Povodom 32 godine od masakra na pijaci Markale i obilježavanja Dana sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva tokom agresije u periodu 1992-1995. godine, Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava predstavlja Interaktivnu mapu Granatiranje Sarajeva u vrijeme opsade autorice dr. sc. Merise Karović-Babić.

Na mapi su prezentirani rezultati dugogodišnjih istraživanja autorice, koja su objavljena u izdanjima Instituta (Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi 2010. i Masovna ubistva civila u Sarajevu za vrijeme opsade 1992-1995, 2014), kao i djelomični rezultati istraživanja za Interaktivnu mapu na portalu Al Jazeera Balkans. Budući da autorica u vlastitoj arhivi posjeduje i brojnu drugu dokumentaciju koja do sada nije objavljena, Institut je smatrao važnim da navedeni materijali budu dostupni široj čitalačkoj publici.

U ovoj fazi interaktivne objave mapirano je 116 lokacija na kojima je u isto vrijeme i na istom mjestu ubijeno troje ili više civila. Na slajdovima i fotografijama koje su prilažili uz svaku lokaciju mapiranu na karti naveli su broj i identitet žrtava (prezime, ime, ime oca, datum i mjesto rođenja), kao i podatke koji se odnose na datum, vrijeme i mjesto zločina (stari i novi naziv ulice), okolnosti i detaljni opis masakra.

Redovi za vodu, hljeb, humanitarnu pomoć, pijace, igrališta, bašče, ulice, gradski prijevoz i brojne druge lokacije bile su mete granatiranja s položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike srpske (SRK VRS), koji je bio preimenovani 4. korpus Jugoslavenske narodne armije (JNA). U gradu pod opsadom nijedno mjesto nije bilo sigurno, jer su civili, pored navedenih lokacija, ubijani i u svojim stanovima, kućama, pa čak i u podrumskim prostorijama, a među žrtvama su bile i cijele porodice.

Zapisnici o uviđaju Tužilaštva i CSB-a MUP-a RBiH, dokumenti UNPROFOR-a koji se odnose na istrage nakon masakra važni su primarni izvori za dokumentiranje navedenih zločina. Međutim, zbog činjenice da im nije bila dostupna kompletna dokumentacija MUP-a, empirijska istraživanja na terenu obuhvatala su intervjue s više svjedoka, koji su poslužili da se izvrši rekonstrukcija događaja, te su stoga fotografirali lokacije tačnog mjesta pada projektila.

Na nekim od navedenih lokacija zatekli su spomen-obilježja posvećena žrtvama masakra s osnovnim podacima o datumu i vremenu zločina. Neka spomen-obilježja nastala su na osnovu rezultata istraživanja i publiciranja činjenica o navedenim zločinima u spomenutim studijama Instituta iz 2010. i 2014. godine. Autentični spomenici i jedan od simbola razaranja grada i ubijanja građana Sarajeva svakako su i skromno obilježene Sarajevske ruže – fenomen koji predstavlja obojene tragove udara granata na asfaltnu površinu.

Za svaku žrtvu koju navode u tabelarnom popisu koristili su više primarnih izvora poput izvoda iz Matične knjige umrlih, potvrda o smrti s potpisom ljekara, bolničke protokole (Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Opća bolnica "Prim. dr. Abdulah Nakaš", Hitna pomoć, Bolnica Dobrinja), izjave svjedoka, evidencije pokopnih društava (Pokop i Bakije), dokumentaciju MAG-a (Muslimanskog antigenocidnog društva) i brojne druge izvore.

Pristup primijenjen u ovoj interaktivnoj mapi ima za cilj objektivizaciju historijskih činjenica, reduciranje sveprisutnog manipuliranja zločinima i vrijeđanja digniteta žrtava. Sadržaji objavljeni u interaktivnoj mapi namijenjeni su svim žrtvama barbarske opsade Sarajeva, građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine, budućim generacijama, obrazovnim institucijama s ciljem edukacije učenika i suočavanja bosanskohercegovačkog društva sa zločinima.

Interaktivnu mapu možete pogledati na ovom linku.