Novogodišnje slavlje srpskih policajaca u Priboju jedno je u nizu podsjećanja na ono što Bošnjaci Sandžaka proživljavaju zadnjih 30 godina. To je samo nastavak ratnih hegemonističkih ciljeva Srba od srpskih ustanaka preko balkanskih ratova te Prvog i Drugog svjetskog rata.

Kad je u pitanju Priboj, odnosno zapadni dio Sandžaka, srpsko djelovanje uspjelo je da prekine teritorijalnu vezu većinski bošnjačkih općina Sandžaka s Bosnom i Hercegovinom, što su pokazali rezultati dva zadnja popisa stanovništva. Popis u Srbiji, koji je najavljen za jesen ove godine, pokazat će posljedice lošeg statusa Bošnjaka u Sandžaku, ali i iseljavanje Srba koje teško ekonomsko stanje tjera prema centralnoj Srbiji, odnosno Beogradu.

Ove činjenice najviše su svjesni srpski nacionalisti Priboja i drugih sandžačkih općina u kojima su Bošnjaci manjina jer za četničku “hrabrost” nema mjesta tamo gdje su Bošnjaci većina. Zato se četničke pjesme pjevaju na prostoru koji je “etnički očišćen”, a poruka je upućena geografskom prostoru gdje su još uvijek Bošnjaci većina: “Oj, Pazaru, novi Vukovaru, oj, Sjenice, nova Srebrenice...” Zbog toga, dešavanja u Priboju, kao i prošle godine u Pljevljima, Beranama i Bijelom Polju, jesu lakmus-papir bošnjačke svijesti i pokazna vježba šta čeka ostatak Sandžaka.

Iako su zločini nad Bošnjacima Priboja u Drugom svjetskom ratu bili stravični, ovaj grad na tromeđi Srbije, BiH i Crne Gore ipak je sačuvao bošnjačku većinu. Nažalost, iseljavanje za vrijeme Jugoslavije intenzivirano je tokom devedesetih godina 20. stoljeća, kad su Bošnjaci Priboja i Pljevalja bili kolateralna žrtva Agresije na RBiH.

O tim dešavanjima pisao je Džemail Halilagić, novinar, publicista, aktivista, borac za prava Bošnjaka, predsjednik Odbora za zaštitu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost Priboj, u knjizi Sandžak bez Bošnjaka – velikosrpski zločinački plan.

Upravo je početkom nove godine na zgradi u Priboju u kojoj živi Halilagić osvanuo grafit na kome piše: “Ratko Mladić srpski heroj“.

“Uobičajeni ambijent u Priboju. Ovaj grafit je prije nekoliko dana osvanuo na zgradi u kojoj živim. Jasna je poruka!”, napisao ja Halilagić na svom Facebooku.

U razgovoru za Stav Halilagić ističe da je pjevanje četničkih pjesama i pisanje uvredljivih grafita uobičajena pojava u ovom kraju, te dodaje da je to mentalitet jedne psihostrukture, uvjerenje da Bošnjaku možeš bilo koje zlo učiniti i da je to dozvoljeno.

“Napad na Bošnjake u Priboju je u posljednje vrijeme uzdrmao javnost, ali to nije posljedica nekog neplaniranog ili nepromišljenog napada, već odraz kontinuirane politike koja se vodi prema Bošnjacima Priboja i Pljevalja u zadnjih 30 godina. To je politika četničkog vojvode Vojislava Šešelja koja ima za cilj čišćenje od nesrba granice u dubini od 30 km”, dodaje Halilagić.

Geografski položaj Priboja presudan je za Bošnjake, odnosno za održavanje veze Sandžaka i Bosne. S druge strane, Priboj je za Srbe tačka spajanja na tromeđi Srbije, BiH i Crne Gore.

“Ni jedan Bošnjak ne smije smetnuti s uma da je Priboj za Bošnjake isto ono što i Bosfor za Turke. Bošnjaci Priboja su vezivno tkivo s matičnom Bosnom, a velikosrbi ili četnici već 170 godina nastoje da to tkivo rastrgnu. Otuda i ovakva politika prema Priboju u zadnjih 39 godina. To je politika školskog primjera genocida, etničkog čišćenja i državnog terora”, pojašnjava Halilagić.

U knjizi Sandžak bez Bošnjaka Halilagić je detaljno dokumentirao stradanje Bošnjaka u pograničnom dijelu Sandžaka.

“U ovom pojasu je 1992. i 1993. godine ubijeno 48 Bošnjaka, oko 60 naselja etnički očišćeno, samo u pribojskoj opštini 180 kuća spaljeno i devastirano. Ono što se zna, dvije starice su silovane, stotine Bošnjaka otpuštano s posla, a više od polovine bošnjačkog stanovništva protjerano”, ističe Halilagić.

Zbog dešavanja u Priboju, predsjednik Srbije u pratnji ministra Vulina dolazi u Sandžak drugi put u vrlo kratkom periodu.

“Vučić dolazi da navodno riješi problem. Međutim, to je balansiranje, jer ga na proljeće čekaju izbori. Atmosfera se ovdje neće promijeniti, prekomponovanje etničke strukture će se nastaviti. U posljednje vrijeme i Srbi se iseljavaju iz ekonomskih razloga, međutim, glavnina bošnjačkog vitalnog stanovništva se iselila od 1992. do 1995. godine”, zaključuje Halilagić.

Represija nad Bošnjacima Priboja može se pratiti i kroz popise stanovništva, a ovogodišnji popis će samo ovjeriti stanje na terenu.

Priboj je 1991. godine imao oko 35.000 stanovnika: 62 posto pravoslavci, 33 posto muslimani. Do sljedećeg popisa 2002. godine broj stanovnika Priboja je pao na 30.000. Srba je bilo 22.523 (75 posto), Bošnjaka 5.567 (18 posto), Muslimana 1.427 (5  posto).

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011, stanovništvo Priboja prema nacionalnoj strukturi činili su: Srbi 20.582, Bošnjaci 3.811, Muslimani 1.944.

Među brojnim istupima predstavnika Bošnjaka Sandžaka, posebno se ističe Enis Imamović, zastupnik SDA Sandžak u Skupštini Srbije.

“Sva dešavanja i prijetnje uperene protiv Bošnjaka Sandžaka, prvenstveno Priboja, ali i Podrinja u Bosni i Hercegovini su posljedica izostanka odlučne međunarodne reakcije na genocidnu politiku koja ni nakon Srebrenice nije adekvatno kažnjena. Shodno tome, pokrenuli smo inicijativu kod mnogih relevantnih institucija u svijetu, te ukoliko Tužilaštvo Srbije ne reaguje u najhitnijem roku, Bošnjaci će internacionalizacijom ovog pitanja stvoriti mehanizme zaštite za svoj biološki opstanak u Sandžaku. Nismo vam zaboravili Ramu Berbu, a ni Sjeverin, ni Štrpce, ni Kukuroviće, niti ćemo dozvoliti da ih ponovite!”, poručio je Imamović.

Priboj je nekad bio prepoznatljiv po FAP-u (Fabrici automobila Priboj), koji je služio i za pravljenje vojnih vozila za Agresiju na BiH. Nažalost, propala su nastojanja “Preventa” 2014. godine da privatizira FAP-ovu livnicu u Prijepolju, čime bi se otvorio put i drugim investicijama. Veće ekonomsko prisustvo Bošnjaka iz BiH u Sandžaku najjači je garant opstanka Bošnjaka.

Priboj su ovih dana posjetili brojni predstavnici političkog i vjerskog života u Sandžaku, ali su izostale posjete izabranih predstavnika Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, odnosno Sarajeva, koje je udaljeno od Priboja samo tri sata vožnje.

U 2022. godini u Srbiji je najavljeno održavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora u aprilu te izbora za nacionalna vijeća u novembru. Pored izbora, za oktobar je najavljeno i održavanje popisa stanovništva. Svaki izbori u Srbiji unose nove nemire i podjele među Bošnjacima.

Vrijeme koje je pred nama i izbori će pokazati koliko Usame Zukorlić, nakon  preseljenja njegovog oca Muamera Zukorlića, doista vlada Strankom pravde i pomirenja te kako će se ponašati pojedinci koji su se isticali godinama po žestini nastupa u javnosti. Kod pojedinih istaknutih članova ove stranke primjetno je neuravnoteženo ponašanje i lutanje.

Ovi izbori su i ispit za SDA Sandžaka, čiji je predsjednik dobio povjerenje članova za još jedan mandat, a struktura stranke je podmlađena horizontalno i vertikalno. Naime, SDA Sandžaka je uvezala više izbornih ciklusa na kojima je ostvarila pad podrške glasača pa će izborna 2022. godina pokazati da li su to bile suštinske ili formalne promjene.

Treća politička opcija Bošnjaka u Sandžaku Ljaljićev SDP ulazi u izbore bez ministarske pozicije u Vladi Srbije, koju je njen predsjednik neprikosnoveno držao skoro 20 godina.

Ovaj popis stanovništva će biti prilika da Bošnjaci poprave svoju vidljivost u službenoj statistici jer je 2011. godine bio djelomični bojkot popisa.

Bošnjaci kroz djelovanje SPP-a od zadnjih izbora su u vlasti u Srbiji i Crnoj Gori. Postavlja se pitanje da li je opravdano biti u vlasti koja je jasno deklarirana protiv Bosne i Hercegovine, Bošnjaka, koja ne priznaje Genocid i Agresiju, a afirmira fašističku četničku ideologiju te jača podjele među Bošnjacima, ili biti u opoziciji. Naravno, svi ćemo se složiti: ako želimo mijenjati društvo nabolje, preduvjet je da smo dio vlasti iako ta vladajuća politika nije naklonjena interesima našeg naroda, uz uvjet da imamo od ranije jasno definiranu strategiju, ciljeve i djelovanje koje nije predmet pregovora i kompromisa. Ostavljamo Bošnjacima u Srbiji i Crnoj Gori na ocjenu da li su bošnjačke stranke mijenjale svoje stavove u zavisnosti od toga da li su dio vlasti.

Treba istaći da su Bošnjaci Sandžaka pred redefiniranjem svojih međusobnih odnosa. U zadnje vrijeme čuju se pozivi na jedinstvo i praštanje. Međutim, ako je to jedinstvo i praštanje uslovljeno priznavanjem narativa da je jedna strana apsolutno upravu, a druga u krivu, teško da će doći do približavanja. Ipak, ima jedna pozitivna strana napada i pritiska na Bošnjake Sandžaka i BiH sa svih strana, a to je historijsko iskustvo da se Bošnjaci ujedinjuju samo pod pritiskom velikodržavničkih ideologija koje atakuju na naš životni prostor.