Nakon godinu dana pandemije u Brazilu, smrtnost je dosegla vrhunac. Bez obzira na ogromne dokaze da Covid-19 rijetko ubija djecu, naročito najmlađeg uzrasta, u Brazilu je do kraja marta od virusa korona umrlo 1.300 beba.

Jedan doktor odbio je testirati jednogodišnjeg sina Jessike Ricarte na COVID, rekavši da simptomi koje ima ne odgovaraju profilu virusa. Dva mjeseca poslije dječak je umro od komplikacija izazvanih ovom bolešću.

Nakon dvije godine pokušaja i neuspješnih tretmana plodnosti, učiteljica Jessika Ricarte gotovo je odustala od stvaranja porodice. Tada je zatrudnjela.

“Njegovo ime dolazi od riječi ‘luminous’. I on je uistinu bio svjetlo u našem životu. Pokazao je da je sreća mnogo više nego što smo zamišljali”, kaže Jessika.

Zakašnjelo testiranje

Prvo je posumnjala da nešto nije u redu kad je Lucas, uvijek dobar izjelica, izgubio apetit. Isprva se pitala da li je zbog rasta zuba. Lucasova kuma, medicinska sestra, sumnjala je na grlobolju. Ali nakon što se razvila vrućica, a zatim umor i malo otežano disanje, Jessika ga je odvela u bolnicu i zatražila da bude testiran na COVID.

“Doktor je stavio oksimetar. Lucasov nivo bio je 86%. Sad znam da to nije normalno”, kaže Jessika. Ali nije imao groznicu, pa je liječnik rekao: “Draga moja, ne brini. Nema potrebe za COVID testom. To je vjerojatno samo manja upala grla.”

Rekao je Jessiki da je COVID-19 rijedak kod djece, dao joj je antibiotike i poslao je kući. Uprkos njenim sumnjama, u to vrijeme nije bilo mogućnosti da Lucasa testira privatno.

Jessika kaže da su se neki od njegovih simptoma raspršili na kraju desetodnevne terapije antibioticima, ali umor je ostao, kao i njezina zabrinutost zbog virusa korona.

“Poslala sam nekoliko video zapisa njegovoj kumi, mojim roditeljima, mojoj svekrvi i svi su rekli da pretjerujem, da moram prestati gledati vijesti, da me to čini paranoičnim. Ali znala sam da se moj sin ne ponaša uobičajeno, da ne diše normalno.”

Bio je maj 2020. godine, pandemija se širila. Dvoje ljudi je već umrlo u njenom gradu Tamboril na sjeveroistoku Brazila. “Ovdje se svi znaju. Grad je bio u šoku.”

Jessikin suprug Izrael bio je zabrinut da će još jedna posjeta bolnici povećati rizik da se ona i Lucas zaraze virusom. Ali sedmice su prolazile, a dječak je postajao sve sanjiviji i pospaniji.

Nakon što je 3. juna više puta povraćao nakon jela, Jessika je znala da mora djelovati. Vratili su se u svoju lokalnu bolnicu, gdje je doktor testirao Lucasa na Covid, kako bi to isključio. Lucasova kuma, koja je ondje radila, javila je roditeljima da je rezultat testa pozitivan.

“U to vrijeme bolnica nije imala ni uređaj za reanimaciju”, kaže Jessika.

Multisistemski inflamatorni sindrom (MIS)

Lucas je prebačen na dječju intenzivnu njegu u Sobralu, udaljenom više od dva sata vožnje, gdje mu je dijagnosticirano stanje zvano multisistemski inflamatorni sindrom (MIS).

Ovo je ekstremni imunološki odgovor na virus, koji može izazvati upalu vitalnih organa.

Stručnjaci kažu da je sindrom, koji pogađa djecu do šest sedmica nakon što su zaražena virusom korona, rijedak, ali vodeća epidemiologinja sa Sveučilišta u Sao Paolu dr. Fatima Marinho kaže da tokom pandemije viđa više slučajeva MIS-a nego ikad ranije. Iako oni nisu uzročnici svih smrtnih slučajeva kod djece.

Kad je Lucas intubiran, Jessika nije smjela ostati u istoj sobi. Pozvala je svoju šogoricu da pomogne.

“I dalje smo mogli čuti zvučni signal, sve dok se nije zaustavio. Zatim se začuo onaj neisprekidani jednolični zvučni signal. Znamo da se to događa kada osoba umre. Nakon nekoliko minuta, uređaj je ponovo počeo raditi a ja sam zaplakala.”

Liječnik joj je rekao da je Lucas doživio srčani zastoj, ali da su ga uspjeli oživjeti.

Doktorica Manuela Monte, pedijatrica koja je Lucasa liječila duže od mjeseca na intenzivnoj njezi u Sobralu, rekla je da je iznenađena što je Lucasovo stanje toliko ozbiljno, jer nije imao faktore rizika.

Većina djece pogođene Covidom ima komorbiditete – poput dijabetesa ili kardiovaskularnih bolesti – ili imaju prekomjernu težinu, kaže Lohanni Tavares, infektologinja u Dječjoj bolnici Albert Sabin u Fortalezi, glavnom gradu pokrajine.

Ali to nije bio slučaj s Lucasom.

Tokom 33 dana koje je njen sin proveo na intenzivnoj njezi, Jessiki je bilo dopušteno da ga vidi samo tri puta. Lucasu je bio potreban imunoglobulin – vrlo skup lijek – kako bi pomogao rad srca, a jedan odrasli pacijent donirao je, srećom, svoju preostalu ampulu bolnici. Lucas je bio toliko bolestan da je morao primiti i drugu dozu imunoglobulina. Na tijelu mu se javio osip i imao je neprekidnu vrućicu. Trebala mu je podrška za disanje.

Tada je došlo do poboljšanja a liječnici su mu odlučili izvaditi cijev za kisik. Uputili su video-poziv Jessiki i Izraelu kako se Lucas ne bi osjećao usamljeno dok bude dolazio k sebi.

“Kad je čuo naše glasove, počeo je plakati”, kaže Jessika.

Bilo je to posljednji put da su vidjeli kako njihov dječak reagira. Tokom sljedećeg video poziva “imao je paraliziran izgled”. Bolnica je zatražila CT i otkrila da je imao moždani udar.

Ipak, roditeljima je rečeno da će se Lucas dobro oporaviti uz odgovarajuću njegu i da će uskoro s intenzivne njege biti premješten na opće odjeljenje.

Činilo se da ide nabolje

Kad su mu Jessika i Israel otišli u posjetu, doktor se nadao oporavku, kao i oni, prisjeća se Lucasova majka.

“Te sam noći stišala mobitel. Sanjala sam da mi je Lucas prišao i poljubio me u nos. San je probudio izuzetan osjećaj ljubavi i zahvalnosti. Probudila sam se vrlo sretna. Tada sam na mobitelu vidjela deset propuštenih poziva upućenih od liječnika.”

Doktor je rekao Jessiki da su Lucasu otkucaji srca i nivo kisika naglo opali, te je umro rano tog jutra.

Sigurna je da bi preživio da je Lucasu urađen test na COVID kada je to zatražila početkom maja.

“Važno je da liječnici, čak i ako vjeruju da to nije COVID, naprave test kako bi eliminirali tu mogućnost”, kaže Jessika.

“Beba ne govori šta osjeća, pa ovisimo o testovima.”

Jessika vjeruje da je kašnjenje u pravilnom liječenju njegovo stanje učinilo ozbiljnijim. “Lucas je imao nekoliko upala, 70% pluća bilo je ugroženo, srce je imalo znatno otežan rad. Bila je to situacija koja se mogla izbjeći.”

Doktorica Monte, koja je liječila Lucasa, slaže se s Jessikom. Kaže da iako se MIS ne može spriječiti, liječenje je mnogo uspješnije ako se stanje dijagnosticira na vrijeme i odmah budu poduzeti odgovarajući koraci.

“Što se ranije dobije specijalistička njega, to bolje”, kaže doktorica. “U bolnicu je stigao već kritično bolestan. Vjerujem da je mogao biti drugačiji ishod da smo ga ranije počeli liječiti.”

Jessika sada želi podijeliti Lucasovu priču kako bi pomogla drugima koji možda ne prepoznaju kritične simptome.

Postoji zabluda da kod djeca nema rizika od COVID-a, kaže dr. Fatima Marinho, koja je ujedno i viša savjetnica međunarodne zdravstvene nevladine organizacije “Vital Strategies”. Njenim istraživanjem otkriven je šokantno velik broj djece i beba pogođenih virusom.

Prema podacima brazilskog Ministarstva zdravlja, između februara 2020. i 15. marta 2021. godine COVID-19 ubio je najmanje 852 brazilske djece do devet godina, uključujući 518 beba mlađih od godinu. Ali Marinho procjenjuje da je stvarni broj dva i po puta veći jer nedovoljno testiranje smanjuje brojeve.

Doktorica Marinho izračunala je broj smrtnih slučajeva izazvanih nespecificiranim akutnim respiratornim sindromom tokom pandemije i otkrila da je ih je bilo desete puta više nego prethodnih godina. Ona procjenjuje da je virus zapravo ubio 2.060 djece mlađe od devet godina, uključujući 1.302 bebe.

Zašto se ovo događa?

Stručnjaci kažu da je ogroman broj slučajeva COVID-a povećao vjerovatnoću da brazilske bebe i mala djeca njime budu pogođeni.

“Naravno, što više slučajeva imamo i, kao rezultat toga, što je više hospitalizacija, to je veći broj smrtnih slučajeva u svim dobnim skupinama, uključujući i djecu. Ali ako bi se pandemija kontrolirala, ovaj bi scenarij očito mogao biti minimaliziran”, kaže Renato Kfouri, predsjednik Naučnog odjela za imunizaciju Brazilskog društva pedijatara.

Visoka stopa zaraze preplavila je čitav brazilski zdravstveni sistem. Širom zemlje opskrba kisikom je opala, nedostaje osnovnih lijekova, a u mnogim jedinicama intenzivne njege širom zemlje više nema kreveta.

Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro nastavlja se protiviti lockdownu, a povećanje stope zaraze pokreće varijanta virusa korona pod nazivom P.1, koja se prošle godine pojavila u Manausu, na sjeveru Brazila, i za koju se smatra da je mnogo zaraznija. Dva puta više ljudi je umrlo u martu nego bilo koji drugi mjesec pandemije, a trend rasta se nastavlja.

Još jedan problem koji pokreće visoke stope smrtnosti kod djece jeste nedostatak testiranja.

Doktorica Marinho kaže da se djeci COVID često dijagnosticira prekasno, kad su već ozbiljno bolesna. “Imamo veliki problem s otkrivanjem slučajeva. Nemamo dovoljno testova za opću populaciju, još manje za djecu. Budući da dolazi do kašnjenja u dijagnozi, dolazi do kašnjenja u brizi za dijete”, kaže doktorica.

To nije samo zato što je malo kapaciteta za testiranje, već i zato što je veća mogućnost da se pogrešno dijagnosticiraju simptomi kod djece koja imaju COVID-19, jer se bolest kod mlađih ljudi različito manifestira.

“Dijete ima mnogo češći proljev, mnogo više bolova u trbuhu i prsima nego što je to inače slučaj kod oboljelih od COVID-a. Budući da dolazi do kašnjenja s dijagnozom, dijete se nakon što dođe u bolnicu nalazi u ozbiljnom stanju i može završiti s komplikacijama – i smrću”, kaže Marinho.

Ali riječ je i o siromaštvu i otežanoj pristupačnosti zdravstvenoj zaštiti.

Studija kojom je posmatrano 5.857 COVID pacijenata mlađih od 20 godina, a koju su proveli brazilski pedijatri predvođeni Braianom Sousom iz medicinske škole u Sao Paolu, identificirala je i komorbiditete i socioekonomsku ranjivost kao faktore rizika za najgori ishod kod djece.

Marinho se slaže da je siromaštvo važan faktor. “Najugroženija su crna djeca i ona iz vrlo siromašnih porodica, jer im je teže doći do pomoći. To su djeca koja su u najvećoj opasnosti od smrti.” Kaže da je to zato što način stanovanja onemogućava socijalnu distancu zaraženih osoba i što siromašnije zajednice nemaju pristup lokalnim jedinicama intenzivne njege.

Brojevi su zastrašujući

Ova djeca također imaju rizik od pothranjenosti, što je “strašno za imunološki odgovor”, kaže Marinho. Kad je prestala državna pomoć za one koju su pretrpjeli štetu od COVD-a, milioni ljudi ponovo su zaronili u siromaštvo. “Prešli smo sa 7 na 21 milion ljudi ispod linije siromaštva u jednoj godini. Dakle, ljudi su i gladni. Sve ovo utječe na smrtnost.”

Sousa kaže da njegova studija identificira određene rizične skupine među djecom kojima treba dati prioritet za vakcinaciju. Ali trenutno ne postoje vakcine za djecu mlađu od 16 godina.

Posjete rodbine djeci u jedinicama intenzivne njege ograničene su još od početka pandemije zbog straha od infekcije.

U pokušaju da poboljšaju komunikaciju između roditelja i njihove djece, osoblje bolnice Albert Sabin udružilo se da bi kupilo telefone i tablete kako bi olakšalo video pozive.

Cinara Carneiro, doktorica na intenzivnoj njezi Dječije bolnice “Albert Sabin” kaže da je ovo izuzetno pomoglo. “Ostvarili smo više od stotinu video poziva između članova porodice i pacijenata. Ovaj kontakt je u velikoj mjeri smanjio stres.”

Znanstvenici naglašavaju da je rizik od smrti u najmlađoj dobnoj skupini i dalje “vrlo nizak”. Trenutne brojke pokazuju da je “samo” 0,58% od 345.287 brazilskih smrtnih slučajeva od COVID-a bilo starosti do 9 godina – ali to je više od 2.000 djece.

“Brojevi su zaista zastrašujući”, kaže dr. Cinara Carneiro.

Why are so many babies dying of Covid-19 in Brazil?