Rat u Ukrajini započeo je debaklom ruske vojske tokom neuspješnih pokušaja zauzimanja Kijeva. Stvari su se u korist Rusa počele mijenjati napadima na regionalne mete. Ukrajini nedostaje oružje i dodatna podrška Zapada u vrijeme dok se suočava s rastom cijena goriva i galopirajućom inflacijom.

Na 108. dan ničim izazvanog rata, kojeg ruski predsjednik Vladimir Putin opravdava uvjerenjem da je Ukrajina teritorija nepravedno oduzeta od Ruskog carstva, Rusija ne izgledala ništa bliže pobjedi nego ranije, ali se čini da njene snage polahko, metodično i krvavo napreduju u kontroliranju istočne Ukrajine.

U subotu je okretni ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski još jednom obećao pobjedu. "Definitivno ćemo pobijediti u ovom ratu, koji je Rusija započela", rekao je on na konferenciji u Singapuru u video nastupu. “Na ratištima u Ukrajini se odlučuje o budućim pravilima ovog svijeta”, rekao je.

Ipak, opojni prvi dani rata – kada je ukrajinski autsajder odbio obmanutog i nesposobnog agresora, a Putinovo neselektivno bombardiranje ujedinilo Zapad u bijesu – počeli su da blijede. Na njihovom mjestu je rat koji se razvija u ono za što analitičari sve češće kažu da će trajati dugo, stavljajući sve veći pritisak na vlade i ekonomije zapadnih zemalja i drugih država širom svijeta.

Nigdje taj nagovještaj dugog rata nije očigledniji nego u istočnom ukrajinskom regionu Donbasa. Uprkos hitnim molbama upućenim Zapadu za još teškog naoružanja, čini se da ukrajinskim snagama nedostaje ono što je potrebno da se suprotstave ruskoj upotrebi artiljerije za granatiranje gradova i sela i taktici spaljene zemlje. Dok Ukrajina sputava Rusiju u glavnom regionalnom gradu Sijerodonjecku, ona trpi velike gubitke — najmanje 100 smrtnih slučajeva dnevno, iako njihov puni broj još nije poznat — i očajnički joj je potrebno više oružja i municije.

Čini se da Rusija također napreduje u uspostavljanju kontrole u gradovima koje je zauzela, uključujući i sravnjenu crnomorsku luku Mariupolj. Namjera je uvjeriti i prisiliti preostalo stanovništvo da njegova budućnost leži u onome što Putin vidi kao svoju obnovljenu imperiju. Građani se ondje, kao i u gradovima poput Hersona i Melitopolja, suočavaju s tmurnim izborom: ako žele da rade, prvo moraju da dobiju ruski pasoš, poniženje koje se nudi da bi se osigurao privid lojalnosti Moskvi.

Propaganda koja poredi Vladimira Putina s Petrom Velikim, prvim ruskim carem, bukti iz automobila u Mariupolju u, kako je Petro Andriuščenko, savjetnik gradonačelnika, nazvao “pseudohistorijskom” napadu.

Poređenje koje je Putin sam napravio, ruskom predsjedniku priraslo je za srce. On je više puta insistirao da Ukrajinci nije prava nacija i da je njihov pravi identitet ruski. Njegova invazija je, međutim, učvrstila i pocinčala ukrajinski nacionalni identitet na načine koji su ranije bili nezamislivi.

Rusija ima svoje poteškoće, posebno u južnoj Ukrajini, gdje je glavni grad provincije Herson, zauzet ranije u ratu, i dalje sporan. Napadi bivših ukrajinskih vojnika i civila pojačani su posljednjih sedmica. Ruski gubici u ratu još nisu poznati, ali se sigurno kreću u desetinama hiljada, što je potencijalni izvor gnjeva prema Putinu, čiji autokratski utjecaj na Rusiju stalno jača.

Ako je ruska ekonomija pokazala iznenađujuću otpornost – bila je teško pogođena zapadnim sankcijama – odliv mozgova potkopavat će rast dugi niz godina. Čini se da je malo vjerovatno da će se Putinov status na Zapadu promijeniti.

Međutim, drugdje, u Africi i Aziji, podrška Zapadu i Ukrajini je nijansiranija. Mnoge zemlje vide malu razliku između Putinove invazije na Ukrajinu i invazije Sjedinjenih Država na Irak 2003. godine; malo je vjerovatno da će ih uvjeriti u suprotno.

Općenito govoreći, u velikom dijelu svijeta postoji ogorčenost zbog onoga što se smatra američkom dominacijom, na koju se gleda kao na mahmurluk iz 20. stoljeća. U ovom kontekstu, na snažno partnerstvo između Kine i Rusije gleda se ne s neprijateljstvom i anksioznošću koje izaziva na Zapadu, već kao spasonosni izazov globalnom sistemu kojim dominira Zapad.

Američki ministar odbrane Lloyd J. Austin III, tokom posjete Aziji, poduzete kako bi upozorio na potencijalnu kinesku agresiju na Tajvan, pokušao je u subotu osigurati podršku za gorljivu podršku Zapada Ukrajini protiv ruske invazije.

“To se dešava kada velike sile odluče da su njihovi imperijalni apetiti važniji od prava njihovih miroljubivih susjeda“, rekao je on. “I to je pregled mogućeg svijeta haosa i previranja u kojem niko od nas ne bi želio živjeti.”

Govoreći na sigurnosnom samitu u Singapuru, ministar Austin rekao je kako je ruska invazija “ono što se dešava kada tlačitelji gaze pravila koja nas sve štite”. On je to rekao nakon što je ukrjainski predsjednik Zelenski u svom noćnom obraćanju izrazio zabrinutost da bi pažnja svijeta mogla skrenuti s Ukrajine.

S obzirom na to da inflacija dostiže nivoe koji nisu bili viđeni četiri decenije u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, finansijska tržišta padaju, kamatne stope rastu i nestašice hrane se naziru, takvo odmicanje fokusa od dugog rata ka hitnijim domaćim brigama može biti neizbježno. Rat nije kriv za sve ove događaje, ali on većinu njih pogoršava – i ne nazire mu se kraj.

Kombinacija visoke inflacije i recesije, koju mnogi ekonomisti smatraju vjerojatnom, podsjećala bi na sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada je prvi naftni šok razorio globalnu ekonomiju. S obzirom na to da su samo nekoliko mjeseci do izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, američki predsjednik Biden i demokrate ne mogu si priuštiti sezonu kampanje kojom dominiraju razgovori o benzinu od 5 dolara po galonu i skoro dvocifrenoj inflaciji.

Ipak, posljedice dugog rata dovoljno su jasne. Nema znakova spremnosti Rusije na teritorijalni kompromis. Istovremeno, ukrajinski otpor i dalje je dovoljno jak da bilo kakvo formalno ustupanje teritorije učini gotovo nezamislivim. Rezultat je zastoj, daleko od Putinovog očiglednog prvobitnog uvjerenja da će ruske snage ući u Kijev, glavni grad Ukrajine, na toplu dobrodošlicu.

Neki od korijena rata leže u strateškoj odluci Ukrajine da se približi Evropskoj uniji od 27 zemalja i okrene se od Moskve. Putin nije mogao podnijeti ovu promjenu, koja je sada u Ukrajini pojačana brutalnim sukobom s ruskim vojnim metodama.

Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije, sastala se s predsjendikom Zelenskim u subotu u Kijevu u znak podrške. Evropska unija razmatra davanje formalnog statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji Ukrajini na samitu 23. i 24. juna. U Parizu se govorilo o mogućoj posjeti predsjednika Emmanuela Macrona Ukrajini nakon tog sastanka.

U Ukrajini i šire, predsjednik Makron, koji je redovno razgovarao s Putinom od početka rata, žestoko je kritiziran zbog insistiranja na potrebi da se izbjegne “ponižavanje” Rusije kako bi diplomatski kanali ostali otvoreni. Francuski predsjednički zvaničnik rekao je to u subotu, izjavivši: “Želimo pobjedu Ukrajine. Želimo da se obnovi teritorijalni integritet Ukrajine.”

Nakon ruske klanice u Buči , blizu Kijeva, i u Mariupolju, šanse za uspješnu diplomatiju izgledaju manje nego ikad. Čak je i nejasno šta bi sam izraz "pobjeda" značio za bilo koju stranu.

(Izvor: The New York Times)