaj put ne prema vlastima ili ideologijama, već prema algoritmima.