Nastanak i kasnija sudbina zeničkog turbeta Musalla čini ga jednim od zanimljivijih u Bosni i Hercegovini. Narodno predanje, koje sa punom ozbiljnošću prihvataju i neki historičari, kaže da su 40 godina prije osvajanja Bosne od Osmanlija u Zenicu došli četverica derviša koji su širili islam. Pojedini hostoričari kažu da su to bili putujući trgovci koji su istovremeno bili i sejjar vaizi – islamski misionari (daije). Zbog toga su zasmetali nekom od domaćih stanovnika i ubijeni na južnom ulazu u Zenicu, u dijelu grada koji se zove Bilimišće. Ubistvo ovih pravednika nikada nije bilo razjašnjeno i bilo bi zaboravljeno da im 40 godina kasnije nije 1463. podignuto turbe na mjestu gdje su ubijeni.

"Evlije Božije, za njih nema straha i ne treba da se žaloste. Ovdje borave nepoznati dobri ljudi. Prema narodnom kazivanju, oni su Arapi koji su došli u Bosnu radi širenja islama prije osvajanja Bosne od Turaka i ubijeni su i umrli u ovom gradu. Podignuto im je ovo turbe, a obnovljeno 1292. hidžretske godine (1973. po Julijanskom kalendaru)", piše arapskiim pismom na tarihu turbeta Musalla, jednog od najstarijih  islamskih sakralnih objekata na području Zenice. Tarih je napisao prof. Ešref ef. Kovačević.

Musala podijeljena na tri dijela

Turbe je odolijevalo burnim historijskim događajima, bilo poštovano od Zeničana svih vjera, ali je 1973. godine vlast odlučila da za potrebe obližnjeg naselja Crkvice ispravi put kojim se dolazilo sa desne obale Bosne u centar grada kod Drvenog mosta. Plan je predviđao da put prolazi pored mezarja na Musalli, zbog čega je određen broj mezara morao biti izmješten. Od tada je mezarje sa Musallom podijeljeno na tri dijela: onaj veći koji je ostao netaknut, zatim manji kojeg je od većeg razdvajala cesta i treći i najstariji dio uz samu Musallu. Socijalistička vlast iz strahopoštovanja prema auri tajanstvenog, koja uvijek prati ovakva mjesta, ostavila je turbe gdje je i bilo, ali je sada ulazilo u trotoar gotovo do samog kolovoza. Onda se Islamska zajednica odlučila da turbe sruši i izgradi novo prekoputa, uz veći dio mezarja te tamo prenese kosti četiri derviša. Novo turbe je projektovao arhitekta Muris Limić, koji je autor i niza stambenih zgrada u centru Zenice.

Iako je bilo čvrste građe, okruženo debelim stiliziranim betonskim zidom, često je, kao i većina turbeta u Bosni i Hercegovini, bilo na meti lopova koji su pljačkali sitni novac ubačen od namjernika prije nego bi proučili Fatihu. Da bi bila smanjena mogućnost uvlačenja pljačkaša, prozor je smanjen na najmanju moguću mjeru. A da bi otvorenost turbeta prema svijetu bila veća, 2006. godine srušeni su  zidovi i kapija.

Nišani četverice zeničkih uglednika (Autor: E.H.)

Zelena crta kao derviški znak

Na prijedlog zeničkog hroničara Hasana Šestića, Alija Karić - koji je vodio računa o svim zeničkim mezarjima i turbetima - stavio je na bašluke daija zelenu crtu koja simbolizira njihovo pripadanje derviškom redu. Pred turbetom je avlija prekrivena mermernim mozaikom, a s desne strane ukrašena fontanom. S lijeve strane nalaze se nišani četverice znamenitih Zeničana: Muhameda Seida-ef. Serdarevića (1882-1918), teologa, prosvjetitelja i pisca Abdulaha ef. Serdarevića (1889-1950), posljednjeg upravitelja zeničke medrese i muderisa Asima ef. Tarabara (1886-1962), imama i hatiba Sultan Ahmedove (Čaršijske) džamije u Zenici i muderisa Alije Ekinovića (1894-1966).

Ono što u vezi turbeta govori o međusobnom uvažavanju Zeničana svih konfesija je to što je prostor pred  tubetom i ulaz u njegovo dvorište oplemenio Anton Tončo Marić. On je zasadio živicu, čemprese i cvijeće neposredno nakon što je turbe izgrađeno 70-ih godina prošlog stoljeća i sve to njegovao do svoje smrti. Hroničar Šestić j svojevremeno zapisao da je redovno svakog Bajrama poklanjao bukete cvijeća Sultan-Ahmedovoj džamiji, baška za mihrab, a baška za ulaz u harem džamije.