Političari i oni bliski strankama iz Bosne i Hercegovine u postratnoj državi odavno djeluju odnarođeno, no unatoč takvom statusu i raspodjeli sredstava na izborima uspijevaju kontinuirano održati vlast.

Pitanja su to neka na koje bi mogli konkretniji odgovarati psiholozi, sociolozi, antropolozi, ali činjenica je da u našem društvu političari uživaju prestiž te iz svog izoliranog svijeta iz kojeg jednostavno ne mogu niti stignu vidjeti probleme običnog čovjeka, kreiraju društvo koje se s pogrešnim idealima i motivima vrti u krug, stoji na početku članka o imovini političara koji objavljuje hercegovina.info.

Od dugovječnih političara s bh. scene, Čović najmudrije upravlja svojom imovinom, odnosno ne eksponira se previše dok širi svoje bogatstvo, a on i obitelj nisu skandaloznog karaktera. Najmisterioznije od svega je uplitanje punca u imovinsku karticu, a predsjednik HDZ-a znao je ne dostavljati podatke o svojoj imovini zbog čega zakon propisuje kazne od 300 do 3.000 maraka što ne vjerujemo da mu teško padne ukoliko i dođe do naplate kazne.

Osim bogatog punca, njegova kuća je izazivala i izaziva ogroman interes javnosti budući da je napravljena na šetalištu 'Bare' kojeg se mnogi stariji Mostarci sjećaju s posebnom emocijom. Uvijek punih usta o pravu i pravdi, Dragan Čović je velebno zdanje izgradio mimo tadašnjeg regulacijskog plana prema kojem nije dopuštena izgradnja jer se radi o području namijenjenom za sport i rekreaciju.

 

 

Čović trenutno kao zastupnik u Domu naroda BiH ima mjesečna primanja u visinu 7.500 maraka. Njegova imovinska kartica je puna rošada pa je očito prijavljivao iznose kada je htio, a kada nije - onda nije. Tako su nepoznati podaci koliko je zarađivao kao direktor Sokola, ali ni kao zamjenik premijera Vlade FBiH i ministar finansija.

Zanimljiv podatak današnjim univerzitetskim profesorima koji mjesecima upozoravaju na loše uslove i male plaće može biti i to da je Čović naveo kako je kao vanredni profesor još početkom 2000-ih na Strojarskom fakultetu imao plaću 2.500 maraka dok je kasnije izostavio te podatke te naveo samo da je kao predavač na Filozofskom fakultetu 2007. godine imao plaću od 1.200 maraka.

Veljelepnim zdanjima u Hercegovini se može pohvaliti dobar dio HDZ-ovaca koji su više godina lojalni stranci. Kada nisu previše okupirani brigom o Hrvatima, iz hobija vole ugoditi svom komforu i guštu.

Jedan od njih je zasigurno Nevenko Herceg, bivši premijer Hercegovačko-neretvanskog Kantona nedavno je završio svoju kuću u mostarskom naselju Vojno. Od mještana se može čuti kako do tog dijela naselja nikada ne bi asfalt došao da se tu nije nastanio Herceg. Upravo to naselje postaje sve atraktivnije jer je na poluotoku prije Vojna svoju oazu zapikirao i preminuli bivši mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić.

 

 

Porodična kuća Nevenka Hercega u Vojnu zaista ne izgleda jeftino. Mimo kuće višekatnice izgrađena je posebno i konoba ili ljetna kuhinja, ispred kuće su bazen i veliki travnjak, a pored zelene oaze za sve goste nalazi se i poveći parking ispred kuće.

Ovdje valja spomenuti da je inspekcija Hercegu, inače univerzitetskom profesoru turizma i zaštite okoliša, uklonila stepenice koje je počeo graditi u koritu rijeke Neretve. Zaboravio je profesor da se ovaj dio ipak nalazi u zaštitnom obalnom pojasu.

Mnogi Mostarci pitali su se što niče u naselju Bijeli brijeg tik iznad legendarnih 'velikih stepenica' u blizini stadiona i studentskog doma. Nakon izgradnje ispostavit će se da je riječ o kući Vlade Čuljka, višegodišnjeg HDZ-ovog direktora Službe za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog Kantona čiji je status ostao nepromijenjen i nakon velike rotacije nove Vlade koju čine HDZ i Trojka.

Kuća koja je smještena uz hidrometeorološku stanicu na Bijelom brijegu danonoćno je čuvana, ali i pokrivena kamerama.

 

 

Prvom čovjeku Čapljine također ne fali kvadrata u životu. Smiljan Vidić, liječnik po zanimaju kao gradonačelnik ima plaću oko tri hiljade maraka zadnjih 18 godina, a u imovinsku marticu upisao je i zaradu od svoje privatne internističke vrijednosti u iznosu od 30 hiljada maraka dok je honorara bilo 90 hiljada maraka. Uz prihode, naveo je i ušteđevinu od 60 hiljada maraka. 

Vidić posjeduje i kuću u Makarskoj od 236 kvadrata čija je vrijednost 700 tisuća maraka, stan od 150 hiljada maraka u Čapljini, dok je na supruzi Sanji poslovni prostor od 250 kvadrata čija je vrijednost procijenjena na 250 hiljada maraka. Supruga ima stan i garažu u Čapljini od 150 hiljada, a prikazao je i umjetnine u vrijednosti od 30 hiljada maraka. 

 

 

Denis Lasić i Zoran Tomić svjedoci su da prosvjeta nije prosperitetno zanimanje. Obojica su profesorske karijere zamijenili menadžerskim zanimanjima. Istini na volju, Tomić je ostao u visokom akademskom svijetu kao rektor mostarskog Sveučilišta na kojem i dalje predaje. 

Denis Lasić je stranačku karijeru započeo netom nakon završetka fakulteta, a predsjednik Gradskog odbora HDZ u Mostaru bio je, sad već davne, 2005. godine otkad počinje njegov uzlet. 

Prvi posao mu je bio posao profesora matematike u srednjoj ekonomskoj školi gdje je imao plaću 1.200 maraka, a od 2004. do 2011. godine obnašao je funkciju direktora gdje je imao plaću 1.300 maraka. No, na poslovnom planu mu je sve krenulo nabolje kada je 2009. godine postao član NO BOR banke u Sarajevu gdje je mjesečno dobivao 1.700 maraka. A onda je krenulo...

Ubrzo je postao premijer Hercegovačko-neretvanskog Kantona, pa je potom izabran za federalnog ministra prometa i komunikacija, a trenutno je  v. d. direktora federalnih Autocesta. Također, od 2016. godine predsjednik je HŠK Zrinjski.

U imovinskoj kartici nije naveo koliku plaću ima u Autocestama i Zrinjskom, dok je kao premijer i ministar imao između 3.500 i 4.000 maraka.

Prema imovinskoj kartici prijavio je 50 hektara zemljišta koje je na ocu Karlu, a na dijelu toga je niknula građevina kakve bi se teško postidjeli vrhunski sportisti ili glumačke zvijezde - porodično imanje s kućom i bazenom u Pologu kraj Mostara.

Kuća rektora Tomića je na supruzi, a kategorizirana je kao oranica/njiva 7. klase, što pak znači da se radi o negrađevinskom zemljištu, bez mogućnosti gradnje. Kako je rektor na oranici 7 klase dobio dozvolu, i to prije 7-8 godina kada je počeo gradnju nije jasno. No ako uzmemo u obzir da su bivše gradske vlasti stranci bliskim dužnosnicima, bilo HDZ, bilo SDA dopuštale što žele, jasno je i kako je i on ovdje bez straha gradio kuću.