"Mislim da Rusi tjeraju ljude da se prebace na ruske mreže i sim kartice, ali ne znam šta se dešava", rekla je 41-godišnja doktorica.

Hasoumi je jedna od oko 830 ljudi rođenih u Ukrajini koji žive u Gazi, što je najveća populacija stranaca koji žive u blokiranoj obalnoj zoni. Nakon što je proživjela tri runde rata između Izraela i Hamasa, Hasoumi je svjesna s čim se suočava njena porodica u Hersonu.

“Nikad nisam mislila da bi se rat mogao dogoditi u Ukrajini”, rekla je Hassoumi u svojoj kući u Beit Lahiji koju dijeli sa suprugom Iyadom i trojicom malih sinova. “Bez hrane, bez struje… Gaza i Ukrajina sada imaju iste probleme.”

Sovjetski Savez bio je glavni pobornik palestinskog cilja, decenijama je nudio stipendije i poslovne vize ljudima sa Zapadne obale i Gaze. Nakon što je Ukrajina proglasila nezavisnost 1991. godine, mnoge od tih veza su opstale: većina Ukrajinaca koji sada žive u Gazi su žene koje su upoznale palestinske supružnike koji su studirali na ukrajinskim univerzitetima i vratili se  svojim kućama.

U maju prošle godine, tokom jedanaestodnevnog rata između izraelskih snaga i palestinskih vojnih grupa, evakuisano je oko 120 porodica iz Gaze povezanih s Ukrajinom, ali manje od godinu dana poslije jedna žena našla se putujući u drugom smjeru.

Ograničenja putovanja zbog pandemije značila su da Viktoria Saidam (21) dvije godine nije mogla posjetiti Gazu kako bi srela svoju rodbinu – ali nakon ruske invazije u februaru, ona i 24-godišnji suprug Ibrahim, oboje studenti u Kijevu, čuli su kako se granatiranje sve više približava. Par je odlučio da potraži sigurnost kod Ibrahimovih roditelja, pobjegavši iz njenog rodnog grada Vinice minibusom, a zatim pješice preko rumunske granice. Zatim su odletjeli u Kairo i krenuli prema egipatskom prijelazu Rafah u južnom dijelu pojasa Gaze.

Ona kaže da je bila svjesna problema u Gazi u kojoj približno dva miliona stanovnika pati od stope nezaposlenosti od preko 50%, sporadične opskrbe strujom, zagađene vode i konstantne i nepredvidive mogućnosti novog kruga sukoba.

Par se nada da će njihov boravak biti privremen. “Otkad smo se vjenčali, stalno sam ju pripremao za ono što će vidjeti u Gazi”, rekao je Ibrahim lokalnim medijima. “Pokušao sam joj predstaviti tako da situacija izgleda još gore nego što zapravo jeste, kako ne bi doživjela dodatno razočarenje kada dođe“, kaže Ibrahim.

Natalija Mabhouh (45) živi u Gazi od 1997. godine. Njena majka i sestra još su u njenom rodnom gradu Harkivu, a njen najstariji sin Ahmed također je živio ondje kada je Rusija izvršila invaziju u februaru. Ahmed i njegova supruga Ukrajinka od tada su pronašli sigurnost u Njemačkoj.

"Kada sam došao u Gazu, ekonomska situacija bila je dobra, bio je mir, ali smo se od tada navikli na ratove i eskalaciju", rekla je ova frizerka. “Ovo je bio veliki šok. Rusi i Ukrajinci su kao jedan narod… Još ne razumijem kako je to moglo da se desi.”

Općenito, palestinsko društvo podržava Rusiju u vezi s Ukrajinom u četveromjesečnom sukobu, gledajući je kao zamjensku borbu supersile sa SAD-om, najvažnijim saveznikom Izraela. Ni Hamas ni Palestinska uprava sa sjedištem na Zapadnoj obali nisu zauzeli javni stav o ruskoj invaziji.

Izbijanje rata u Evropi takođe je dovelo do tenzija unutar ukrajinske i ruske govorne zajednice u Gazi: u martu su mnogi lokalni Ukrajinci bili uznemireni nakon što je grupa Rusa održala promoskovske demonstracije. Prijateljstva koja sežu u prošlost su prekinuta, a žestoke svađe nastavljaju se na društvenim mrežama.

“Zaista je teško,” rekla je Hassoumi. “Moja majka je Ukrajinka, a otac Rus i odjednom neki ljudi ne razgovaraju sa mnom.”

Prisiljena da bude u toku s ratom izdaleka, bilo na društvenim mrežama ili gledajući televizijske vijesti, ukrajinska zajednica u Gazi ostala je u strahu za budućnost i svoje rodne zemlje i usvojenog doma.

"Izgradili smo život ovdje, pa ćemo uprkos svemu ostati", rekao je Ashraf al-Nimr, jedan od vođa lokalne ukrajinske zajednice koji ima ukrajinski pasoš; oženio se Ukrajinkom i živio u Mariupolju deceniju. Petnaest članova porodice njegove supruge Olje nestalo je od početka ruske brutalne opsade grada.

“Možemo pomoći tako što ćemo ljudima u Ukrajini dati upute kako se nositi s ratom, kako se sakriti, prikupljati novac. Kako god možemo pomoći, hoćemo”, rekao je.

(Izvor: The Guardian)