Ukidanje američkih sankcija Miloradu Dodiku i njegovom krugu saradnika signal je mogućeg zaokreta u politici druge Trumpove administracije prema Bosni i Hercegovini i širem Zapadnom Balkanu. Sankcije, uvedene zbog korupcije i sistematskog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, godinama su bile ključni instrument međunarodnog pritiska na aktere koji potkopavaju ustavni poredak zemlje. Njihovo iznenadno ukidanje, praćeno intenzivnim lobističkim aktivnostima u Washingtonu, otvara niz ozbiljnih pitanja o budućem smjeru američke politike u regiji.
Ključnu ulogu u ovom procesu odigrali su registrovani lobisti u Sjedinjenim Američkim Državama, među kojima se posebno ističe bivši guverner Illinoisa Rod Blagojević, pomilovan od predsjednika Trumpa. Blagojević i drugi zastupnici Republike Srpske koriste retoriku o "progonu Srba" i "ugroženosti hrišćanskih vrijednosti", što se uklapa u širi ideološki okvir nacionalističkih i desno-populističkih narativa koji posljednjih godina jačaju i u dijelu američke političke scene. U registrima prema Zakonu o registraciji stranih agenata (FARA) jasno se vidi da su glavni ciljevi njihovog lobiranja ukidanje sankcija, promjena američkog pristupa prema Dejtonu i slabljenje uloge međunarodnih institucija koje nadziru njegovu provedbu.
Takav razvoj događaja ohrabruje domaće nacionalističke elite u Bosni i Hercegovini, prije svega Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji godinama zagovaraju preuređenje zemlje u tri etničke jedinice. Iako se ta ideja predstavlja kao federalizacija ili ravnopravnost naroda, u stvarnosti bi dodatno produbila etničke podjele i otvorila mogućnost nove destabilizacije države.
Ako se ovaj potez pokaže kao početak šireg političkog trenda, to bi značilo da Sjedinjene Države odustaju od dosadašnje politike podrške Dejtonskom okviru i vladavini prava. Time bi se prostor za djelovanje etnonacionalističkih struktura dodatno proširio, dok bi građani Bosne i Hercegovine ostali taoci politike straha, korupcije i podjela.
U konačnici, ukidanje sankcija ne djeluje kao korak ka stabilnosti, već kao upozoravajući signal da pragmatični i ideološki interesi počinju nadjačavati principe na kojima je mir u Bosni i Hercegovini više od dvije decenije počivao.

