Sud Bosne i Hercegovine izrekao je danas oslobađajuću presudu komandantu Specijalne jedinice MUP-a R BiH Draganu Vikiću i nekadašnjem pomoćniku ministra unutrašnjih poslova RBiH Jusufu Pušini, te nekadašnjim pripadnicima Jedinice rezervnog sastava policije Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću.

Svi su prvomoćnom presudom oslobođeni optužbi.

"Sud je utvrdio da nije bilo Vikićeve komandne odgovornosti niti njegove stvarne kontrole nad počiniteljima ubistva. Pravda je zadovoljena", kazala je novinarima Vikićeva advokatica Adna Dobojlić dodajući da je pravo pitanje zašto stvarni počinitelji zločina koji je nedvojbeno počinjen do danas nisu procesuirani.

Vikića je Tužiteljstvo BiH, kao bivšeg komandanta Specijalne jedinice MUP-a RBiH i komandanta Jedinice rezervnog sastava, optužilo da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao nii Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju. Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Optužene je Tužilaštvo BiH teretilo da su postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika, te da su znali i bili informirani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru, na području sarajevskog naselja Dobrinja i njihovom stavljanju pod kontrolu i nadzor policijskih i bezbjednosnih struktura, koji su nakon toga izvedeni na lokalitet Velikog parka, u blizini Doma policije u središtu Sarajeva, gdje su protivno Ženevskim konvencijama i odredbama međunarodnog humanitarnog prava koje definiraju postupanje sa ratnim zarobljenicima, ubijeni rafalnim pucanjem iz vatrenog oružja, u čemu su navodno sudjelovali optuženi Uzunović i Čovčić i druge osobe.

Podsjetimo se, ukratko, šta je stajalo u optužnici Tužiteljstva Bosne i Hercegovine.  

Transporteru JNA koji je 22. aprila pucao po Aerodromskom Naselju u Sarajevu pukla je gusjenica. Pripadnici Teritorijalne odbrane BiH zarobljavaju posadu transportera, koju čine po četverica regularnih vojnika i rezervista: Milivoje Lalović, Đorđe Bjelica, Zoran Marković, Dragomir Đerić, Stevan Đokanović, Vlajko Golubović, Nedeljko Vujičić i Miladin Vukmanović. Zarobljene odvode u stanicu policije u Švrakinom Selu. U stanici su zarobljenici pretučeni. Načelnik stanice Malik Krivić naređuje da ih se prebaci u zatvor u središtu grada.

Zarobljene ka gradu odvodi lokalni komandant Davor Matić zvani Mišo ili Žmiro. Matić je zarobljene isprva kanio odvesti u štab Jusufa Juke Prazine, koji se nalazio u soliteru u tadašnjoj ulici Hasana Brkića. Međutim, iz ko zna kojih razloga, Matić ih dovodi u zgradu u kojoj se tada nalazila baza specijalne jedinice policije, kojom je komandirao Dragan Vikić.

Baza se nalazila u zgradi u kojoj je danas smještena Ambasada Francuske, stotinjak metara od Doma milicije, u kojoj je tada bio Asim Dautbašić, jedan od čelnih ljudi Službe državne bezbjednosti i koji će u svom iskazu, deset godina poslije, teško optužiti Dragana Vikića i Jusufa Pušinu. Matić zarobljene dovodi u Vikićevu bazu. Kada je vidio ko su zarobljenici, Vikić je kazao: “Koji si mi ih k…c meni dovodio, šta da ja radim s njima? Vodi ih u Centralni zatvor!”

Da li je Matić krenuo ka zatvoru, ne zna se. Nije mogao ni svjedočiti nakon rata o tome jer je ubijen u svom stanu 1993. godine. No, ono što je satajalo u optužnici jeste da su zarobljene vojnike JNA ispod zidića u sredini Velikog parka strijeljali Nedžad Herenda, Davor Matić i Nermin Uzunović zvani Šok.

Po optužnici, ista je grupa i uklonila tijela ubijenih. Ona su kombijem prevezena ka Bentbaši, gdje su u blizini linija razdvajanja, kod prvog tunela na izlazu iz Sarajeva ka Palama, bačena na obalu Miljacke. Dvanaestog maja 1992. godine stigao je na Pale dopis u kojem tadašnji načelnik štaba TO Hasan Efendić i ministar odbrane RBiH Jerko Doko svojim potpisima tvrde da su “zarobljeni vojnici živi i pušteni na slobodu i da su se vratili kućama”.

Tog 22. aprila jedinice Jusufa Pušine, kojima su pripadali Matić i Uzunović, faktički nisu bile ni pod čijom kontrolom. Nisu bili pod komandom kako TO BiH, a tako ni Ministarstva unutarnjih poslova. Tek krajem maja 1992. godine te su jedinice stavljene pod komandu i u okvir rezervnog sastava policije, odnosno MUP-a. Također, riječ je o vojnicima JNA i istragu o njihovom zarobljavanju, a kasnije i o ubistvu, trebala je voditi vojna policija. U tom trenutku u Sarajevu još uvijek djeluju i Vojni sud i Vojno tužilaštvo, i oni su tada bili isključivo odgovorni za istragu. Policija je eventualno mogla osigurati mjesto zločina i sačekati dolazak vojnih istražitelja.

Herenda navodno živi u Nizozemskoj i do danas nije izručen BiH a pretpostavlja se da je dobio zaštitu nakon što je ranije pristao biti svjedokom u istrazi koju je haško tužiteljstvo, dok je na njegovom čelu bila Carla Del Ponte, vodilo protiv predsjednika Predsjedništva BiH, rahmetli Alije Izetbegovića.

Kao počinitelja tih ubistava Herendu je tokom iskaza na suđenju Vikiću direktno označio Zlatko Miletić, bivši direktor Uprave policije MUP-a Federacije BiH i sadašnji zastupnik u Domu naroda Parlamenta BiH.