Prošle sedmice objavljeno je da je američki predsjednik Donald Trump stavio na čekanje masovne napade na Iran nakon sastanka sa savjetnicima u Bijeloj kući. Jasno je da je domaći politički pritisak na njega i na Republikansku stranku zbog rastućih ekonomskih troškova žestok.
Trenutne ankete pokazuju da se gotovo 70 posto Amerikanaca protivi ratu.
Uprkos tvrdnjama, posebno ministra odbrane Petea Hegsetha, da je iranska vojska dosegla "najnižu tačku ikad“, Iran je još u stanju izvoditi masovne napade dronovima i raketama. Neki obavještajni podaci sugerišu da je Iran obnovio i povećao svoje kapacitete za izgradnju ovog oružja.
U međuvremenu, SAD su premjestile više aviona i jedinica raketne odbrane u pripremi za ono što bi mogla biti kampanja usmjerena na mjesta okupljanja iranskih snaga. Dvije ekspedicione jedinice marinaca (MEU) i komponente 82. ili 101. zračnodesantne regimente trenutno su stacionirane u regiji, piše Al Jazeera.
Ipak, izvještaji da su SAD i njihovi saveznici u Perzijskom zaljevu iscrpili zalihe odbrambenih raketa, kao i rakete Tomahawk za napad na kopnene ciljeve, mogli bi biti snažno ograničenje.
Iako se čini da Trump još nije donio odluku, ima nekoliko opcija za dalje. Prva opcija je pojačavanje zračnih i raketnih napada. Jedan od izazova ove strategije jeste taj što je spisak vojnih ciljeva možda iscrpljen.
Ako je tako, proširenje zračne kampanje značilo bi napad uglavnom na civilnu infrastrukturu, uključujući postrojenja za proizvodnju energije, električne i elektroenergetske mreže, mostove i puteve, te televizijske i telefonske mreže. Vjerovatni ishodi su svi loši.
Trump bi bio optužen za ratne zločine. Iranska javnost bi se ujedinila u svom ogorčenju prema SAD-u. Iranska sposobnost uzvraćanja udarca ne bi bila značajno ograničena, a mogao bi pogoditi i desalinizaciju i energetsku infrastrukturu u Meksičkom zaljevu.
Rezultat bi bila humanitarna katastrofa. Ne postoje planovi za rješavanje ove nepredviđene situacije. I naravno, cijena nafte mogla bi porasti na 150 ili čak 200 dolara po barelu, što bi izazvalo međunarodnu ekonomsku katastrofu.
Druga mogućnost je neka vrsta kopnene invazije. Snage trenutno raspoređene u regiji premale su da bi postigle bilo kakve realne vojne ciljeve. MEU broji oko 2.500 marinaca, a samo 800 njih su pješadinci, sposobni provoditi vrlo ograničene kopnene operacije.
Zračnodesantne jedinice raspoređuju se sa zalihama metaka, hrane (graha) i baterija za samo nekoliko dana. Snabdijevanje je ključno za ove jedinice.
Kao što je istakao penzionisani general američke vojske Barry McCaffery, čak ni 150.000 vojnika možda neće biti dovoljno za osiguranje kontrole nad Hormuškim tjesnacem uz iransku obalu.
Napad na ostrvo Kharg zahtijeva dug i opasan tranzit sa zapadnog kraja Hormuškog tjesnaca. To bi stvorilo uslove za veliki broj žrtava među američkim vojnicima.
Treća je mogućnost da Trump upotrijebi nuklearno oružje, barem kao demonstrativni udarac. To bi otvorilo katastrofalnu Pandorinu kutiju posljedica. Trump bi bio proglašen ratnim zločincem. Gdje god i kako god oružje bilo detonirano – zračna ili površinska eksplozija – imalo bi razorne posljedice.
Ako bi eksplodirala izvan atmosfere, nuklearna bomba bi emitovala elektromagnetski impuls (EMP) koji bi uništio gotovo sve sisteme s instaliranim čipovima stotinama kilometara izvan Irana.
Malo modernih vojski, uključujući i one u Zaljevu, zaštićeno je od EMP-a zbog troškova. Površinska eksplozija bi stvorila radioaktivni oblak koji bi se, ovisno o vjetrovima, kretao prema istoku i uticao na stanovništvo daleko izvan Irana.
Velika geopolitička posljedica bila bi ta da bi takav napad mogao promijeniti način na koji ruski predsjednik Vladimir Putin vidi mogućnost upotrebe nuklearnog oružja u ratu u Ukrajini.
S obzirom na ovaj spisak neugodnih opcija, najperspektivnije je proglasiti pobjedu i nastaviti pregovore. Trump će reći da je doveo Iran za pregovarački sto, iako razgovori između Washingtona i Teherana nisu prestali uprkos eskalaciji.
Prvo pitanje bilo bi ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i Bab al-Mandeba. Cijene nafte bi pale. Berze bi se oporavile. Trump bi preuzeo zasluge, a razorni rat i ekonomska kriza bi se razumno izbjegli. Ovo je njegova najbolja i jedina razumna opcija.




