Naša stranka nedavno je na poziv Stranke demokratske akcije za smjenu kantonalnog premijera (KS) Edina Forte odgovorila ilustracijom paljevine papira gdje se nalazi logo SDA s ljiljanom. Da ovo nije prvi put da Naša Stranka koristi ovakav način komunikacije, govori i da je ranije objavila sliku bivše vijećnice NS iz Novog Grada s otiskom krvave ruke.

Bila je to jasna poruka da se ne radi o običnoj političkoj stranci koja se bori za vlast da ostvari svoje političke ciljeve, nego o jednom projektu koji ima cilj da sruši sve vrijednosti što Bošnjacima predstavlja ljiljan; slobodu, ljubav prema bosanskohercegovačkoj državi i političku suverenost bošnjačkog naroda u ovoj zemlji. No, ovo je svakako bilo jasno još od preuzimanja kantonalne vlade u Sarajevu sa “Šestorkom” nakon lokalnih izbora 2020. godine.

Koalicija ultraliberalnih i konzervativnih stranaka s minimalnim zajedničkim imeniteljem da se SDA izbaci iz vlasti gdje god je to moguće uspjela je značajno radikalizirati političku komunikaciju i javni diskurs u našoj zemlji. Naime, kao i svi ostali populisti, trojkaši nastoje legitimnu borbu na političkoj areni pretvoriti u antagonizam između dobra i zla, gdje su oni naravno na strani pravde, morala, poštenja, dok su njihovi politički protivnici oličenje korupcije i kriminala, tlačitelji koji drže narod pod okupacijom.

Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković prošle je godine izjavio kako hoda naoružan te je govoreći o svojoj stranci izjavio: “Ima nas ozbiljnijih, spremnih da se branimo fizički, koliko god treba. To je već jedna vojska unutar Naroda i pravde.” Ova skandalozna izjava prošla je ispod radara uslijed medijsko-političke okupacije bh. društva. Naime, iz historije znamo vrlo dobro da jedino one stranke koje teže ka totalitarnoj državi formiraju svoje paravojne strukture unutar stranačkih organa. Kakve su to poruke prema građanima ako političar hoda naoružan i mimo institucionalnih sigurnosnih struktura ima “vojsku” unutar svoje stranke?!

OD KOGA TROJKA OSLOBAĐA SARAJEVO I BOSNU?

Na teritoriji koju je vojno oslobodila Armija RBiH, i gdje je SDA političkom borbom omogućila razvijanje slobodne misli, demokratije i garanciju osnovnih ljudskih prava, danas se rađaju nove stranke, koje se, umjesto da oslobode onaj dio Bosne i Hercegovine gdje i dalje vlada segregacija, bore “samo da SDA ode, pa makar i bilo gore”. Alija Izetbegović je u poslijeratnim godinama o ovom fenomenu govorio kako se radi o “oslobađanju već oslobođene Bosne”.

Već duže vrijeme u javnom prostoru za članove i simpatizere SDA se koristi dehumanizirajući vokabular, pa se nazivaju zelenim termitima, botovima, lobanjem, jugendčadima. Ono što je jedinstveno za trojkaše jeste uvođenje ratne terminologije u politički diskurs, što se nikad prije nije dešavalo. Sam Konaković je pobjedu kandidata Naše stranke Srđana Mandića na RTRS-u komentirao da je jedan Srbin pravoslavac u mahalama gdje 100 posto žive Bošnjaci “uneredio Nedžada Ajnadžića”. Konaković je imao priliku da pita pred publikom manjeg entiteta zašto sličnih primjera nema u etničkoj očišćenoj Banjoj Luci, ali je želja za osvetom bila jača pa je na jedan neprimjeren način odlučio vrijeđati generala Armije RBiH.

Trojka je u predizbornoj kampanji obećala borbu protiv nepotizma da bi nakon izbora za predsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajeva imenovala Jasmina Ademovića, sina političkog direktora NiP-a Kemala Ademovića. Na svom Facebook statusu Konaković je to pravdao da je Ademović “genetski predodređen” za tu poziciju, što je izazvalo lavinu reakcija jer su jedino Hitlerovi nacisti miješali politiku i genetiku, a opće je poznato kako je to završilo.

Sam Ademović kasnije je komentirao dešavanja u Gradskom vijeću riječima da su neki vijećnici “pod pritiskom neprijateljskih snaga”. Očito je da je i sam predsjedavajući usvojio terminologiju svog stranačkog šefa unoseći u Gradsko vijeće Grada Sarajeva riječi koje smo imali priliku slušati iz medijskih izvještaja o Siriji, Ukrajini i Afganistanu.

Nakon inauguracije Benjamine Karić na mjesto gradonačelnika Sarajeva, novi načelnik Općine Centar Srđan Mandić je napisao kako je Sarajevo ponovo slobodan grad. Naime, Mandić je nazvao odlazak Abdulaha Skake s mjesta gradonačelnika, čovjeka koji je s gradskim budžetom uradio više projekata nego “Trojka” s kantonalnih milijardu KM “oslobađanjem”, što govori o tome da za “Trojku” politika nije borba između različitih političkih programa, nego rat protiv neprijatelja – a u ratu i u ljubavi sve je dozvoljeno.

POGUBNE POSLJEDICE TROJKINOG POPULIZMA ZA DRUŠTVO

Očito je da ratnoj retorici nije mjesto na političkoj areni, gdje bi se stranke trebale takmičiti s time ko će građanima ponuditi bolju viziju za budućnost države. No “Trojka” samo koristi valove populizma koje su zahvatili Evropu za vrijeme izbora Trumpa i “Brexita” 2016. godine. Populizam nije jedinstvena ideologija, ali ima zajedničke karakteristike; jednostavna rješenja za komplikovana pitanja, antagonizam između “naroda” i elite, harizmatični lideri koji se predstavljaju “glasom naroda” i koji nerijetko optužuju za sve probleme vanjske faktore (nacionalne manjine, imigraciju ili EU).

S obzirom na to da djeluju jedino na području gdje su Bošnjaci većina, “Trojka” je uvela destruktivnu ideologiju u bošnjačko društvo, što ima brojne negativne posljedice. Konakovićeva ratna retorika uvela je razdor unutar Islamske zajednice, ali i između simpatizera i članova Stranke demokratske akcije i Naroda i pravde. Aktuelni je primjer svakako prepiska između Konakovića i Nezira Muderrisa Halilovića na društvenim mrežama, gdje mnogi simpatizeri NiP-a koriste neprimjerene izraze za jednog ratnog komandanta i heroja. Naime, jedna ovakva podjela unutar tradicionalnog konzervativnog dijela bošnjačkog naroda jeste nešto od čega jedino neprijatelji ove zemlje imaju koristi.

Populisti su majstori kada treba pokazati šta ne valja u državi, ali na vlasti se nisu pokazali sposobnim da donesu prosperitet. O tome najbolje govori rezultat vladanja “Trojke” u Kantonu Sarajevo, gdje umjesto novih kapitalnih projekata i investicija imamo akcije čišćenja i pokušaj vraćanja starog sarajevskog duha, odnosno u kontinuitetu se nameće jugonostalgičarski duh. “Trojka” je obećala snažnu borbu protiv korupcije, kriminala i depolitizaciju javnih preduzeća, ali umjesto toga smo dobili “uhljebljivanje” Ivane Marić i ostalih tzv. nezavisnih analitičara u javne kantonalne ustanove. Treća negativna posljedica jeste stvaranje političke nestabilnosti u kantonima s bošnjačkom većinom; Tuzlanski, Unsko-sanski i Sarajevski kanton su u posljednjim godinama više od jednom mijenjali vladu, što sprečava svaki ozbiljni ekonomski napredak i provođenje dugoročnih strateških planova.

No, ono što je posebno pogubno za Bosnu i Bošnjake jeste što su “Trojkini” politički potezi usmjereni protiv bošnjačkih i islamskih vrijednosti, kulture i tekovina odbrambeno-oslobodilačkog rata. Za vrijeme ozbiljne ustavno-pravne krize premijer Forto za strane medije govori kako su “seljaci dobili rat”. U MUP KS sve više zapošljava potomke vojnika zločinačke VRS, što je otvoreno petokolonaštvo i ugrožavanje sigurnosne situacije. Javni emiter TVSA su pretvorili u stranački megafon, gdje se za 11. juli puštaju filmovi koji relativiziraju Genocid. U javne institucije se postavljaju analitičari koji govore da su Bošnjaci izmišljen narod.

Bivši ratni član Predsjedništva RBiH Stjepan Kljuić izjavio je kako KOS djeluje u Bosni i Hercegovini te djeluje kroz Našu stranku. Bivši predsjednik Naše stranke Bojan Bajić izjavio je da je Elmedin Konaković historijska figura, bez čije bi pojave Naša stranka i dalje bila u opoziciji bez mogućnosti aktivnog mijenjanja realnosti. U oktobru ove godine građani imaju priliku poslati ove političke pojave dublje u opoziciju, inače je jasno kakva sudbina čeka političke neistomišljenike u društvu gdje vlast čine političke stranke koje unutar sebe imaju vojske i koje se bore protiv neprijateljskih snaga za konačno “oslobađanje” države.