Kanton Sarajevo skoro godinu i po primjenjuje Uredbu o kontroli javnih nabavki iako je Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine propisano da isključivo državne institucije mogu donositi podzakonske akte. Jasno je da trenutna vladajuća kasta u glavnom gradu tako narušava jedinstveni sistem javnih nabavki koji se primjenjuje na području cijele države.
Zbog toga je predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović uputio Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti Uredbe o kontroli javnih nabavki u svim institucijama čiji je osnivač KS jer smatra da ovaj akt, koji je usvojila Vlada KS, nije u skladu s Ustavom te traži od Ustavnog suda njegovo stavljanje van snage. Taj je zahtjev izazvao veliku nervozu među Trojkom jer se na taj način, između ostalog, sud treba izjasniti o poslovima vrijednim oko 120 miliona maraka.
Nije čudo što je početkom ove sedmice “Trojka” organizirala konferenciju za novinare na kojoj je “liderisao” Elmedin Konaković, predsjednik populističke stranke Narod i pravda, siva eminencija svih političkih procesa koji se odvijaju u Sarajevu. Puno se pričalo na presici, ali je zaključak da SDA pokušava van snage staviti uredbu koja je “efikasna u borbi protiv korupcije” i koja je u proces javnih nabavki uvela “mnoge kontrole” i učinila ih “transparentnijim”.
O “transparentnosti”, što je paradoks nad paradoksima, govore oni koji su u sektoru obrazovanja ugasili jednu instituciju i osnovali novu u koju zapošljavaju bez konkursne procedure. O korupciji govore oni čiji podređeni stavljaju svoje potpise na mnoge konkurse koji na sedmičnoj bazi bivaju raspisani u kantonalnim ustanovama samo kako bi se do izbora i njihovog definitivnog pada uspio “utrpati” što veći broj stranačkih vojnika, koji bi mogao poslužiti kao vrijedan socijalni kapital za naredne izborne cikluse. I, što je najgore, u nadležnosti države miješaju se oni koji su spremni stati na stranu onih koji zagovaraju “legitimno predstavljanje” i “aparthejd politiku”.
“Nove političke snage”, kako sebi tepaju vlastodršci u KS, jesu ti koji usporavaju put BiH prema EU jer u nju idu države, a ne samozvane republike unutar gradskih zidina. Takav koncept samo je podrška politici razgradnje državnih institucija, politici secesije i trećih entiteta, politika kojom “Trojka” postaje faktor koji doprinosi čerečenju BiH.
