"U vrijeme kada se borimo sa pandemijom, Izetbegović izjavljuje da su Srbi loš narod“, rekao je danas lider SNSD-a Milorad Dodik i dodao da „mnogi oko njega tako misle. Iako je možda tako, ja ga pozivam da se izvini srpskom narodu i da jasno kaže da nije tako mislio i da je srpski narod jednako dobar kao i svi drugi“. Izjava lidera SDA Bakira Izetbegovića je izvađena iz konteksta i u zadnjih nekoliko dana korištena kao pokušaj da se lidera SDA optuži za generalizaciju i nacionalizam. Štaviše, čak je Svetlana Cenić, analitičarka poslovićno nenaklonjena SDA i Izetbegoviću, izjavila da je nekoliko puta preslušala Izetbegovićevu izjavu i da nije čula to što mu se stavlja na krimen.

Dodik traži izvinjenje nakon što je za Srnu izjavio da "u izjavi Bakira Izetbegovića vidi vjekovni kompleks konvertitstva i izdaje koju su Izetbegovići počinili napuštajući pravoslavlje da bi sačuvali imovinu". Dodik je ovom izjavom samo ponovio ono što je stajalište gotovo čitave srpske elite - "da su Bošnjaci Srbi koji su dolaskom Turaka prešli na islam i izdali pradedovsku veru". Upravo iz ovog stajališta sljeduje čitav aparat srpskog nijekanja Bošnjaka kao naroda, a uz to i njihovog jezika, književnosti i općenito specifične kulture koju su potvrdili svojim tisućljetnim životom u Bosni i Hercegovini kao autentični evropski narod. Uz nijekanje Bošnjaka kao naroda izražena osobina srpske politike sastoji se i od nijekanja genocida nad Bošnjacima, koji nisu počinili pojedinici već je bio dio službenog političkog usmjerenja srpskih lidera i bio je podržan gromoglasnim pljeskom većine srpskog naroda. Također, nijekanje genocida temelji se na nepostojanju "kolektivne katarze" srpskog naroda. Sve navedeno jeste dio službene srpske politike koja se provodi svugdje gdje ona ima prevladavajući utjecaj. Upravo za ovakvu vrst politike Milorad Dodik dobiva podršku glasača koji su 99% srpske nacionalnosti. Upravo ovakvu politiku provode srpski državni dužnosnici - od ministra do činovnika u općini i profesora u školama širom RS-a. 

Nadalje, zanimljivo jeste da Dodik traži izvinjenje za nešto što je izvučeno iz konteksta, a u javnosti se zanemaruje činjenica da mu je prije nekoliko mjeseci u svega nekoliko dana uspjelo da teško uvrijedi sve Bošnjake javno ih etiketirajući “balijama”, veličajući ratni zločine, negirajući bosanski jezik i državu BiH, što je naravno samo kontinuitet istih ili sličnih izjava koje ovaj političar ponavlja neprestano. 

Naprimjer, Dodik je 7. septembra prošle godine na sjednici Narodne skupštine RS-a ustvrdio kako poslanik PDP-a Draško Stanivuković hoće po Banjoj Luci da diže spomenike “balijama i ustašama”, te je u svojoj izjavi od 14. septembra Bošnjacima negirao pravo da vlastiti jezik nazivaju onako kako žele i kako se taj jezik i zove. Dodik je, naime, nebulozno ustvrdio kako “svaki jezik nosi ime po imenu naroda i da ne vidi zašto bi bošnjački jezik bio izuzetak” i da je “nametanje naziva jezika ‘bosanski’ nastavak politike asimilacije svih u BiH” te, “ako baš Bošnjaci insistiraju da se taj jezik zove tako, onda im se mora objasniti da se ‘bosanski’ na srpskom kaže bošnjački”.

Samo dan poslije, 15. septembra, prilikom obilježavanja tzv. Dana srpskog jedinstva, Dodik je javno izrazio “težnju da Republika Srpska i Srbija budu jedna država” te nazvao Bosnu i Hercegovinu “tamnicom naroda”, da bi dan nakon toga, otputovavši u Zagreb, u duhu nekadašnjeg Karađorđeva, nakon sastanka s predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem, između ostalih stupidarija i kleveta, slagao i kako je Dejtonski mirovni sporazum, pored Srbije i Hrvatske, potpisala i “neka Alijina BiH koja nije bila verificirana ni priznata”.

Sjednicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koja se održala dan poslije, 17. septembra, Dodik je iskoristio da šovinistički provocira, prije svega bošnjački narod, tražeći da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine minutom šutnje oda počast Momčilu Krajišniku, osuđenom ratnom zločincu, koji je te sedmice umro od posljedica zaraze virusom korona. Dodik je takvu provokaciju obrazložio konstatacijom kako je Krajišnik bio “važna politička figura” te dodao da je odavanje počasti takvim osobama “uobičajena praksa”.

I tako, za samo desetak dana Dodik je Bošnjake nazvao balijama, osporavao bosanski jezik, zagovarao i najavljivao raspad Bosne i Hercegovine, negirao međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine te na sve to tražio da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine odaje počast separatisti i ratnom zločincu Momčilu Krajišniku. A sve su to ovdašnji mediji uredno prenijeli, bez posebnog komentara i kritike, a niko od “kamenih spavača” s bošnjačke političke, kamoli javne scene, nije se ni oglasio u vezi s ovim konkretnim nasrtajima dok se odmetnuto i politički instrumentalizirano Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije ni našalilo da radi širenja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, ili recimo rušenja Ustava Bosne i Hercegovine, podigne krivičnu prijavu protiv Dodika.

To sve, u suštini, znači da se ovakav govor mržnje spram Bošnjaka, obilato praćen antiustavnim aktivnostima i izjavama, potpuno legitimirao u ovdašnjem javnom i političkom diskursu. S druge strane imamo sasvim obrnut slučaj. Izetbegovićevu izjavu izvučenu iz konteksta se pokušava svesti na govor mržnje usmjeren prema srpskom narodu u cijelosti.

O tome je svoj stav iznijela i SDA priopćenjem od 23.1. 2021. gdje se navodi:

„Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović iznio je očiglednu istinu kada je kazao da oni koji podržavaju Milorada Dodika trebaju da se dobro zamisle, jer podržavaju politiku laži, uvreda i blokada što nikome neće donijeti dobro, pa ni Srbima. 

Unatoč tome, dio medija i javnosti, želeći po svaku cijenu u isti koš staviti Dodika i Izetbegovića, namjerno riječi predsjednika SDA vade izvan konteksta i pogrešno citiraju. Na osnovu riječi koje Izetbegović nikad nije izgovorio daju komentare i prave analize. Niti se kada mogao, niti će se ikada moći staviti znak jednakosti između Izetbegovića i Dodika i politika koje vode.

Neosporno je da Milorada Dodika ne podržava čitav srpski narod, kao što vjerno dokazuju rezultati posljednjih izbora. Činjenica je, dakle, da Dodik ne vrijeđa samo Bošnjake, već i one Srbe koji ne žele da slijede njegovu politiku uvreda, mržnje i šovinizma. 

Također je činjenica da Dodiku nije potrebna podrška cijelog srpskog naroda, već samo političke većine da bi vršio vlast i ponašao se kako se ponaša. Činjenica je i da veliki broj glasača u RS glasa za njega, znajući dobro da je njegova politika nasilnička, šovinistička i da se temelji na vrijeđanju ljudi kojima su pobijena djeca i porodice.

Uzaludno je pretvarati se  da ne vidimo navedene činjenice, ali mnogo bolje za sve narode jeste da se problem ne gura pod tepih, da se imenuje i pokuša riješiti, jer će za sve u Bosni i Hercegovini biti bolje kada nestane politike mržnje, negiranja genocida i izazivanja stalnih tenzija i konflikata.“