Dino Merlin, pravim imenom Edin Dervišhalidović (Sarajevo, 12. septembar 1962), pjevač, skladatelj, pjesnik, tekstopisac, producent, svjetski rečeno singer, songwriter ili kantautor, dijete je sarajevske mahale – ovo treba istaknuti. One mahale koja je uvijek rađala velike pjesme i u kojoj se, bez obzira na povijesne, kulturne i druge okolnosti, pjevalo bez prestanka, pjevalo se o ljubavi, o ljudskim dilemama i odnosima, pjevalo tako da se tajnovita i višeslojna sudbina Bosne i Hercegovine oblikovala u pjesme koje su bile i lokalne, ali i ispisane damarom koji je svakome, bez obzira na osobenosti i popudbinu koju nosi sa sobom, govorio o nečemu što nam je bilo svima tako blisko.

Kao što grafike i slike velikog Safeta Zeca, prošlogodišnjeg dobitnika visokog priznanja Nagrade “25. novembar”, utjelovljuju naše kapidžike, avlije i zelene gajeve ili doksate na starim bosanskim kućama, tako i pjev Dine Merlina odjekuje bosanskom sevdalinkom, ali i savremenom produkcijom svjetski popularne muzike. Nije lako pomiriti lokalno i univerzalno, a u nekima od svojih brojnih pjesama Dino Merlin to uspijeva te nekada nepomirljive valere slaže na način koji ga potvrđuje kao istinskog umjetnika.

Četiri desetljeća prošla su otkako se sredinom osamdesetih prvi put oglasio kao jedan od pripadnika nove generacije sarajevskih pop-rock stvaralaca, a s grupom kojoj je dao ime “Merlin”. Pokazao je da onaj temeljni pop-senzibilitet, tako karakterističan za Sarajevo, a koga će neki prozvati “sarajevskom pop-školom”, još nije presahnuo i, još više od toga, da se u tim već poznatim koordinatama mogu stvoriti nova, originalna i pamtljiva djela. Jeste da se Dino Merlin formirao i kao neko ko je čitav život slušao melizmatiku narodne pjesme u mahali u kojoj je odrastao, ali je također pokazivao da sve ono što je kreirala savremena svjetska pop-kultura može i mora biti njegova trajna inspiracija. Tih godina rodit će se iznova neke velike bosanskohercegovačke grupe, neke će djelovati kraće, ali će druge nastaviti da razvijaju svoju osobenu poetiku i nadograđivati je, rafinirati, ne zadovoljavajući se činjenicom da su već prvi radovi imali daleko šireg odjeka i izvan granica njegovih (njihovih!) mahalâ, grada pa i cijele Bosne i Hercegovine.

Tako će osamdesetih godina grupa “Merlin”, predvođena Edinom Dervišhalidovićem, izbacivati album za albumom, svaki bolji od prethodnog, i uz sve to će njihov autor i frontman djelovati i na drugim planovima sarađujući s mnogim znanim pjevačima. A od početnih pjesama gradio se svijet mašte, prekrasnih melodija, ljubavnih stihova, odâ rodnoj grudi, što je privlačilo sve širu publiku. “Kokuzna vremena” iz 1985. godine pa “Teško meni s tobom... a još teže bez tebe“ godinu potom, onda trolist “Merlin”, “Nešto lijepo treba da se desi” i “Peta strana svijeta” sadržavali su pjesme koje su bile sve samo ne banalni pop-napjevi. Bile su to umjetničke tvorevine visoke politure i slojevitosti.

Iako je već tada, bilo s grupom ili, pak, kao autor koji sarađuje s drugima, stekao titulu jednog od najboljih na ovim prostorima, Dino Merlin nije se dao samozavaravati – znao je da će, ako se zadovolji već dostignutim dometima, to za njega biti kraj uspješne karijere pa je nastavio da redefinira sve aspekte svoga rada. Tekstura njegovih pjesama postajala je sve složenija, produkcije slojevitije, krug saradnika s kojima je radio (muzičari, producenti, videoartisti, grafički i modni dizajneri itd.) bivao sve širi i, što je još više fasciniralo, sve riskantniji. Dino će Merlin, nakon što je krenuo raditi kao solo artist, imati oko sebe brojne mlade umjetnike s kojima bez problema komunicira i s kojima obnavlja svoju stvaralačku poetiku, bilo da gazi po vodama tzv. world musica ili, pak, techno popa. Njemu ništa nije bilo strano i broj njegovih saradnika se širio, a to je dovodilo do toga da je stalno bio svjež, stalno nas je iznenađivao nekim novim korakom u nepoznato.

Pada na pamet, recimo, njegova saradnja s kongenijalnim mladim ali, nažalost, prerano preminulim producentom Adijem Lukovcem. Takve će sinergije s mnogo mlađima od njega biti konstanta u njegovom radu, posebno onom nakon užasnog rata kroz koji je naša domovina prošla. A onda su došle i velike koncertne produkcije, videoradovi na svjetskom nivou, u njegovom pratećem sastavu svirali su sve odreda najbolji mlađi instrumentalisti i pjevači. Svoj je izričaj Dino Merlin naprosto usaglasio s najvišim svjetskim kriterijima. Potom su devedesetih došle i ploče “Moja bogda sna”, “Fotografija”, “Sredinom”, “Burek” i “Ispočetka” te “Hotel Nacional”, pa odlični koncertni albumi, nadasve zanimljivi videoklipovi te saradnje s raznim pjevačima i producentima koji su sami po sebi već imali šireg ugleda.

Pjesme su se naprosto nizale jedna za drugom, pjevale su mladima, iskrenim osjećanjima, kakvih je danas malo oko nas. Sjetimo se samo njegova dva odlaska na Eurovision Song Contest, posebno onoga iz 1999. godine kada je, u duetu s prekrasnom francuskom pjevačicom Béatrice, nastupio s pjesmom Putnici. Sjetimo se kako je s lakoćom sarađivao s jednim od najvećih kantautora uopće Yusufom Islamom (Cat Stevensom) te još kojekakvih uspješnih stvaralačkih korakâ. Sjetimo se velikih koncerata u najprestižnijim prostorima, od onih sportskih po cijeloj bivšoj nam domovini do onih po svijetu, gdje su ga dočekivali oni koje je rat razbacao posvuda.

Dok pišem svoj tekstualni doprinos Nagradi “25. novembar”, Dino Merlin položio je na digitalne platforme dva nova briljantna rada koji nam zorno potvrđuju da on još ima energije za nove stvaralačke poduhvate – videoklipove pjesama Skoro će zima i Ne radujemo se. Ovu drugu izveo je s mladim srbijanskim pjevačem Markom Louisom Stojanovićem. Kad se pogleda ko je sve na ta dva uratka sarađivao s njim, ostajete naprosto fascinirani – sve su to odreda mlađi umjetnici koji su generacijama iza njega, ali s kojima on s nekom nonšalancijom i lakoćom komunicira.

Ukratko, u svojim šezdesetim godinama Edin Dervišhalidović stvaralac je u punom pogonu i u snazi. Prošlost prepuna uspjeha je za njim, a kao što nas je iznenadio pjesmama Skoro će zima i Ne radujemo se, očekuju nas i nova iznenađenja i uzbuđenja.