Stolac, grad koji decenijama služi kao lakmus-papir za mjerenje nacionalnih tenzija u Hercegovini, jučer je opet dospio u žižu javnosti zbog nesvakidašnjeg prizora.

Na istom potezu, u istoj ravni, zavijorile su se zastave Bosne i Hercegovine, Republike Bosne i Hercegovine, ali i zastave tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. I dok bi neupućeni posmatrač u ovome mogao vidjeti tračak suživota, stvarnost je, baš kao što smo upozoravali i jučer, znatno perfidnija. Istina o tome kako su se ovi simboli našli u istom kadru ne leži u iznenadnom izljevu tolerancije, već u dobro poznatom obrascu provokacije od onih koji su nasljednici nakaradnih ideologija.

Prema informacijama s terena, Bošnjaci su prije dvije večeri u nekoliko gradskih ulica postavili aktuelne državne zastave i zastave s ljiljanima. Međutim, na odgovor se nije dugo čekalo.

Već sljedeće jutro, lokalni Hrvati, kako nam je rečeno, usko povezani s vladajućim HDZ-om i ekstremnim navijačkim grupama, odgovorili su "kontrom". Na lokaciji gdje su već stajale državne zastave, postavljena su obilježja tzv. Herceg-Bosne.

Ovaj potez je, ne može se drugačije protumačiti, pokušaj nasilnog izjednačavanja legalnih simbola države Bosne i Hercegovine sa simbolima paradržavne tvorevine čije je vodstvo u Haagu pravosnažno osuđeno za udruženi zločinaki poduhvat.

Neuporedive zastave

Opasna simbolika u Stocu: Izjednačavanje države i paradržave

Lokalni hrvatski mediji požurili su ovaj čin opravdati nadolazećim Svjetskim prvenstvom i "navijačkom atmosferom". Ipak, istina je procurila kroz priznanje da se zastave postavljaju povodom tzv. "dana oslobođenja Stoca", koji se obilježava 13. juna. Upravo tu leži suština kritike koju upućujemo. Naime, tamošnji Hrvati, pod dirigentskom palicom HDZ-a, opet koriste sport i navijačku euforiju kao paravan za političko markiranje prostora.

Stavljanjem zastave tzv. Herceg-Bosne uz zvanične zastave Bosne i Hercegovine, pokušava se stvoriti privid da su ta dva simbola ravnopravna i jednako legitimna na ovom prostoru. To je direktan šamar ustavnom poretku i dostojanstvu svih građana Stoca koji su pod tim istim "šahovnicama" devedesetih tjerani iz svojih domova.

Neki mediji su ovaj prizor bez incidenata požurili proglasiti "pozitivnim znakom". Međutim, odsustvo fizičkog sukoba ne znači mir, već normalizaciju nenormalnog. Činjenica da lokalne strukture vlasti i navijačke grupe bliske HDZ-u osjećaju slobodu da državne simbole "guše" paradržavnim, govori o dubokoj podijeljenosti koju ni sportski spektakl ne može prikriti.

Repezentacije Bosne i Hercegovine i Hrvatske pripremaju se za svoje utakmice na međunarodnoj sceni, ali u Stocu se igra mnogo opasnija utakmica na "domaćem terenu". U toj utakmici, cilj lokalnih hrvatskih struktura nije proslava sportskog uspjeha, već uporno održavanje duha podjela i isticanje simbola koji prizivaju neka od najbrutalnijih poglavlja historije ovog grada.

Jučer smo upozoravali, a danas se potvrđuje da se Stolac ne pretvara u neki novi "simbol jedinstva", već teren za opasno igranje zastavama u kojem se paradržava uporno pokušava ugurati u istu ravan s državom. To nije euforija, to je provokacija s predumišljajem.