Elmedin Konaković tvrdi:
1. Prvi smo po broju mladih ljudi koji napustaju zemlju.
2. Prvi smo u korupciji.
3. Prvi smo po broju uposlenih u javnom sektoru u odnosu na realni.
4. Prvi smo po nametima realnom sektoru.
5. Prvi smo po broju penzionera kojih je sve vise.
6. Prvi smo u razlici plata u javnom i realnom sektoru.
7. Zadnji smo po iznosu BDP-a po glavi stanovnika.
8. Zadnji smo po prosjeku plata.
9. Zadnji smo na listama koje mjere ambijent za ulaganje.
10. Zadnji smo na testovima koji govore o kvaliteti obrazovanja.
11. Zadnji smo na listama koje mjere ambijent za razvoj IT sektora.
12. Zadnji smo na listama transparentnosti rada javne uprave.
13. Prvi smo po broju smrtnih slucajeva od Covid-a.
14. Zadnji se vakcinisemo.
6. Prvi smo u razlici plata u javnom i realnom sektoru. (DJELIMIČNO TAČNO)
Ni ovdje Konaković nije naglasio s kim se poredimo. Istina, relevantnih podataka za ovu kategoriju i nema mnogo pa se otvara mogućnost interpretacije “ofrlje”, kako to Elmedin Konaković uglavnom i čini. Svejedno, istina je da je jaz između primanja u javnom sektoru i primanja u realnom sektoru prilično veliki.
Plate u javnom sektoru su za 24 posto više nego u realnom. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna neto plata iznosi 988 maraka. Gledajući po djelatnostima, javna uprava i odbrana imaju prosjek plate od 1.329 maraka. No, nije naša zemlja jedina koja ima takve razlike. Članica Evropske unije Irske ima veće plate u javnom sektoru za 10 posto nego u realnom, Portugal 6 posto, Slovenija 7 posto, Litvanija 5 posto, Hrvatska 8 posto.
Naravno, Konaković ima mogućnost da utječe na to, njegova stranka je vladajuća većina u Kantonu Sarajevo, pa neka počne odatle. I njegova je plata previsoka i bilo bi dobro da je spusti na nivo prosječne plate u realnom sektoru.
(Rezultati istraživanja Torstena Müllera European Trade Union Institute-ETUI i Thorstena Schultena Wirtschafts- und Sozialwissenschaftliche Institut-WSI)
