Prva polovina marta donijela je iz sudnica tri zanimljive presude. Sve tri odnose se na pripadnike Armije Republike Bosne i Hercegovine optužene za ratni zločin. Dvije je objavio Sud BiH, prvostepene su i oslobađajuće, a jednu Apelaciono vijeće Višeg suda u Beogradu i njome se ukida prvostepena osuđujuća presuda i nalaže ponavljanje suđenja. Ništa tu ne bi bilo neobično da se iz obrazloženja sve tri presude ne stječe dojam kako su suđenja koja su im prethodila, u najblažem tonu rečeno, netipična i kako ostavljaju iza sebe prostor za razvijanje sumnji.

Ovo su te tri presude: Viši sud u Beogradu ukinuo je početkom marta prvostepenu presudu od 6. jula 2020. godine kojom je Husein Mujanović bio osuđen na deset godina zatvora, Sud BiH je 4. marta objavio prvostepenu presudu kojom se oslobađaju Edhem Godinjak, Medaris Šarić i Mirko Bunoza, a 12. marta odbacio je optužnicu koja je Adema Kostjerevca teretila da je u okolini Zvornika silovao ženu srpske nacionalnosti.

ZANIMLJIVA OBRAZLOŽENJA

U obrazloženju odluke o ukidanju presude Huseinu Mujanoviću Apelaciono vijeće Višeg suda u Beogradu navodi kako je pretresno vijeće koje je osudilo Mujanovića na deset godina, odbijanjem da ispita barem jednog od 24 svjedoka, koliko ih je predložila odbrana, prekršilo Ustav Republike Srbije, kao i odredbe Zakona o krivičnom postupku, kojima je propisano da svako kome se sudi ima pravo da sam ili preko branioca iznosi dokaze u svoju korist, ispituje svjedoke optužbe i zahtijeva da se pod istim uvjetima kao svjedoci optužbe u njegovom prisustvu ispitaju i svjedoci odbrane. Dakle, bilo je to jednosmjerno suđenje u kojem je optuženom oduzeto pravo da se brani. Stoga se nameće pitanje ulazi li srbijansko pravosuđe ponovo u blamažu kakvu je sebi priredilo hapšenjem, zatvaranjem i suđenjem Iliji Jurišiću.

Husein Mujanović

Husein Mujanović, bosanski i crnogorski državljanin, već dvije i po godine nalazi se u pritvoru u Beogradu. Uhapšen je na graničnom prelazu Uvac 30. jula 2018. godine od policijskih vlasti Srbije na osnovu potjernice MUP-a Srbije. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo je optužnicu 24. decembra 2018. godine optuživši ga da je, kao pripadnik Armije RBiH, učestvovao u ratnim zločinima protiv civilnog stanovništva srpske nacionalnosti na području Sarajeva: “Od 8. jula do 15. oktobra 1992, kao upravnik vojnog pritvora u Hrasnici, u pritvoru je držao oko 30 civila srpske nacionalnosti nezakonito zatočenih, te prema njima nečovječno postupao jer im nije obezbjedio elementarne uslove smještaja, već su boravili u prostorijama bez vode i toaleta. Izdavao je naredbe da se zatvorenici pretuku, usljed čega je šest zatočenika podleglo dobijenim povredama. Učestvovao je u tjelesnom povređivanju zatočenika, pa je tako u svojoj kancelariji tukao zatočenog Mitra Vukovića, a Savu Pajića je tukao u atomskom skloništu.” Obrazlažući prvostepenu presudu, sudija Dejan Terzić, predsjednik Sudskog vijeća, kazao je da je sud potvrdio vjeru svjedocima, naročito iskazima Save Pajića i Mirka Vukovića.

Sud Bosne i Hercegovine objavio je 4. marta prvostepenu oslobađajuću presudu nakon maratonskog suđenja Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi, koje optužnica potvrđena 16. juna 2014. tereti da su, prvooptuženi u svojstvu načelnika SJB Trnovo, drugooptuženi u svojstvu komandanta Štaba TO Trnovo i trećeoptuženi u svojstvu komandanta jedinica HOS-a, svjesno i voljno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem lišenja života civila srpske nacionalnosti u selima na području općine Trnovo, protivpravnog hapšenja i zatvaranja i paljenja njihove imovine i ubistvima te nečovječnog postupanja prema zarobljenim vojnicima VRS-a. Suđenje je počelo 28. oktobra 2014, a završeno je 21. januara 2021. godine. Tada je predsjedavajuća sudskog vijeća Mediha Pašić kazala da je sretna što može konstatirati da je “maratonski proces” završen.

Obrazlaganje presude 4. marta sutkinja Pašić završila je riječima: “Vijeće stječe utisak da tužilaštvo tereti optužene samo zato što su na navedenom području imali status kakav su imali.” Prije toga istakla je da je vijeće, koje su, pored nje, činili još i sudije Zoran Božić i Mira Smajlović, donijelo zaključak da Tužilaštvo, u pogledu UZP-a, nije dokazalo plan ili dogovore o provođenju zajedničkog cilja masovnih ubistava i zatvaranja, te da Tužilaštvo, koje je predstavljala tužiteljica Vesna Ilić, događaje u Trnovu pokušava gledati izolirano, bez konteksta dešavanja. Vijeće je navelo i kako je u optužnici vrlo teško razumjeti da li se optuženima stavlja na teret komandna ili lična odgovornost te da su na kraju analizirali dokaze iz oba ugla.

PROTUZAKONITA OPTUŽNICA

Sud BiH odbacio je 12. marta optužnicu protiv Adema Kostjerevca. Optužnica potvrđena od ovog suda 14. aprila 2015. godine tereti ga da je, kao pripadnik Vojne policije Prve muslimanske brigade ARBiH, u septembru i oktobru 1992. godine silovao žensku osobu zatočenu u objektu u kojem je stražario, riječ je bilo o trudnici, a silovanje i zlostavljanje prouzrokovali su pobačaj. Kostjerevac je nastanjen u SAD-u i bio je nedostupan sudskim organima. Na osnovu Interpolove potjernice uhapšen je 23. augusta 2019, a naredne je godine izručen Bosni i Hercegovini. Suđenje je počelo 8. jula 2020, a završeno je 15. februara 2021. godine.

Adem Kostjerevac

Sutkinja Mira Smajlović, predsjedavajuća pretresnog vijeća, kazala je tokom izricanja prvostepene presude da je Vijeće zaključilo da nisu ispunjeni uvjeti za vođenje krivičnog postupka protiv Kostjerevca jer tokom istrage nije ispitan u skladu s propisima, tako da Tužilaštvo uopće nije moglo podići optužnicu, niti ju je sudija za prethodni postupak mogao potvrditi. Navela je da su prigovori odbrane na nezakonito ispitivanje odbačeni od sudije za prethodni postupak.

Tokom izricanja završnih riječi 26. januara 2021. godine tužilac Milanko Kajganić kazao je, između ostalog, kako je tužilaštvo uspjelo dokazati da je Adem Kostjerevac osoba koja je dva puta silovala trudnicu srpske nacionalnosti u mlinu u selu Bajrići. S druge strane, braniteljica Mirna Avdibegović je, iznoseći završnu riječ odbrane, 16. februara 2021. godine, tražila da optužnica bude odbijena zbog proceduralnih nedostataka, a kao alternativu zatražila je oslobađanje u nedostatku dokaza, napomenuvši kako je Tužilaštvo BiH još 2007. godine obustavilo istragu protiv Kostjerevca uslijed nedostatka dokaza. Ali, vijeće nije ulazilo u analizu predočenih dokaza pošto nisu ispunjeni formalni uvjeti, kako je to u obrazloženju presude istakla sutkinja Mira Smajlović.