"Nakon postignutog sporazuma s predsjednikom Sharom i završetka procesa pridruživanja naših snaga brigadama sirijske vojske, danas objavljujemo da je misija Sirijskih demokratskih snaga (SDF) završena. S punom odgovornošću objavljujemo da je SDF raspušten kao nezavisna vojna snaga." Ovim riječima je 25. avgusta u večernjim satima "general" Mazlum Abdi (rođen, Ferhat Abdi Şahin, a poznat i kao Şahin Cilo i/ili Mazlum Kobani) komandant tzv. SDF-a, na zajedničkoj konferenciji za štampu, objavio historijski proboj u pregovorima sa Damaskom.

Dan ranije je državni sekretar Marco Rubio formalno poništio status Sirije kao države sponzora terorizma. Uz podizanje Caesar sankcija to je konkretan korak ka stabilizaciji Sirije.

Ambasador SAD u Turskoj i specijalni izaslanik za Siriju i Irak Tom Barrack je na svom X nalogu objavio: “Apsolutno historijski @POTUS-ov tekući plan za Bliski istok – postojan partner korača naprijed u nacionalni okvir, a ujedinjena Sirija za sve se oblikuje.

@POTUS-ovo dalekovidno vodstvo otvorilo je put za urednu integraciju SDF-a u sirijske državne institucije – pretvarajući podjelu prošlosti u trajno partnerstvo i vraćajući sirijskom narodu priliku da oblikuje svoju zajedničku budućnost.

Priznavanje kurdskog jezika u obrazovanju i osiguravanje značajne uloge za naše cijenjene partnere, Mazluma Abdia i Ilhama Ahmeda u okviru sirijske vlade, odaje dužno poštovanje njihovom vodstvu, žrtvi naših kurdskih partnera i konstruktivnom doprinosu koji su dali regionalnoj stabilnosti – pretvarajući jučerašnje razdvajanje u zajedničku svrhu.

Ovako izgleda prava integracija: ne pobjednici i gubitnici, već bivši kolege s različitim gledištima koji grade diplomatsko rješenje za jačanje suverene nacije Sirije. Jedna vojska, jedna vlada, jedna država."

Koliko je to rezultat Trumpove mudrosti i "dalekovidnosti" ostaje otvoreno za debatu (kao i to šta je tačno "tekući plan za Bliski istok").

Neizbježan utisak ovdašnjih komentatora je da je Amerika (najzad) privedena turskoj politici, te je shodno tome integracija SDF-a (koji je Turska uvijek, ne bez razloga, vidjela kao terorističku organizaciju) uspjeh turske diplomatije, antiterorističkih intervencija i obavještajnog rada na sirijskoj teritoriji, o strpljenju da ne govorimo.

Kada je Obamina administracija oktobra 2014. donijela odluku da pod krinkom borbe protiv ISIL-a regrutuje, naoruža i uđe u partnerstvo sa Partijom demokratske unjije (PYD) odnosno sa tzv. Jedinicama za zaštitu naroda – Yekîneyên Parastina Gel – (YPG), nedvojbeno sirijskim ograncima terorističke Radničke partije Kurdistana (PKK), unatoč protestima i upozorenjima Turske, to nije moglo biti tumačeno nikako drugačije nego kao korak ka ispunjavanju izraelskog (vlažnog) sna o komadanju Sirije i uspostavljanju PKKistana duž turske južne granice.

"Pravite veliku grešku, ovo nije pomoć Kurdima u Kobaniju, to je pomoć PYD-u, nemojte poduzimati ovaj korak, upozoravamo vas," rekao je predsjednik Erdoğan i ponudio Obami: "Hajde da zajedno oslobodimo Kobani." Međutim, to je palo na gluhe uši. Sve "u ime sirijskog naroda" Obamina administracija je stavila po strani Sirijsku Nacionalnu skupštinu, Turkmene, Arape i Kurde koji nisu članovi PKK-a i donijela odluku o saradnji s PYD-om.

Rebrandiranje YPG-a odnosno PKK-a krajem 2015. u tzv. Sirijske demokratske snage je za tursku javnost bila uvrijeda. General Raymond Thomas, komandant Komande za specijalne operacije Sjedinjenih Američkih Država (SOCOM), je o tome otvoreno govorio na Forumu o sigurnosti Instituta Aspen jula 2017. godine.

Zapadna štampa je pristala na tu maskaradu. Čast rijetkim izuzetcima poput rahmetli Roberta Fiska, koji je napisao da SDF "nit' su sirijske, niti demokratske, a niti su snage". Dok je SDF poliran na Zapadu kao "zastrašujuća (kopnena) sila" u borbi protiv ISIL-a, Roy Gutman (dobitnik Pulitzera za pisanje o ratu u Bosni i Hercegovini) je početkom 2017. napisao seriju tekstova za The Nation u kojima je pokazao da se SDF prostituisao i sa Assadom i sa ISIL-om, te da je etnički i politički očistio teritorije na kojima je djelovao. Činjenicu koju je turska javnost znala od avgusta 2016. kada se SDF borio rame uz rame sa ISIL-om protiv turskih oružanih snaga u operaciji Eufratski štit – prvom od tri pomenute antiterorističke akcije.

Poricanje da je SDF zapravo PKK je dobijalo i komične elemente, s obzirom da bi prvo što bi SDF uradio kada bi ušetao u od američke avijacije sravnjen "oslobođeni" grad (Raqqu na primjer) bilo da na centralnom trgu izloži gigantski poster Abdullaha Öcalana, osnivača i lidera PKK-a.

Pad Assada 8. decembra 2024. i dolazak Trumpa u Bijelu kuću januara 2025. su potpuno promjenili jednačinu u Siriji, gdje je nakon toga glavno pitanje bilo pitanje integracije SDF-a u (unitarnu) državu.

Međutim, nikako se ne smije zaboraviti da je proces "Turska bez terora", započet oktobra 2014., jedan od najvažnijih faktora koji je doprinjeo odluci Mazluma Abdia da raspusti SDF. Naravno, odsustvo američke zračne (ili bilo kakve) podrške prilikom januarskog brisanja unutrašnjih granica, koje je SDF/PKK uspostavio. Možda je to diplomatska mudrost i dalekovidnost Trumpove administracije, koja bi da si pripiše isključivu zaslugu za ovaj proboj, koji je teško precijeniti.

Istina je da je Mazlum Abdi pokušao da nastavi maskaradu da je SDF nešto različito od PKK-a, te se oglušivao o naredbu iz pisma, kojim je u februaru 2025. Abdullah Öcalan naredio "da sve grupe moraju položiti oružje, a PKK se mora raspustiti". Međutim, zauzetost Amerike i Izraela gubljenjem rata protiv Irana, to jest ostanak bez sponzora i zaštitnika je sigurno bila odlučujuća, a Öcalan se pokazao kao neko ko iz zatvora mnogo bolje razumije tektonsko pomjeranje geopolitičkih ploha, nego njegovi bivši saborci na slobodi.

Objava predsjednika Erdoğana na tadašjem Twitteru 26. juna 2015. godine, "Obraćam se cijelom svijetu: Bez obzira na cijenu, nikada nećemo dozvoliti da se država uspostavi na sjeveru Sirije, južno od Turske," je 25. avgusta dobila konačnicu. PKKistana neće biti ni u kakvom obliku u Siriji.

Govoreći poslije sjednice kabineta održanog u predsjedničkom kompleksu Ahlat u istočnoj provinciji Bitlis u utorak 25. avgusta predsjednik Erdoğan je rekao da Turska neće odustati od podrške oporavku svojih susjeda, bez obzira na prigovore. "Nećemo odustati od podrške oporavku naših susjeda samo zato što se mreže ubistava s krvlju nevinih na rukama ne osjećaju ugodno zbog toga", rekao je, dodajući da "nemamo skrivenu agendu, nikakvu skrivenu namjeru, kako neki tvrde".

Na obilježavanju 955. pobjede u bici kod Malazgirta, koja je koincidentalno pala na dan poslije objave o raspuštanju SDF-a 26. avgusta Erdoğan je rekao: "Krenuli smo na put bez povratka ka Turskoj bez terora, ka regiji bez terora. Učinili smo to za naše bratstvo. Neka svi, prijatelji i neprijatelji, znaju da se historija u našoj regiji ponovo piše. Turska vodi regiju svojom miroljubivom politikom. Niko to sada ne može zaustaviti. Oni koji misle da nas mogu zaustaviti bit će uništeni. Nećemo dati se zavesti provokacijama drugih. Nastavit ćemo ići naprijed s upornošću, strpljenjem i odlučnošću."

Nadajmo se da će ga čuti oni koji trebaju da ga čuju. Imali su "samo" 25 godina da nauče da on ne govori uzalud.