Odluka Evropske unije da ograniči viznu politiku za ruske građane kao kaznu za invaziju na Ukrajinu ostavlja malo mogućnosti za protivnike i prebjege iz te zemlje. Među zemljama koje drže svoje granice otvorenima za Ruse je nekoliko tradicionalnih saveznika Moskve. Ali nijedna od njih nema stanovništvo tako gorljivo prokremljovski kao Srbija.

"Mnogi ljudi ovdje nas ne razumiju. Misle da su nam Amerikanci isprali mozak", kaže Ilya, 19-godišnji disident koji je pobjegao iz Kazana, grada u jugozapadnoj Rusiji, nakon što je u februaru bio pritvoren nekoliko sati nakon što je proestvovao protiv rata u Ukrajini.

Ruski jezik je sveprisutan na ulicama Beograda, glavnog grada Srbije, a prognanici se broje u desetinama hiljada. Najnoviji val nedavno je stigao kako bi se izbjegla prisilna regrutacija. Među njima i Mihail, "koji radije ne želi otkriti svoje pravo ime", koji je odlučio emigrirati nakon mobilizacije koju je naredio ruski predsjednik Vladimir Putin. "U rezervi sam pa će me vjerojatno zvati. Borio bih se da je Rusija napadnuta, ali ovaj rat je apsurdan", kaže 30-godišnji profesionalac, koji je odabrao Srbiju jer ima nekoliko prijatelja u zemlji koji takođe dijele pravoslavnu vjeru.

Za sebe kaže da mu je "drago" što je iskeširao "samo" oko 2500 eura za kartu do Beograda. Cijena karte može doseći i do 5000 eura. "Odabir Srbije nije bio racionalan: sve je moralo ići brzo. Policija je došla u moju kuću, oduzela mi računar i telefon i prijetila mojoj porodici. Došao sam ovdje jer dijelimo sličan jezik i kulturu", kaže Ilya.

Hiljade njegovih sunarodnjaka krenule su njegovim stopama. Prema podacima Vlade Srbije, oko 20.000 Rusa prijavilo se za stalni boravak u zemlji koja ima 6,9 miliona stanovnika. Većina onih koji su stigli u ovu balkansku zemlju koristili su turističke vize, prema podacima vlasti. Kako ta viza ističe nakon 30 dana, često moraju napustiti zemlju, a preferirane destinacije su susjedna Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija.

Petar Nikitin, Rus oženjen Srpkinjom i stanovnik Beograda od 2016. godine, počeo je organizirati antiratne proteste odmah nakon početka agresije na Ukrajinu. Osnovao je Facebook grupu u kojoj na skup nije pozivao samo Ruse, već i Bjeloruse, Srbe i Ukrajince. Međutim, odnosi s potonjima postali su zategnuti nakon masakra u Buchi. "Sada svako demosntrira za sebe. Ukrajinci krive cijeli ruski narod što se nije digao. Ali nije lako u ovako represivnoj državi", kaže Nikitin.

Grupa ovog Rusa nastavlja donirati ukrajinske humanitarne nevladine organizacije, a neki ruski prognanici čak pomažu u izradi maskirnih mreža za ukrajinsku vojsku. Demonstracije koje je sazvao okupile su samo dio ruskih disidenata u Srbiji. U posljednjoj, nakon nezakonite aneksije četiri ukrajinske regije prije nekoliko sedmica, okupilo se 500-tinjak ljudi. "Većina ih je jako uplašena i ne žele se eksponirati. Nakon života pod diktaturom možete pasti u svojevrsnu paranoju", kaže Nikitin, zaštićeniji od ostalih jer ima i nizozemsko državljanstvo.

“Srpska policija je profesionalna i štiti nas; problem su srpske ultranacionalističke grupe koje dijele naše fotografije u svojim Telegram grupama i prijete nam”, objašnjava Katia, aktivistica koja je u Srbiju stigla nedugo nakon izbijanja rata. “Moja je, na primjer, u opticaju. Trenutno nas nisu napadali, ali nije ugodno”, nastavlja aktivistica. Izađe ponekad na ulice Beograda s nekim prijateljima s transparentima protiv rata, a ima prolaznika koji joj zamjeraju.

Još od 19. stoljeća Srbija i Rusija bile su saveznice u raznim vojnim sukobima, tako da postoje međusobne simpatije između dva naroda. NATO bombardiranje te balkanske zemlje 1999. tokom rata na Kosovu učvrstilo je taj savez i oslobodilo duboki antiamerikanizam koji je još uvijek aktuelan. Prema anketama, više od 70% Srba krivi NATO za rat u Ukrajini. “Ukrajina živi bitku između dobra i zla. I naravno da je Rusija dobra”, kaže Gordana, koja pripada populističkom pokretu koji je organizovao protestni kamp ispred Skupštine Srbije.

Predsjednik Srbije, konzervativac Aleksandar Vučić, mora raditi složene vježbe balansiranja u svom stavu o ratu u Ukrajini kako ne bi naštetio svom narodu i EU s kojom Srbija pregovara o ulasku.

Uz tolike podjele, odbijanje evropske politike viza pitanje je koje stvara konsenzus u ruskoj dijaspori. “Kriminalno je i nehumano da kažnjavaju protivnike koji žele pobjeći”, kaže Katia, zabrinuta što je Vučić rekao da će ukinuti slobodan ulazak za ruske državljane krajem godine. Srbijanski predsjednik bi ovom odlukom ubio dvije muhe jednim udarcem, jer bi ujedno zadovoljio i Moskvu i Brisel. "Šta će biti s nama, hoće li nas deportirati?", pita se Ilya. Na to pitanje zasada niko nema odgovor.