Teme | 11.07.2025.

30. godišnjica

U Potočarima klanjana dženaza za sedam šehida: Bol nas nije slomila, nismo klonuli duhom niti pognuli glavu pred zlom

Komemoracije i dženaze svake godine podsjećaju na zločin bez presedana u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ali i na trajnu bol onih koji još uvijek tragaju za najmilijima

Autor:  Stav
Foto: Faktor

Klanjana je kolektivna dženaza u Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari za sedam žrtava genocida nad Bošnjacima, u prisustvu velikog broja ljudi, porodica, preživjelih, domaćih i međunarodnih zvaničnika.

Prije dženaze, džuma-namaz predvodio je Ali Erbaš, predsjednik Diyaneta, a hutbu je održao reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.

Obraćajući se okupljenim, reisu-l-ulema Kavazović podsjetio je na razmjere stradanja, ali i na duhovnu snagu koju su preživjeli izgradili.

- Bol nas nije slomila, nismo klonuli duhom niti pognuli glavu pred zlom. Naprotiv! Naučili smo kako da nosimo teret boli koja nam je zločinom okačena, i mi i naši najmiliji. Danas taj teret pritiska i njih, one u čije ime je zločin počinjen, a mi ćemo strpljivo čuvati sjećanje na njega - kazao je reisu-l-ulema.

Dodao je da je Srebrenica postala trajna pouka da zlo ne miruje, već da se u obliku poricanja i negacije neprestano pokušava nametnuti.

- Mezarje na kojem stojimo govori i opominje da se mržnjom i osvetom može stići jedino do zločina, prezira i bolesti duše. Ovo mjesto nas obavezuje da mislimo o budućnosti našeg naroda i naše Srebrenice - poručio je, između ostalog, reisu-l-ulema Kavazović. 

Nakon džuma-namaza, klanjana je i ikindija, u skladu s fetvom Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a potom i kolektivna dženaza-namaz za sedam novoidentificiranih žrtava genocida, koju je predvodio reisu-l-ulema.

I trideset godina nakon genocida, bol ne jenjava. Komemoracije i dženaze svake godine podsjećaju na zločin bez presedana u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ali i na trajnu bol onih koji još uvijek tragaju za najmilijima.

Životi preživjelih razlikuju se samo po tome jesu li pronašli posmrtne ostatke svojih najbližih ili za njima još tragaju.

Na spomen-ploči u Potočarima stoji brojka od 8.372 žrtve. Iza te brojke su lica, imena i sjećanja - konkretni ljudi, članovi porodica. 

Ukopane žrtve ove godine su: Senajid (Husein) Avdić, rođen 1976. godine, Hariz (Ramiz) Mujić, rođen 1976. godine, Fata (Huso) Bektić, rođen 1928. godine, Hasib (Adem) Omerović, rođen 1961. godine, Sejdalija (Alija) Alić, rođen 1961. godine, Rifet (Mustafa) Gabeljić, rođen 1964. godine, Amir (Ibrahim) Mujčić, rođen 1964. godine.

- Nakon 30 godina potrage uspjeli smo prije dva mjeseca da ga nađemo bačenog na smetljište. Zamislite na smetljištu je pronađen. Pronađena je Rifetova lobanja i još nekoliko kostiju i to će biti ukopano 11. jula - ispričao je Safet Gabeljić, Rifetov brat. 

- Nađeno je samo nekoliko njegovih kostiju. Imao je 33 godine. Nikome nije bio kriv ni dužan. Bio je čovjek na svom mjestu. Trideset godina smo čekali jer sve sam se nadala da je negdje živ, pa su onda javili da su našli nešto malo kostiju. Ovo je za mene jedna vrsta olakšanja, jer sada sa svojom djecom mogu doći na mezar da proučim Fatihu i da znam gdje je ono malo njegovih kostiju. Sada mi je lakše s jedne strane, ali je s druge teško, jer kao da se sada desilo. Kao da je sada ubijen, a prošlo je 30 godina i to se nikad ne može zaboraviti, ni preboljeti, jer meni je čitava familija ubijena u genocidu - kazala je Mevlida Omerović, koja je ukopala muža Hasiba. 

Najmlađe žrtve bile su Senajid Avdić i Hariz Mujić, koji su imali po 19 godina kada su ubijeni u julu 1995.

Njihovi posmrtni ostaci, kao i ostaci drugih žrtava, pronađeni su u masovnim grobnicama na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići i Kameničko brdo. Uglavnom se radi o nekompletnim tijelima, pa su neke porodice morale ukopati samo jednu ili dvije kosti svojih najmilijih.

Najmlađa žrtva ikada ukopana u Potočarima bila je novorođenče Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

Za više od hiljadu žrtava još uvijek se traga, a proces identifikacije i traženja je dug i težak, usporen protokom vremena i otežanim provjerama informacija o lokacijama grobnica.

Do danas su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa Srbije i Hrvatske osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu zatvora i pet doživotnih kazni za genocid i druge zločine počinjene u Srebrenici.

MKSJ je osudio 18 osoba - među njima su Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Zdravko Tolimir, Vujadin Popović i Ljubiša Beara, koji su dobili doživotne kazne zatvora. Osim njih, Radislav Krstić i Drago Nikolić osuđeni su na po 35 godina zatvora. Sud BiH osudio je 27 osoba na ukupno 446 godina zatvora – od toga 14 osoba za genocid, a 14 za druge zločine. U Srbiji je pet osoba osuđeno na ukupno 68 godina, dok su u Hrvatskoj dvojica bivših pripadnika jedinice "Škorpioni" osuđena na po 15 godina zatvora.

Deset optuženih i dalje je nedostupno pravosuđu BiH.

Ipak, poruke iz Instituta za nestale osobe BiH jasno naglašavaju da se od potrage ne odustaje.

"Još tražimo približno 1.000 žrtava genocida u Srebrenici. Nećemo odustati od ovog procesa, ni od porodica koje još traže svoje najmilije".

Džekin 11

Dječiji san danas je stvarnost: Bajraktarević 11

Srebreničani

"Zakopali su nas u zemlju, ali nisu znali da smo sjeme"

Pitanje dresa

Zašto su simboli problem u manjem bh. entitetu?

Sjećanje na genocid

Srebrenica između povratka i novih poruka mržnje

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh