Drugog augusta 2024. godine navršava se 146 godina od ubistva mostarskog muftije Karabega. Dešavanja nakon njegova ubistva pokazala su da su muftija Mustafa Sidki Karabeg i još četvero gradskih dužnosnika jedine žrtve smjene carevina u Mostaru.

Muftijin mezar godinama je bio zaboravljen. Nalazi se pored džamije u mostarskom naselju Brankovac, koju je srušila komunistička vlast 1950. godine. O istraživanjima i aktivnostima na obnovi džamije izvještavao je i Hasan Eminović, koji, između ostalog, piše da su džamiju u Brankovcu srušili Bošnjaci s muslimanskim imenima i fesom na glavi. Desetljećima je taj lokalitet u Mostaru bio mjesto na kojem su bili postavljeni kontejneri i na kojem se povremeno formirala manja deponija smeća. Kraj ove sramote označili su arheološki radovi koje je pokrenuo Medžlis Islamske zajednice Mostar u saradnji s prof. dr. Enverom Imamovićem.

Stručni tim predvođen prof. Imamovićem pronašao je krajem januara 2009. godine temelje Sinan-pašine džamije na Mejdanu i Hadži Baline džamije u Brankovcu. Prva je već napravljena, ove godine u njoj je klanjana i teravija, a druga još čeka na izgradnju.

Karakteristično za obje džamije jeste to da su se kontejneri za smeće godinama nalazili tačno na mjestu temelja džamijske munare.

Tokom arheoloških iskopavanja od znatiželjnih komšija koji su s oduševljenjem podržavali projekt “povratka” porušenih džamija došli smo do karakterističnih i zanimljivih podataka o njihovom rušenju. Tako se za Hadži Balinu džamiju, o kojoj Hivzija Hasandedić piše da je porušena u ljeto 1950. godine, kaže kako je radove rušenja izvodio Alija Ačkar, i to s fesom na glavi, dok je u ime mahale Brankovac poslove nadgledao Ćamil Alagić. Kamen od džamije potpuno je zdrobljen, za što je bila angažirana firma iz zapadne Hercegovine, a šut odvezen da posluži kao nasip lokalnih puteva.

Mostarci su se tokom arheoloških iskopavanja prisjetili i anegdote s Đurom Pucarom Starim. Kažu kako je Pucar došao u Mostar, a neki Mostarci požurili da dokažu koliko su odani sistemu, pa mu rekli: “Pogledajte, druže Stari, šta smo uradili od džamije!” Pucar im je odgovorio: “Još porušite Stari most, pa da ostanete bez igdje išta!”

Lik i djelo muftije Karabega, nažalost, nisu dovoljno istraženi i predstavljeni javnosti. Muftijinu biografiju napisao je njegov učenik hafiz Abdullah Riđanović. To je djelo obradio i priredio akademik Omer Nakičević.

O muftiji i porodici Karabeg pisao je i hercegovački hroničar Hivzija Hasandedić, a Nedžad Ibrišimović dramu Karabeg, iz koje izdvajamo pasus: “Pretežnoj sili se ne možemo oduprijeti i ja ne znam kako to ne uviđate… Opremo li se, oni će udariti, udare li, grad će uništiti i spržiti i pri tome nećete stradati samo vi nego će i mnogi drugi uzalud izginuti. Na bigajri-hak. Svrhu nećemo postići nikakvu… Da sve žrtvujemo što imamo i da svi izginemo do jednog, sudbinu Bosne i Hercegovine u ovom času nećemo izmijeniti ni za dlaku. I ja ne znam kako to vi ne vidite…. Ovaj rat nije farz, Allah nam ga zabranjuje.”

Na Bošnjačkom kongresu 27. septembra 1993. godine u opkoljenom Sarajevu Alija Isaković u svom historijskom govoru spominje muftiju Karabega riječima: “U austrijskim okupacijskim nedoumicama pojavljuje se umni muftija Karabeg i razularena mostarska svjetina.”

Mostarski muftija Salem Dedović, u Novom Mualimu, 2014. godine piše detaljan naučni rad o Hadži Balinoj džamiji u Brankovcu, jednoj u nizu nestalih u vremenu komunističkog jednoumlja.

Iz navedenog teksta izdvajamo dio vezan za muftiju Karabega, potragu za njegovim mezarom i ponovnu izgradnju Hadži Balinedžamije:

Medžlis Islamske zajednice Mostar je u poratnom periodu svoje aktivnosti usmjerio na obnovu, u ratu do temelja porušenih džamija, ali i vodio dosljednu administrativno-pravnu bitku za dobijanje potrebnih dozvola i saglasnosti za obnovu nestalih džamija u periodu komunističke vlasti. Uz Božiju pomoć obnovljeno je 18 porušenih džamija, i dvije “nestale“: Nezir-agina na Šemovcu uz Krivu ćupriju, i Tere Jahjina na Carini, u blizini Autobuske stanice.

Medžlis IZ Mostar donio je zaključak da se ide u obnovu svih džamija gdje to prostorno-tehničke mogućnosti dozvoljavaju, a tamo gdje nije moguće, da se postave informacione ploče koje govore o postojanju džamije na tom lokalitetu i njenom historijatu.

U tom pogledu poduzete su sve potrebne pripreme i aktivnosti da se pristupi određenim lokalitetima. Shodno utvrđenoj zakonskoj proceduri i pravilima kod obnove ovako porušenih objekata, pristupilo se arheološkom iskopavanju i istraživanju lokaliteta Hadži Baline džamije, i to putem stručnog tima nauke koji je vodio prof. dr. Enver Imamović sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Mjesto Hadži Baline džamije u Brankovcu je danas vrlo frekventna lokacija preko koje se realizira značajan unutrašnji gradski promet automobila, ali i ogromni protok pješaka koji iz susjednih kvartova, Mazoljica, Bjelušina i Šehovine, direktno ovim putem ostvaruju svoju vezu sa središtem uže gradske jezgre grada.

Ona je u bestijalnom rušilačkom zanosu jednostavno skinuta s površine, a njeni temelji samo prekriveni zemljom i većim dijelom asfaltnim putem, koji je ciljano i planski proveden tada, kao dio nove putne trase koja će spajati naselje Brankovac sa Konakom – vojnim objektom.

Veći dio slobodnog prostora koji je ostao nakon rušenja, ostao je neuređen i nekultiviran čitavo prošlo vrijeme, svjedočeći o gluposti ljudi u jednom vremenu, koji su srce mahale “proboli i osakatili”, ostavljajući je bez duhovnog i kulturnog središta.

Čak štaviše, bezosjećajno i bez trunke straha i stida, dijelovi nišana iz nekadašnjeg Hadži Balinog harema polomljeni su i ugrađeni u susjedni potporni zid, dograđen kasnije, na zapadnom dijelu džamijskog kompleksa.

Znakovit je i odnos gradskih službi prema ovom lokalitetu i u novije vrijeme, jer i pored stalnih apela od strane Medžlisa IZ Mostar, da se kontejner za smeće izmjesti sa mjesta uz samu lokaciju, tek su toliko učinili da su ga premjestili s donju stranu zida, te tako i dalje narušavajući čistoću i ugled ovog časnog mjesta.

Nažalost, i svijest ljudi srednje životne dobi prema ovom lokalitetu nije ništa bolji, u što smo se lično uvjerili kroz obične spontane razgovore s njima, gdje su izrazili totalno neznanje naspram prostora koji je u njihovom komšiluku, i pasivnost u pogledu inicijative da se džamija obnovi.

Medžlis je uputio zahtjev lokalnim vlastima da se trasa saobraćajnice koja je zauzela dio istočnog i sjevernog dijela džamije, izmjesti, kako bi se pristupilo njenoj obnovi. Izrađen je izvedbeni projekt za njenu obnovu, te u mjesecu septembru 2014. godine krenulo s pripremnim građevinskim zahvatima, koji su zaustavljeni nalozima građevinske inspekcije koja je reagirala po prijavama obližnjih stanara.

Hadži Balina džamija svjedok je i novije burne povijesti i krupnih vojno-političkih procesa koji su se događali u Mostaru neposredno pred okupaciju Bosne i Hercegovine od strane Austro–Ugarske Monarhije 1878. godine. Naime, u ovoj džamiji dugi niz godina imamsko-hatibsku dužnost obavljali su imami iz porodice Karabeg, koji su i imali svoje porodične kuće u neposrednoj blizini.

Svakako da je najznačajnije ime među njima, Mustafe Sidkija, koji je obavljao dužnost mostarskog muftije u periodu od 1857. godine, pa sve do pogibije i mučke smrti, 1878. godine, kada je ubijen od mostarske razularene mase i svjetine koja je tražila njegovu fetvu za borbu protiv Austro –Ugarske, a što je on hrabro i dostojanstveno odbio učiniti.

Upravo je Mustafa Sidki Karabeg vršio dužnost imama u svojoj mahalskoj džamiji (Nakičević, 2001: 53), a u čijem haremu je i ukopan nakon pogibije, dok mu je mjesto obilježeno nišanom i tarihom koji je izrekao njegov vjerni učenik i pratilac, Abdullah ef. Riđanović, kasnije i sam na položaju mostarskog muftije, a u kojem stoji: “Preselili su izvori znanja, uma i mudrosti.”

Posljednjim arheološkim otkopavanjima i istraživanjima na lokalitetu džamije, prema ocjeni profesora Envera Imamovića, kojega je Medžlis IZ Mostar angažirao da vodi stručni tim istraživanja na ovom mjestu, nije pronađen mezar u kojem je pokopan veliki duhovni autoritet muslimana Mostara u drugoj polovici 19. stoljeća, muftija Mustafa Sidki Karabeg.

U sklopu otkopavanja uspjela su se otkriti samo četiri mezara, a drugi nisu zbog asfaltne trase koja nesumnjivo prelazi preko nekadašnjeg harema, kao i vodovodnih i elektro-instalacija koju su provedene upravo na tom lokalitetu. Naučni nalazi profesora Imamovića ukazuju da se radi o mezarima starijim od dvjesto godina, pa nesumnjivo da niti jedan ne može pripadati Karabegu, koji je tu pokopan prije 130 godina.

Ovaj lokalitet i sa ovog aspekta, ima veliko historijsko, kulturno i vjersko značenje za grad Mostar, jer je autoritet muftije Karabega izuzetno značajan u cjelokupnoj, više od četiri stotine godina staroj, instituciji mostarskog muftijstva.

Stoga je Medžlis IZ Mostar u sklopu inicijative za obnovu Hadži Baline džamije pokrenuo inicijativu da se u njenom dvorištu dostojnim turbetom obilježi sjećanje na velikog duhovnog autoriteta muslimana Hercegovine.

Sretna je okolnost da su urodili plodom višegodišnji napori institucije Medžlisa i rijetkih javnih i kulturnih radnika Mostara da se ovaj zapušteni prostor konačno stavi pod zaštitu i na civilizacijski način sačuva od propadanja. A, s obzirom da vrijeme neumitno čini da se stvari zaboravljaju, pogotovo u svijesti novih naraštaja, blijedilo je sjećanje na ovo mjesto i aktivne, važne sudionike jednog, ne tako davnog, a veoma važnog perioda za našu državu Bosnu i Hercegovinu.

Medžlis IZ Mostar je u saradnji sa Muftijstvom mostarskim je 2008. godine u sklopu manifestacije “Dani mevluda i zikra” organizirao Okrugli sto posvećen životu i djelu muftije Karabega, a kojom prilikom je u Brankovcu otkrivena i informaciona ploča o historijatu džamije i donesen tekst tariha Abdullaha Riđanovića o svome učitelju.