Kad Jeison Rodriguez ima glavobolju, on zna da raste. Njegova hipofiza, tvornica hormona rasta, ne prestaje raditi. Naći novac za plaćanje skupe ampule svaka dva mjeseca - koja košta oko 1500 dolara - kojom kontrolira akrogigantizam, hroničnu endokrinu bolest visoke cijene, ono je što ga stvarno brine svaki dan. Kada ne uzima lijek, glavobolja dolazi kao loš znak, prate je grčevi zbog kojih gubi pamćenje, teško mu je ustati i hodati zbog nezaustavljivog rasta tijela.

S osam godina počeli su prvi bolovi. S 10 je počeo rasti. Sa 12 godina mu je dijagnosticirana bolset. U toj je dobi bio viši od svoje majke, nosio je cipele broj 50 i bio je meta maltretiranja učenika u školi Palo Negro u državi Aragua, u centralnoj regiji Venezuele. “Pljuvali su me, šutirali, ismijavali me. Nazivali su me čudakom, budalom.” Tri puta je pokušao počiniti samoubistvo, emocionalno slomljen nasiljem i odbacivanjem kakvom su često izloženi oni koji odstupaju od norme.

Tadašnji liječnici nisu mu davali puno nade u život nakon dijagnoze. Želio je biti kuhar, ali je svoj put prepustio u ruke kršćanske vjere. „Osjećam se privilegovanim, Gospodin mi je dao ovo veliko tijelo da mogu propovijedati riječ Božju. Nije lako živjeti s ovim stanjem, ovisim o ljudima i podršci porodice, ali kad mi ljudi priđu da me zamole za fotografiju, pričam im o Bogu”, kaže taj 28-godišnjak u reportaži koju je objavio El Pais.

Njegov odnos prema tijelu promijenio se od 2016. godine, kada je imao 20 godina, kada je dobio medalju Guinnessove knjige rekorda, jer je bio čovjek s najvećim stopalima na planeti. Nakon toga četiri godine je živio bez uzimanja lijekova i vjeruje da je već nadmašio vlastiti rekord i da bi Guinnessovci trebali da ga opet izmjere jer su mu stopala sada veća. Godine 2016. kada je uvršten u knjigu rekorda, stopala su mu mjerila 40,5 centimetara. Danas kaže da su pet centimetara dulja. To je ekvivalentno veličini cipela 70-72. Također je najviši čovjek u Latinskoj Americi, s visinom od 2,38 metara i drugi najviši na svijetu.

Amerikanac Robert Wadlow bio je najviši zabilježeni čovjek na svijetu, barem prema Guinnessu. Živio je u Illinoisu početkom prošlog stoljeća, bio je visok 2,72 metra, bio je cirkuski umjetnik, a umro je u 22. godini. “Wadlow je imao isto što i ja: akrogigantizam. Ima ljudi koji pate samo od gigantizma i imaju normalna stopala, i onih koji imaju akromegaliju, a lice, šake i stopala imaju debljinu poput Shreka (zelenog ogra iz Disneyevog filma)”, objašnjava Jeison.

U Venezueli je, kaže, jedina osoba s tim stanjem. Neko je vrijeme putem socijalnog osiguranja dobivao lijekove koji su mu potrebni da ostane stabilan. Zatim su zalihe počele slabiti i počeli su mu davati generike zbog kojih se osjećao još gore. Sada ih traži sam.

Ali unatoč tom problemu veličine, ili zahvaljujući njemu, Jeison je postao influencer. Društveni mediji za njega su njegov "mali posao" i preko svog računa @elpieguinnesoficial reklamirao je trgovine tehnološkom opremom, prehrambene kompanije i zaštitarske firme, u kojima iskorištava svoju veličinu za stvaranje optičkih iluzija s namjerom da nasmije ljude. U jednom od videa radnica u trgovini teškom mukom gura televizor od 50 inča, koji zatim podiže kao Jeisonov fascikl.

U Venezueli nošenje cipela većih od broja 45 svakoga čini fenomenom. Ne sjeća se dobro ali kaže da je rođak koji mu je pomagao nabaviti cipele kontaktirao Nijemca Georga Wesselsa, proizvođača ortopedskih cipela, koji je četrdeset godina razvijao liniju za one koji pate od ovog endokrinog poremećaja i žive sa stopalima koja nisu kao kod drugih ljudi. U intervjuu koji je dao ove godine u Caracasu, kada je došao s tri kofera za tri para cipela za Jeison, Wessels je rekao da je isporučio više od 600 cipela onima koje naziva svojim prijateljima, "divovima svijeta". Na Instagram profilu njemačke ortopedije pojavljuje se na fotografijama s turskim Sultanom Kösenom, koji po visini od 13 centimetara zauzima prvo mjesto ispred Jeisona, a drži i rekord osobe najvećih ruku na svijetu.

Prije no što je upotrijebio njemačke kožne ortopedske cipele, s odgovarajućom podrškom za svoje 165 kilograma teško tijelo, Jeison je hodao u ručno rađenim sandalama od gume i jeans tkanine koje nisu bile baš otporne na korake diva. Jedno je vrijeme čak prestao nositi cipele. Njemački obućari kontaktirali su ga i organizirali mu prvo putovanje izvan Venezuele. Prisjeća se da je 2020. godine bio u Francuskoj na “susretu velikana”, gdje je imao priliku proputovati Evropu. “Pozvali su me da se sretnem s divovima, kako bih se osjećao normalno, s ljudima većim od mene.”

Jeison je u Barranquilli, u Kolumbiji, mjesec dana. Ima nastup u cirkusu zabavnog parka koji je nedavno otvoren u tom primorskom gradu. Zajedno s dva klauna radi skeč u kojem se svađaju, a jedan od njih poziva svog malog brata da ga brani. Jeison već ima agenta koji će nastaviti iskorištavati njegovu veličinu, tako zarađuje za život, ali uvijek je spreman na bilo kakav "poslić" kako bi zaradio novac za svoje lijekove. “To su mala vrata koja mi se otvaraju, koja me tjeraju da nastavim, da bi mi se kasnije otvorila veća vrata.” Ona kroz koja može proći.