Historija Rusije nije nastajala u Moskvi ili na obalama Sankt Peterburga. Najdalje porijeklo zemlje kojom danas vlada Vladimir Putin nalazi se u istoj zemlji u kojoj tinja sljedeći potencijalni međunarodni sukob: Ukrajini. Historičari se slažu da su upravo tamo razna slavenska, finska i baltička plemena formirala klicu onoga što se u 9. stoljeću naše ere nazivalo Kijevskom Rusijom.

Iako ideja da je porijeklo oba naroda bilo zajedničko i danas izaziva kontroverze, historičari poput Paula Bushkovitcha pristaju na nju. Taj se profesor u svojim djelima zalaže za činjenicu da je ova država rođena u 9. stoljeću bila prethodnica i jednog i drugog, pa mu je čak i jasna etimologija: «Rus je bilo ime koje su sebi dali njeni stanovnici, a Kijev njegov glavni grad."

Kijevska Rusija je postojala kao jedinstvena država do 12. stoljeća. Prije toga je, ova konfederacija srednjovjekovnih plemena napredovala u trgovačku silu. Ubrzo su stigli do Istanbula. Prema 'Néstorovom ljetopisu', najstarijem izvoru koji govori o tom razdoblju, došlo je do sklapanja sporazuma s Bizantom a jedan od rezultat sporazuma bilo je prihvatanje pravoslavnog kršćanstva. Veliki knez Vladimir I bio je taj koji je pokrenuo obraćenje 988. godine; očito htijući da pod svojim žezlom ujedini političku i vjersku vlast.

Tri stoljeća kasnije, dolazak Mongola je uzrokovao raspad Kijevske Rusije u niz autonomnih kneževina kojima je vladala jedna dinastija: Rurikida. Iz nje je proizlazilo, poput pritoka, beskonačnost Rusa ili malih država. Među njima i onaj u Vladimiru, onaj u Galicijski-Volinskoj, Novgorodskoj Republici ili onaj u Polocku koji se smatra prethodnikom buduće Bjelorusije.

Različiti na papiru i kartama, u stvarnosti su svi imali istu vjeru, jezik i kulturu. Historičari drže da su se u toplini ovih novih naroda počele kovati sadašnje nacije istočne Evrope.

Prisutnost Mongola značila je tri stotine godina vazalstva i razaranja ali ipak nije sve bilo isto na teritorijama koje bi danas odgovarale Ukrajini i Rusiji. Dok su prvi pretvoreni u pepeo i pretrpjeli tešku depopulaciju, drugi su izbjegli debakl i mogli su preživjeti plaćajući danak. Učinili su to zahvaljujući političkoj oštroumnosti prinčeva poput Aleksandra Nevskog, koji su samo čekali vrijeme kada bi mogli uzvratiti napadaču. Osveta je došla u 15. stoljeću, kada su se Novgorod i Moskva pojavili kao sile u regiji. Tako je rođena buduća Rusija.

Porijeklo Ukrajine nalazi se stoljećima nakon raspada Kijevske Rusije. Godine 1648. savez sastavljen od Kozaka, Tatara i seljaka uspio je protjerati osvajače koji su se naselili na područjima koja danas čine tu državu. Osnovali su samostalnu državu, ali je to kratko trajalo. Ubrzo nakon toga, područje je završilo podijeljeno između dva velika carstva u regiji: Ruskog i Astro-Ugarskog. Njegov se status nije bitno promijenio sve do 20. stoljeća, kada je područje podijeljeno između Sovjetskog Saveza i Poljske.

Nakon pada carizma, Sovjeti su napali dio ukrajinskih teritorija u proljeće 1918. Do 1920. zemlja je bila žarište napetosti između pristaša komunističke revolucije i onih koji su se opredijelili za nacionalizam. Prvi su pobijedili, a 1922. regija je postala jedna od članica osnivača Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika. Dolazak Drugog svjetskog rata i napredovanje na Poljsku omogućili su Staljinu da svom posebnom crvenom carstvu, koje se sastojalo od Čehoslovačke, Poljske i Rumunije, doda Zapadnu Ukrajinu, pa čak i proširi svoje granice.

Nepotrebno je reći da Ukrajina nije bila ugodna oku komunističkog diktatora. Dapače suprotno. Otkako je došao na vlast, Staljinova ekonomska politika odnijela je oko četiri miliona Ukrajinaca zbog famoznog Holodomora i etničkog čišćenja. Smetao je čak i lokalni jezik.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Ukrajina je postala nezavisna 1991. godine. Iako joj to nije donijelo mir, od tada je zemlja podijeljena između onih koji podržavaju prihvaćanje Rusije i onih koji se zalažu za preorijentaciju svoje politike prema Zapadu.