Iza nas je burna politička sedmica pregovora o izmjeni Izbornog zakona, koja je kulminirala posebnom sjednicom Narodne skupštine manjeg bh. entiteta. U pregovorima HDZ nije pokazao spremnost na kompromis s probosanskim strankama, već je dolazak Dragana Čovića na posebnu sjednicu u entitetsku skupštinu pokazao njegovo strateško opredjeljenje za politički savez s Miloradom Dodikom.
Na sjednici Narodne skupštine opozicione stranke u manjem entitetu oštro su kritizirale odlaganje usvajanja posebnih entitetskih zakona o indirektnom oporezivanju i oružanim snagama. S time je još jednom dokazano da u manjem entitetu ne postoji ideološka opozicija nego su svi više-manje saglasni oko pitanja budućnosti ovog entiteta – jedino se razlikuju po tome na koji način treba realizirati ovaj plan o stvaranju srpske države s bosanskohercegovačke strane Drine.
Uoči neumskih pregovora hrvatski Večernji list objavio je kolumnu pod naslovom Obnova savezništva i dijalog Bošnjaka i Hrvata prevažni za budućnost BiH. Naime, prema nekim izvorima, američki diplomati također su mišljenja da bi dogovor Bošnjaka i Hrvata i obnova savezništva po uzoru Vašingtonskog sporazuma bio prvi korak ka stvaranju brane secesionističkoj politici Milorada Dodika.
No, za razliku od 1994. godine, Bošnjaci i Hrvati danas nemaju zajednički pogled u budućnost BiH jer je primarni interes hrvatske politike jačanje etničkog principa do mogućeg ponovnog uspostavljanja paratvorevine Herceg-Bosne, dok su sve probosanske stranke saglasne u tome da je jačanje građanskog principa od iznimne važnosti da bi se stvorila funkcionalna država.
Stoga je očigledno da Bošnjaci u trenutnoj konstelaciji odnosa nemaju zajedničkih interesa po strateški važnim pitanjima za Bosnu i Hercegovinu kod ostala dva naroda. Srbi znaju šta žele – nezavisnu RS, Hrvati – Herceg-Bosnu ili ravnopravnost preko svake mjere. Šta Bošnjaci žele? Atomizirani na desetine stranaka i nekoliko koalicija, glavni nacionalni interes probosanske politike jeste svakako Bosna i Hercegovina, demokratska, građanska, moderna evropska država.
ZA GRAĐANSKU DRŽAVU OD BAŠČARŠIJE DO MARINDVORA
Odgovor bošnjačkih političkih, kulturnih i intelektualnih predstavnika na antidržavne politike HDZ-a i SNSD-a jeste ponavljanje fraza o građanskom uređenju i odbacivanje etničkog ekskluziviteta. Tako je na redovnoj sesiji “Kruga 99” 6. februara istaknuto da je “politički pad nacionalizma i etnocentrizma i pobjeda građanskog principa potreba i obaveza koja proizlazi iz Aneksa III Dejtonskog mirovnog sporazuma”. Na ovoj sesiji ipak nije obrazloženo kako će u zemlji gdje 80 posto građana glasa za nacionalne stranke doći do pada etnocentrizma i pobjede građanskog principa. Naime, da bi se ideja o porazu nacionalizma i pobjedi građanskog uređenja razvila, bilo bi potrebno da intelektualci i akademici izađu iz svoje komforne zone te relaciju Baščaršija – Marindvor zamijene ulicama Prijedora, Banje Luke, Posušja i Gruda.
VKBI, SGV, HNV i Forum parlamentaraca BiH 1990 ponudili su strateški dokument o evropskoj budućnosti BiH, gdje zaključuju da “politike koje se vode od strane HNS-a, SNSD-a i SDA ne mogu biti format za buduće uređenje Bosne i Hercegovine. Unitarno-hegemonistička politika, ma od koga dolazi, nema budućnosti jer kao takva razara duh i biće Bosne i Hercegovine. Svaki nacionalizam hrani druge nacionalizme”. Dakle, za bošnjačke intelektualce politika SDA o republičkom uređenju države po multietničkim regijama s jednim predsjednikom pogubna je za BiH koliko i politika HNS-a i SNSD-a jer svaki nacionalizam hrani drugi nacionalizam?! Umjesto da šire svoje lijepe ideje o modernoj i evropskoj budućnosti države po manjem entitetu, bošnjački intelektualci su se odlučili da relativiziraju politiku HDZ-a i SNSD-a izjednačavajući je s politikom SDA, što je ne samo skandalozno nego predstavlja i razvlačenje pameti Bošnjacima.
Građansku državu u BiH moguće je uspostaviti na tri načina; da ova ideja dobije podršku kritične mase kod srpskog i hrvatskog naroda pa da oni na općim izborima odluče dati masovnu podršku građanskim strankama, koji će kasnije kroz Parlamentarnu skupštinu BiH izglasati građanski ustav. Drugi način jeste da međunarodna zajednica kroz OHR ili sazivanjem nove konferencije o ustavnom uređenju BiH nametne građanski model u BiH. Treći način jeste da Bošnjaci proglase povratak na građanski Ustav Republike BiH iz 1992. godine i da kroz državne institucije osiguraju provođenje ovog Ustava na cijeloj teritoriji BiH. Navedeno u sebi nosi bezbroj prepreka, nezamislivo teške opstrukcije, zatim nacionalističke radikalizacije te u konačnici posljedice koje lahko mogu odvesti u novi rat.
PODJELE U PROBOSANSKOJ POLITICI
Naime, jasno je da u ovakvom uređenju nije moguće realizirati ideju o građanskom ustavu. No to ne sprečava lijeve stranke da grade svoju političku platformu na toj ideji. I kakav je rezultat takve politike u zadnjih 25 godina? Zahvaljujući strankama koje su same sebe označile prestižnom titulom “građanske”, dobili smo Zakon o prebivalištu, gradonačelnika Mostara iz reda HDZ-a i Srđana Mandića za načelnika Općine Centar. Dakle, svako može zaključiti kakav je rezultat politike po takvom građanskom idealu.
Probosanska politika trenutno se dijeli na onaj dio koji smatra da je za očuvanje Bosne i Hercegovine potrebno artikulirati bošnjačke nacionalne interese u političkom i javnom životu i na onaj dio koji vjeruje da će Bosne i Hercegovine biti više što manje Bošnjaka bude na javnim i političkim funkcijama. Dok se ova druga bavila akcijama čišćenja i pretvaranje bošnjačkog životnog prostora u mini Jugoslaviju, ova prva uspjela je deblokirati NATO-put i ukloniti iz CIK-a, VSTV-a i Tužilaštva BiH ljude koje aktivno rade na uništenju ove države.
Nedavno je Elmedin Konaković gostujući na Face TV izjavio kako se suprotstavlja ideji da u hrvatskom klubu Doma naroda FBiH bude izabrano jedna trećina Hrvata koji imaju drugačiji pogled na Bosnu i Hercegovinu od HDZ-a. Naime, političar koji je igrao važnu ulogu da u Novom Travniku i Mostaru pobijedi kandidat HDZ-a danas se protivi tome da HDZ izgubi svoju polugu moći kojom blokira Federaciju BiH i drži ove građane taocem svoje politike.
SDA se s druge strane aktivno zalaže za otvaranje prostora u političkom sistemu naše države za one bosanske Srbe i Hrvate koji ne razmišljaju na isti način kao Milorad Dodik ili Dragan Čović. Politika ove stranke učinila je više za ideju građanske i evropske Bosne i Hercegovine nego tzv. građanska politika u postratnoj historiji BiH. Stoga, nadolazeći izbori u oktobru važan su indikator o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu Bošnjaci žele: borbu za slobodnu državu protiv antidržavnih faktora ili borbu za jačanje ovih stranaka uz pretvaranje bošnjačkog nacionalnog prostora u mini Jugoslaviju?
