Vladimir Putin nije praktičan vjernik niti njegov život ima previše veze s vjerom. Ali njegov ultranacionalistički program računa na oživljavanje religioznosti kao jednog od oruđa njegovog projekata. U tome je Kremlj potpuno usklađen s pravoslavnom hijerarhijom u Moskvi. A posebno s moskovskim patrijarhom Kirilom, Putinovim ličnim prijateljem, koji šuti kada je u pitanju agresija na Ukrajinu.
Ukrajina je, za ruske nacionaliste, domovina njihove vjere i kulture od 10. stoljeća. Ukrajinska pravoslavna crkva, kojoj pripada većina ukrajinskog naroda, stoljećima je ovisila o Moskovskoj patrijaršiji sve dok se 2014. godine nije odlučila uspostaviti kao nacionalna crkva, a 2019. dobila je podršku Carigradske ekumenske patrijaršije za uspostavu autokefalnosti u Kijevu.
Savez prijestolja i oltara još je jedan od čudnih anahronizama koje Rusija u 21. stoljeću pokazuje u očima svijeta. Na neki način pokazuje da stoljeće militantnog komunističkog ateizma nije bilo u stanju iskorijeniti duboku hrišćansku vjeru ruskog naroda. To takođe pokazuje kako populistički političari lahko potiču vjerske osjećaje za svoju stvar. U ljeto prošle godine Vladimir Putin je napisao: Naše duhovno jedinstvo također je napadnuto odlukom ukrajinskih pravoslavaca da se odvoje od Moskovske patrijaršije.
Odluka carigradskog ekumenskog patrijarha - 'primus inter pares' - da prizna Kijev kao autokefalnu patrijaršiju, dodatno je zatrovala odnose između tih grana pravoslavlja. Unutar Ukrajine situacija je također složena. Većina od 41 milijuna Ukrajinaca su pravoslavci, ali su podijeljeni u tri dijela: onaj koji je još povezan s moskovskim patrijarhom, onaj nove nacionalne crkve Ukrajine i onaj koji je već bio autokefalan u dijaspori.
Zemlja takođe ima značajnu katoličku manjinu ujedinjenu s Rimom, koja doseže i do 10 posto stanovništva.
