Ton – ide. Slika – ide. Ali, još naša civilizacija nije uspjela izumiti prenos mirisa na daljinu. To bi bilo neophodno uz ovaj tekst, da čitatelji osjete tu vrstu podražaja.
Skokovi na Bentbaši postali su brand. Svake godine, sve više se priča o njima. Međutim, ove godine je to doseglo viši nivo, ne u organizaciji ili privlačnosti, nego forsiranju i reklamiranju ovog događaja. Ipak, i da svi mediji svijeta govore o ovim skokovima, da naprave još više fancy video reklame i da još dodaju stotinu nijansi toplih boja na plakat, u stvarnosti će mjesto održavanja skokova biti i dalje sivo, prljavo, odvratnog mirisa, odbojno.
Oni koji su barem jednom posjetili ovo mjesto, shvatit će da ono odavno nema veze sa idiličnim opisima u pjesmama. Brana na Bentbaši, voda uzvodno i nizvodno je metalno-siva, miriše na koroziju. Nažalost, kantonalni ministar kulture i sporta Kenan Magoda i organizatori će sramotiti Sarajevo praveći brand od ambijenta u kojem dominiraju otpadne vode u kojima je barem 50 posto fekalija – možda nije nebitno reći, koje dolaze iz RS-a. Od behara, od kaldrme, od sevdaha, ezana, somuna i hašlama, Magoda i organizatori su našli da Sarajevo predstavljaju turistima kroz odvratni ambijent kojim dominira hrđa metala tijela i postrojenja brane i plutajući otpad koji dolazi na mjesto gdje priređuju skokove.
Naprosto, i da tri puta više ljudi - onih koji su nasjeli na retuširanu fotografiju Bentbaše kojom se reklamira događaj – odbije priznati ono što im oči vide i nos osjeti na Bentbaši, to ne može dati draž skokovima u smrdljivu vodu.
Kenan Magoda uspješno uskladi sakoe sa jeans pantolonama. Pojava je, treba se priznati, pa to bude dovoljno nekim da pomisle da zna šta radi u svom resoru, da je autoritet i znalac. On vjeruje da smo naivni pa nam bistri mutnu vodu Bentbaše cool krilaticama da će posjetitelji sa nedjeljnog showa ponijeti lijepe uspomene i lijepe fotografije. Kenane, fotografije mogu biti lijepe i iz najgroznijih mjesta, ali je to prevara, to nije stvarno stanje. Nije. I najljepše fotografije ne mogu poreći da i dalje Bentbašom plove fekalije, da puna je voda bakterija, pa i čvrstog otpada. To ne mogu anulirati ni press-konferencije na koje se odazivaju mediji, prevarom uvjereni da je riječ o vrhunskom događaju.
Magoda bi trebao odustati od ovoga jer vremenom može neko i pomisliti da je Sarajevo jadno i bijedno, da nema prirodnih ljepota pa se mora kupati u otpadnim vodama koje Miljacka donese iz RS-a. Tužno je što Sarajevo ima ministra za koga je vrhunska kultura skovati platformu od kubik daske, zalijepiti koju ceradu sa reklamom i pustiti omladinu da skače u vodu, rizikujući sudar sa flašama, kanisterima i ostalim otpadom različitih boja.
Neće posjetioci na licu mjesta, a ni kamere, moći da ne vide brojne cijevi velikih profila koji tu dovode najgroznije tekućine. Potražite ove fotografije, na njima su vidljivi ovi ispusti kanalizacije u miljacku. Da li se možete usuditi pa i zamisliti taj pakao od neugodnih mirisa i nekakvih ubuđalih tvari koje se ulijevaju u rijeku, a što je mjesto koje predstavljamo kao kulturnu, sportsku i turističku atrakciju.
Od najljepšeg blaga kojeg Sarajevo ima, od mahala, biblioteka, medresa, džamija, bosanskih kuća, avlija, voćnjaka, tekija, tabija, mjesta gdje su se odigrali povijesni događaji za odbranu države, Magoda okreće fokus na jezivi ambijent ovog dijela Miljacke. Nema Magoda nikoga ni da mu kaže da je uzvodni tok Miljacke kratak da bi se voda samoočistila do Bentbaše i da ga upozna sa tom hidrološkom pojavom. Jer šta je za vlast u Sarajevu znanje i nauka? Bitnija je svaka njihova press-konferencija od bilo kojeg doktorata, tako to oni istinski doživljavaju. Oni misle da su stručnjaci jer su kupanju u groznoj tekućini dali naziv na engleskom, „Bentbaša Cliff Diving“. Bravo, eksperti.
Ustvari, Magoda je tipični predstavnik Sarajevske trokrake nesreće, on i ne zna šta je historija i kultura, šta su naslage duhovnosti i ljepote, šta je pregalaštvo i biserje koje su nam ostavili naši preci. Umjesto da afirmira kulturu, pa ako hoćete i neki vid sportskih aktivnosti, postoje brojni drugi načini. Praviti od Sarajeva štakore kojima su prirodan ambijent otpadne vode, pa im je to i vrhunski reprezent kojim se diče pred stranim turistima, opasna je i ozbiljna stvar koja šteti imidžu Sarajeva i samosvjesnosti njegovih stanovnika. Magoda je još jedan u plejadi onih koji trajno unakazuje lice Sarajeva.
