Polaganjam cvijeća i svečanom sjednicom Gradskog vijeća Tuzle danas je u ovom gradu obilježena 30. godišnjica organiziranog otpora agresoru. Direktni učesnici donošenja tadašnjih odluka neophodnih za odbranu grada poručili su da su dobra organizacija policijskih struktura i jedinstvo svih građana bili presudni da Tuzla ne padne u ruke agresoru.
“Selim Bešlagić, tadašnji predsjednik Skupštine opštine Tuzla zakazao je vanrednu sjednicu Vijeća za 17 sati i ona je bila veoma dramatična, jer su u prvom redu sjedili oni koji će nas sutra napasti i to ne samo da je sjedio SDS (Srpska demokratska stranka), nego i JNA (Jugoslovenska narodna armija). Bilo je to turbulentno i vrijeme velikih promjena. Sjednica je bila veoma napeta, ali je konsenzusom donesena odluka da se Tuzla brani i da se prihvati prijedlog Savjeta za narodnu odbranu, zasnovanog na zakonu o opštenarodnoj odbrani i društvenoj samozaštiti. Odluka je bila jednoglasna, iako smo imali odbornike različitih nacionalnosti. To političko jedinstvo vijeća pretvorilo se u jedinstvo cijelog grada, svake mjesne zajednice i Tuzla je bila spremna dočekati prvi napad koji je uslijedio 15. maja 1992. godine”, naveo je Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle.
Godine 1992. Meša Bajrić obavljao je funkciju načelnika Službe javne bezbjednosti Tuzla i jedan je od čelnih ljudi organiziranja otpora.
˝Bilo je skoro nemoguće organizovati otpor. Jedini legalan subjekt bilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine i Stanica javne bezbjednosti Tuzla kao njegova organizaciona jedinica. Kao prvi čovjek bezbjednosti ovog grada, nakon sjednice predložio sam koncept da se u svim mjesnim zajednicama formiraju rezervne stanice milicije. To su odbornici prihvatili. Putem Radio Tuzle uputio sam poziv dobrovoljcima da se jave u svoje mjesne zajednice, da ih čekaju profesionalci iz MUP-a koji su učinili sve da se MUP ne podijeli. Da se MUP podijelio na Srbe, Hrvate i Bošnjake, podijelio bi se i ovaj grad, jer je SDS već bio donio odluku o podjeli Tuzle na srpsku do Skvera. Jedinstven narod i vlast rezultirali su time da smo imali najveći korpus i najveću slobodnu teritoriju te da su svi građani bili zaštićeni neovisno o vjeri, nacionalnoj ili ideološkoj pripadnosti˝, naglasio je Bajrić, podsjećajući na brojna neriješena ubistva iz perioda agresije u mnogim gradovima u Bosni i Hercegovini koja ni danas nisu riješena, a što nije bilo slučaj u Tuzli.
Anto Krešić, predsjednik skupštine Udruženja policije 4. april osvrnuo se na segment organiziranja odbrane u vidu 40 policijskih stanica u mjesnim zajednicama.
“Napravili smo vojnu silu koja je mogla odgovoriti regionalnom napadu na granice našeg današnjeg kantona, očuvali smo nacionalno jedinstvo i svi smo stali u prve redove, a neprijatelju smo rekli da nas ima 4.500 i da ćemo braniti Bosnu i Hercegovinu koja je u tom trenutku bila neovisna država. Poslije su pravljene manevarske jedinice za specijalne namjene i, naravno, kasnije korpus koji je imao zadatak vođenja borbi, dok je ostatak jedinica ostao da čuva sigurnost građana Tuzle˝, rekao je Krešić.
Selim Bešlagić rekao je da je jedinstvo građana bilo neupitno.
˝Bojim se da ono jedinstvo više ne bismo mogli ponoviti, jer smo se previše politički podijelili i udaljili˝, ocijenio je Bešlagić.