Programski dio kampanje “Trojke” ekskluzivno je rezervisan i koncentrisan na SDA, Bakira Izetbegovića i Sebiju Izetbegović.

Konaković je nedavno najavio i hapšenje predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, a neki dan podnio krivičnu prijavu protiv Sebije Izetbegović jer je s Amorom Mašovićem izjavila da putevi koji se odvajaju od SDA Bošnjake vode u masovne grobnice.

Jučerašnja dijaloška emisija na N1 televiziji, koju je vodio novinar Amir Zukić, više je od indikatora da je takva ocjena stranačkih putnih infrastruktura bila ispravna. U emisiji su, naime, Konaković i Forto nastupili s Nenadom Stevandićem, liderom „Ujedinjene srpske“, srpskim radikalom i bivšim komadantom Srpskih odbrambenih snaga (SOS) koje su 1992. etnički čistile Banja Luku, Kotor Varoš i Krajinu od bošnjačkih i hrvatskih civila.

Stevandić je sa crvenom beretkom na glavi bio pionir četničkih paravojnih organizovanja, a tokom rata je vršio i funkciju člana Izvršnog vijeća Autonomne Regije krajina (ARK).

O tome kako je izgledalo etničko čišćenje koje je nad Bošnjacima provodio Nenad Stevandić svjedoči i ova snimka: LINK 

Dakle, sa četničkim radikalom, koji je sudjelovao i krčio put u masovne grobnice gdje su bacani nevini bošnjački civili, Elmedin Konaković i Edin Forto su komentirali i ocjenjivali izjave Bakira Izetbegovića, Sebije Izetbegović i Amora Mašovića.

Postoji li uopće komparacija kojom bismo mogli opisati ovaj logički paradoks u kojemu se Konaković pred četnikom i ratnim komadantom SOS-a Stevandićem, koji je etnički čistio Bošnjake, buni i tuži da je čin Sebije Izetbegović najmonstruoznija izjava ikada zabilježena u politici? Ima li većeg dokaza da je izjava Mašovića i Izetbegovićke tačna od ujedinjenog nastupa lidera „Ujedinjene srpske“ s Konakovićem i Fortom kada se zajednički zgražaju nad SDA i Izetbegovićima?

Sa čime uporediti takvu travestiju? Konaković i Forto su poput nekih doktora koji kritikuju dijagnostiku i terapije dok im asistira neki gigantski tumor, aktivista koji se, zajedno sa serijskim silovateljem, žali na nizak stepen dostignutih ženskih prava, đavolji advokati koji demoniziraju žrtvu sjedeći u društvu zločinca koji se samozadovoljno cereka.

Štaviše, Stevandić tvrdi da ga je sramota od izjava Bakira Izetbegovića i dodaje da je Izetbegović glavni kočničar i opasnost za regionalnu sigurnost, koji se posvađao sa svima, koji je zaustavio regionalno povezivanje „Otvoreni Balkan“. Ovime se samo potvrđuje Stevandićeva pozicija četničkog komadanta koji od rata mijenja jedino maskirnu kamuflažu, a potvrđuje se i pozicija Konakovića koji stvara atmosferu „ovčjeg tora pred klanje“.

Već smo znali da Konaković smatra kako "sa SDA ne treba, a sa HDZ-om se mora", no pomalo je šokantno da su Konakovićevi kriteriji postali toliko niski, a moralni kompas toliko poremećen, da je kao sagovornike i sapatnike počeo preferirati čak i prave pravcate četničke komandante i velikosrpske radikale koji su bili uključeni u etničko čišćenje Bošnjaka. Konaković je još jednom potvrdio da njegov problem nije tek odsustvo kriterija, dobrog ukusa ili osnovne pristojnosti već i ozbiljan manjak zdravog razuma, očito pomućenog mržnjom spram Izetbegovića i SDA.